Pisana rijec
Nove knjige iz Brisbane (Australija)
“POTRAGA ZA SREĆOM” I NA ENGLESKOM JEZIKU
|
|
Autor: Alija Resulović
Objavljeno: 10. November 2009. 19:11:23
Nakon izvanrednog prijema na koji je naišla knjiga mr. Habiba Mandžića “Potraga za srećom”, na insistiranje uglednog izdavača knjiga je odštampana je i na engleskom jeziku. Prema planovima izdavača, knjiga će se distribuirati na dvije hiljade znanih knjižara u Australiji.
Mandžić je rodom iz Srebrenice, koji je u Sarajevu svojevremeno završio petogodišnju Gazi Husrevbegovu medreszatim i Filozofski fakultet. Dok je u Australiji magistrirao i sada je redovni profesor na Univerzitetu Swinburne u Melburnu.
U Australiji Habib Mandžić je već objavio jednu vrlo zapaženu i od književne kritike pohvaljenu knjigu “Bošnjačka sirat ćuprija” o kojoj smo pisali na Bošnjaci.Net. Ova knjiga je snažnog odjeka među čitaocima, posebno Bošnjacima australijskog kontinenta.
“Potraga za srećom”, za koju su recenzije napisali prof. dr. Džemaludin Latić i Aziz Kadribegović, promovirana je u svim većim gradovima Australije. Za englesko izdanje knjige “Potraga za srećom” predgovor je napisao prof. Alija Resulović koji objavljujemo ove prilike kako bi se upoznali sa Mandžićevim djelom.
PREDGOVOR: Alija Resulović
Traganje za smislom života
Traganje za srećom, po autoru Habibu Mandžiću jeste ustvari traganje za smislom života! Istinskog života Njegova naračija o rađanju, odrastanju, školovanju, vaspitanju, radu, sigurnoj i organizovanoj porodici, stabilnoj zajednici, jeste temelj i smisao životnog postojanja. Svijestan da na putu ostvarenja tih vječitih težnji čovjeka, stoje i brojni izazovi, nedoumice, stranputice...Jer, drama čovjeka u današnjem svijetu još je naglasenija u kusnji i teznji koja nas ,ljude-iako smo prolazna i smrtna bića - uvjerava da smo sposobni za apsolutna znanja, da možemo znati sve. Ophrvati se sa tom nametnonom tezom, ostati sa obje noge na zemlji, težak je ispit za čovjeka koji teži da, u svom domenu, ostvari ono što će ga učiniti zadovoljnim, uspješnim, respektabilnim, sretnim.
Pisac, ove sjajne knjige, naglašeno ističe; šta može biti ljepše od dobro vaspitane i uspješne djece? Šta može biti korisnije od rada u kojem se čovjek ispoljava sa svim svojim kapacitetom, svijestan svog djelovanja, značaja i odjeka tog djelovanja? Šta život može učiniti punijim od činjenice da imate uspješnu, sređenu, organizovanu, složnu, porodicu? Šta zajednicu može učiniti zadovoljnom od saznanja da ona ima uspješne, poštene, radine, članove?
Pišući o tom, u stvari, secirajući, primjerima koje navodi, Mandžić ukazuje na putove čovjekovog uspjeha, naglašavajući onu znanu ljudsku potrebu za stalnim dokazivanjem, potvrđivanjem.”Ali ako nekada jureći za srećom, nađete tu sreću, vi ćete, kao i ona starica što je tražila naočare, otkriti da vam je sreća čitavo vrijeme bila na nosu” - napisa Bernard So.
