Vijesti
U Prištini održan 13. Forum Bošnjaka Kosova
KOSOVSKI BOŠNJACI TRAŽE OD DRŽAVE BOSNE I HERCEGOVINE DA ŠTO PRIJE PRIZNA KOSOVSKA PUTNA DOKUMENTA
|
|
Autor: Ćerim Bajrami
Objavljeno: 16. May 2009. 09:05:27
Na XIII skupu Foruma Bošnjaka Kosova održanom u Prištini u prisustvu politićkih i NVO predstavnika, intelektualaca, ali i gostiju iz BiH, između ostalog je zatražen da BiH prizna Kosovo, kao što su to uradile i “druge nove države nastale od federalnih jedinica bivše SFRJ, te da u tome slijedi večinu zemalja EU i SAD”…
U Hotelu “Viktorija” u Prištini 10. maja ove godine, održan je 13. po redu Forum Bošnjaka Kosova, sa temom: “Saradnja kosovskih Bošnjaka sa matičnom Bosnom i Hercegovinom i problem nepriznavanja kosovskih dokumenata od strane BiH”.
Na samom početku gospođa Nadira Avdić-Vlasi je ispred “Udruženja Bošnjaka Kosovski avaz”, koje je pokretač FBK, istakla značaj okupljanja Bošnjaka Kosova na jednom mjestu a posebno, značaj predstojeće diskusije u vezi teme o (ne)saradnji Bošnjaka Kosova sa matičnim narodom u BiH.
Prof. Alija Džogović, počasni predsjednik FBK, u svom obraćanju je dao akcenat na (ne)jedinstvo kosovskih bošnjačkih političkih predstavnika, koji uglavnom gledaju svoje lične prioritete, ali i podvukao ovdašnje anomalije bošnjačkog identiteta, posebno one oko podjele na Bošnjake i Gorance…
Prof. dr. Šaćir Filandra, predsjednik Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” iz Sarajeva, govorio je o objektivnim faktorima koji utječu na nemogućnosti bolje koordinacije i pomoći koju matica BiH (treba da) pruža svojim bošnjačkim sunarodnicima na Balkanu i onima u dijaspori uopšte. Također je u tom kontekstu poseban osvrt u svom izlaganju posvijetio političkim problemima države BiH, te još problematičnim željama srbijanskog i srpsko-bosanskog političkog diskursa prema BiH.
Ćerim Bajrami, član Konsultativnog vijeća zajednica Kosova ispred bošnjačkih NVO, imao je izlaganje u pisanoj formi. (Koje donosimo u prilogu izvještaja sa FBK)
Skupu se biranim riječima obratio sublimirajuči glavne tačke u uvodnim izlaganjima akademik Jašar Redžepagić.
Na konferenciji FBK su također govorili bošnjački zastupnici u Parlamentu Kosova ispred koalicije “Vakat” g. Džezair Murati i prof. Sadik Idrizi, mr. Esat Kurešepi, predavač na Edukativnom fakultetu u Prizrenu na smjerovima na bosanskom jeziku, Safet Zoranić, predsjednik Stranke demokratskih promjena iz Peći, g. Klement Miklošič, predstavnik OSCE-a (inače inicijator saradnje nekih fakulteta iz BiH sa Edukativnim fakultetom u Prizrenu, čija organizacija ujedno i sponzoriše tu saradnju, oko “link predavanja”s daljine)… Poslije njih govorio je i zamjenik ministra obrazovanja Vlade Kosova g. Usmen Baldži, koji je istakao svoje posljednje kontakte sa Univerzitetom u Sarajevu i Ministarstvom obrazovanja Kantona Sarajevo, i obećao mogućnost izjednjačavanja tretmana, od strane ovih institucija, kosovskih studenata sa studentima iz BiH. Dr. Raif Elezi, zamjenik ministra lokalne samouprave je, između ostalog, naglasio da je naša saradnja s BiH imperativ vremena u kojem živimo, a Ćemailj Smailji, savjetnik u tom ministarstvu, je zatražio animiranje i ekonomske saradnje s BiH … Skupu se obratio i Ćemailj Kurtiši podpredsjednik opštine Prizren, te g. Bajram Ljatifi, savjetnik u Ministarstvu ekologije i lokalnog planiranja i član CIK-a, sa svojim osvrtom na pozitivne pravne aspekte moguće saradnje, kao i g. Nebija Halili, član IO stranke Demokratske stanke Bošnjaka i predsjednik NVO Udruženja prosvjetara “Edukator”… A na samom kraju i g. Mustafa Balje, također član Konsultativnog savjeta zajednica ispred bošnjačkih NVO.
Gotovo svi govornici su bili jedinstveni o nužnoj potrebi što skorijeg intenziviranja saradnje sa BiH, odnosno sa institucijama matičnog naroda u BiH, s tim što su se politički predstavnici Bošnjaka Kosova ograđivali od (stepena) svoje (ne)odgovornosti oko dosadašnjih propusta u toj saradnji, koja je potencirana uu uvodnim obračanjima izlagača.
Skup je propraćen i medijskim izvještavanjem, između ostalog i nekoliko TV kuća iz Prištine.
Na kraju su usvojeni i Zaključci skupa koji će biti proslijeđeni svim relevantnim institucijama, kao i predstavnicima međunarodne zajednice, na Kosovu i u BiH. (Zaključke također donosimo u prilogu).
Izlaganje Ćerima Bajramija na Forumu Bošnjaka Kosova, Prištin, 10. 05. 2009.
Saradnja Bošnjaka Kosova sa institucijama BiH
Dame i gospodo,
Dozvolite mi na početku da Vas sve poselamim i pozdravim, uz moju zahvalnost organizatoru ovog skupa - Forumu Bošnjaka Kosova, koji mi je omogućio izlaganje po ovoj, veoma važnoj, temi za naš bošnjački narod na Kosovu.
Govoriti o saradnji Bošnjaka Kosova sa matičnom državom Bosnom i Hercegovinom, odnosno sa matičnim narodom, jeste značajna tema. Međutim, po faktičkim pokazateljima možda bi adekvatnija prva riječ ove teme bila – nesaradnja.
Na početku želim da iznesem malo podataka i podsjetim da Bošnjaci na Kosovu egzistiraju kao narod vjekovima, u najvećem procentu na prostorima prizrenske opštine, poslije koje slijede dragaška, pećka, mitrovačka, prištinska i istočka opština.
Njihov broj se optimalno kreće oko 50 hiljada, dok je broj iseljenih uoči i poslije rata na Kosovu najmanje još toliki. U ovoj drugoj kategoriji, podrazumijevaju se i pripadnici bošnjačkog naroda koji su privremeno napustili Kosovo. Dok je trajno iseljenih najviše iz Prištine, Mitrovice, Peći i Dragaša, a među njima, nažalost, nalaze se i bošnjački univerzitetski profesori i mnogi intelektualci. Da napomeno da je bošnjačko govorno područje na Kosovu realno veće za približno još 10 hiljada duša.
Svih ovih godina nije prestala ni ekonomska migracija ka zapadnim zemljama, kojoj na ruku idu i teška ekonomska situacija i nezapošljenost, čime su posebno pogođeni pripadnici bošnjačke zajednice.
Poznato je da su u vrijeme SFRJ Bošnjaci na Kosovu bili priznat narod po imenu Muslimani kao i njihovi sunarodnici na ostalim prostorima bivše države, ali bez etničkog imena i zasebnih nacionalnih institucija.
Raspadom SFRJ, i srbijansko-crnogorskom agresijom na BiH, srbijanski režim je Bošnjake Kosova bukvalno sveo na vjersku skupinu, a nacionalističko-politički krugovi iz Beograda su legalizovali podjele bošnjačkog naroda na Bošnjake i Gorance.
Uz sve to ovdašnji Bošnjaci su bili izloženi nasrtajima na svoj identitet i sa drugih strana, u posljednje vrijeme i iz bugarskih krugova.
Prestankom Miloševićeve okupacije Kosova, uz velike žrtve albanskog naroda i uz pomoć međunarodne zajednice, stvorene su nove realnosti u kojima smo i mi Bošnjaci dobili priliku za svoju afirmaciju.