Ipak, zna se da je iskonska želja čovjekova da ostvari svoj dio sreće. Autor jednostavnim i jezgrovitim riječima, jasnim rečenicama, navodi brojne primjere koji su sastavni dio života ljudi, njihov pratilac, nekada neophodan korektor o selector, ukazujući koliko malo nedostaje do punog zadovoljstva, ali i na žalost koliko malo treba da se sva zivotna htjenja rasprsnu, bezglavo i bespovratno izgube. Sve počasti ovog vremena, sve ono što to vrijeme nudi i u pozitivnom i negativnom smislu, jesu i one inekcije koje vode ka uspjehu, ali i one zamke koje narušavaju sve što čovjek
želi. Poruke koje izviru iz svakog primjera kojim autor ilustruje svoja shvatanja “staza do zvijezda’, ali u ’puteva do dna” jesu opće ljudske, humane, plemenite ostvarljive i moguće. Autor ističe da je život ’neshvatljivo čudo’, uvijek mlad ili star, i da ga treba svako da živi na svoj način. Ali, korisan, pošten, dostojanstven način.
Tragajući za srećom, tvrdi Mandžić, ljudsko zadovoljstvo je punije ako osjetimo, kroz školovanje, vaspitanje, rad, usavršavanje, prijateljstvo, korisnost porodici, zajednici, u suštini mi i prolazimo kroz sve te faze sretnih izazova i sretnih realizacija!
Napominjem, da je jezik u autorskom dijelu ”Potraga za srećom” harmoničan, stilizovano komponovan, a simbolično-ilustrativno kazivanje nam mogućnost da lakše i upecatljivije shvatimo svijet koji nas okružuje, koji vidimo i koji doživljavamo, ali i da bolje razumijemo svijet osmišljen ljudskim duhom. Svaka riječ, svaka rečenica, njihov ritam i intonacija, kompozicija, imaju svoje značenje kako bi se ukupno djelo doživljavalo kao jedinstveno i cjelovito.
Na kraju, za uspješnog stvaraoca se kaže da treba da pise o sebi i o nama! Habib Mandžić je autor, pisac, koji piše iz dna svoje duše, čitavim svojim habitusom.
Možda nije na odmet (suvišno!) da predložim, kako to otprilike sugeriše jedan od recenzenata - da pri prvom čitanju “Potrage za srecom” - počnete sa Prologom i završite je do kraja, kao što biste uradili sa romanom. Upravo, ovaj slijed Mandžićevog kazivanja (pisanja!) će vam pomoći da shvatite značenje ove knjige, a to je, - kako da se čovjek kreće iz mraka prema svjetlosti. Jer život ne treba da bude roman koji nam se desi, već roman koji smo sami stvarali!
Alija RESULOVIĆ, prof., publicista
Mandžić je rodom iz Srebrenice, koji je u Sarajevu svojevremeno završio petogodišnju Gazi Husrevbegovu medreszatim i Filozofski fakultet. Dok je u Australiji magistrirao i sada je redovni profesor na Univerzitetu Swinburne u Melburnu.
U Australiji Habib Mandžić je već objavio jednu vrlo zapaženu i od književne kritike pohvaljenu knjigu “Bošnjačka sirat ćuprija” o kojoj smo pisali na Bošnjaci.Net. Ova knjiga je snažnog odjeka među čitaocima, posebno Bošnjacima australijskog kontinenta.
“Potraga za srećom”, za koju su recenzije napisali prof. dr. Džemaludin Latić i Aziz Kadribegović, promovirana je u svim većim gradovima Australije. Za englesko izdanje knjige “Potraga za srećom” predgovor je napisao prof. Alija Resulović koji objavljujemo ove prilike kako bi se upoznali sa Mandžićevim djelom.
PREDGOVOR: Alija Resulović
Naslovnica Mandžićeve knjige |
Traganje za srećom, po autoru Habibu Mandžiću jeste ustvari traganje za smislom života! Istinskog života Njegova naračija o rađanju, odrastanju, školovanju, vaspitanju, radu, sigurnoj i organizovanoj porodici, stabilnoj zajednici, jeste temelj i smisao životnog postojanja. Svijestan da na putu ostvarenja tih vječitih težnji čovjeka, stoje i brojni izazovi, nedoumice, stranputice...Jer, drama čovjeka u današnjem svijetu još je naglasenija u kusnji i teznji koja nas ,ljude-iako smo prolazna i smrtna bića - uvjerava da smo sposobni za apsolutna znanja, da možemo znati sve. Ophrvati se sa tom nametnonom tezom, ostati sa obje noge na zemlji, težak je ispit za čovjeka koji teži da, u svom domenu, ostvari ono što će ga učiniti zadovoljnim, uspješnim, respektabilnim, sretnim.
Pisac, ove sjajne knjige, naglašeno ističe; šta može biti ljepše od dobro vaspitane i uspješne djece? Šta može biti korisnije od rada u kojem se čovjek ispoljava sa svim svojim kapacitetom, svijestan svog djelovanja, značaja i odjeka tog djelovanja? Šta život može učiniti punijim od činjenice da imate uspješnu, sređenu, organizovanu, složnu, porodicu? Šta zajednicu može učiniti zadovoljnom od saznanja da ona ima uspješne, poštene, radine, članove?
Pišući o tom, u stvari, secirajući, primjerima koje navodi, Mandžić ukazuje na putove čovjekovog uspjeha, naglašavajući onu znanu ljudsku potrebu za stalnim dokazivanjem, potvrđivanjem.”Ali ako nekada jureći za srećom, nađete tu sreću, vi ćete, kao i ona starica što je tražila naočare, otkriti da vam je sreća čitavo vrijeme bila na nosu” - napisa Bernard So.
Ipak, zna se da je iskonska želja čovjekova da ostvari svoj dio sreće. Autor jednostavnim i jezgrovitim riječima, jasnim rečenicama, navodi brojne primjere koji su sastavni dio života ljudi, njihov pratilac, nekada neophodan korektor o selector, ukazujući koliko malo nedostaje do punog zadovoljstva, ali i na žalost koliko malo treba da se sva zivotna htjenja rasprsnu, bezglavo i bespovratno izgube. Sve počasti ovog vremena, sve ono što to vrijeme nudi i u pozitivnom i negativnom smislu, jesu i one inekcije koje vode ka uspjehu, ali i one zamke koje narušavaju sve što čovjek
 |
Tragajući za srećom, tvrdi Mandžić, ljudsko zadovoljstvo je punije ako osjetimo, kroz školovanje, vaspitanje, rad, usavršavanje, prijateljstvo, korisnost porodici, zajednici, u suštini mi i prolazimo kroz sve te faze sretnih izazova i sretnih realizacija!
Napominjem, da je jezik u autorskom dijelu ”Potraga za srećom” harmoničan, stilizovano komponovan, a simbolično-ilustrativno kazivanje nam mogućnost da lakše i upecatljivije shvatimo svijet koji nas okružuje, koji vidimo i koji doživljavamo, ali i da bolje razumijemo svijet osmišljen ljudskim duhom. Svaka riječ, svaka rečenica, njihov ritam i intonacija, kompozicija, imaju svoje značenje kako bi se ukupno djelo doživljavalo kao jedinstveno i cjelovito.
Na kraju, za uspješnog stvaraoca se kaže da treba da pise o sebi i o nama! Habib Mandžić je autor, pisac, koji piše iz dna svoje duše, čitavim svojim habitusom.
Možda nije na odmet (suvišno!) da predložim, kako to otprilike sugeriše jedan od recenzenata - da pri prvom čitanju “Potrage za srecom” - počnete sa Prologom i završite je do kraja, kao što biste uradili sa romanom. Upravo, ovaj slijed Mandžićevog kazivanja (pisanja!) će vam pomoći da shvatite značenje ove knjige, a to je, - kako da se čovjek kreće iz mraka prema svjetlosti. Jer život ne treba da bude roman koji nam se desi, već roman koji smo sami stvarali!
Alija RESULOVIĆ, prof., publicista