Ovdje trebamo naglasiti da je u novim okolnostima od strane političkih i nacionalnih faktora većinskog albanskog naroda pokazano razumijevanje za potrebu bošnjačke nacionalne afirmacije.
U novonastalim prilikama Bošnjaci su, između ostalog, pokrenuli i nastavu na bosanskom jeziku, 1999. godine. Tada su uvezeni prvi udžbenici iz Sarajeva. Nastava se sada nesmetamo odvija u osnovnim i srednjim školama za oko šest-sedam hiljada učenika.
Međutim, svih ovih godina našu nastavu prati hronični nedostatak potrebnih udžbenika i lektire, kao i manjak kadrova za njeno kvalitetno izvođenje.
Jedan od najvećih problema ove nastave je bio i ostao - ograničen izbor studiranja na bosanskom jeziku samo na tri – četiri smjera na dva fakulteta na Kosovu.
Ovaj nedostatak Bošnjaci su djelimično kompenzirali osloncem na univerzitetske centre u BiH, gdje im je početkom 2000-tih omogućeno studiranje!
Međutim, unazad nekoliko godina u Bosni se ovdašnji studenti tretiraju kao strani državljani, pa je njihovo studiranje otežano.
U međuvremenu, u Ustavnom okviru i Ustavu Kosova koji je rezultat plana Martija Ahtisarija, Bošnjacima je priznat status nacionalne zajednice, a bosanski jezik je spomenut u Ustavu, dok je u opštinama u kojima Bošnjaci žive, predviđena i službena upotreba bosanskog jezika… Od posebnih prava koja su specifična za manjinske zajednice, valja spomenuti i tri rezervisana mjesta u Parlamentu, dok su izabrani predstavnici bošnjačke zajednice zastupljeni i u Vladi Kosova, kao i u vlasti na lokalnim nivoima u nekoliko opština.
Ovdašnji Bošnjaci djelimično imaju i svoja sredstva informisanja. Zastupljeni su u programu javnog servisa RTK, imaju i par radia, imali su, ali, - nažalost - više nemaju, i svoje listove i revije na bosanskom jeziku: magazin “Alem”, a ranije i list “Kosovski Avaz”, kao i reviju “Selam” i godišnjake Takvim i “Bošnjački vidici” (izašao u jednom broju), te dječji list “Đulistan”. Ovi štampani mediji su prestali sa izlaženjem zbog slabe donatorske potpore!
Bošnjaci na Kosovu također preko svojih udruženja//NVO-a redovno održavaju tribine, na kojima raspravljaju o svojim kolektivnim problemima…
Sve ovo što smo naprijed spomenuli, tiče se načelnog političko-pravnog okvira u kojima egzistira bošnjačka zajednica na Kosovu…
S druge strane, implementacija bošnjačkih prava u život jeste proces, koji se u mnogim sferama, a posebno u službenoj upotrebi bosanskog jezika, još ne sprovodi u zadovoljavajućoj mjeri..
U svemu tome, izuzev rijetkih nastojanja pojedinaca, nažalost, nismo imali pravu podršku iz Bosne i Hercegovine! U procesu nacionalne afirmacije bošnjačkog naroda na Kosovu nije bilo oslonca na institucije BiH, odnosno na matični bošnjački narod.
Najkraće, koliko god Bošnjaci Kosova upučivali primjedbe za neostvarena obećanja na adrese vlasti Kosova i međunarodne zajednice, ili na svoje predstavničko nejedinstvo i slabu nacionalnu svijest, institucionalne saradnje sa BiH gotovo da uopšte nije bilo, pa se ne može govoriti ni o njenim slabim tačkama!
Jedini opipljivi pokazatelj jeste uvoz udžbenika iz Sarajeva za iniciranu nastavu na bosanskom jeziku 1999. godine, koji je djelimično još jednom ponovljen u školskoj 2002/2003. godini!
Kad smo kod pozitivnih primjera saradnje, trebamo svakako da istaknemo da smo imali i nekoliko prilika da nas na Kosovu posjete viđeniji naučni i kulturni radnici iz matičnog naroda, da ovdje održe predavanja, ili pak da uzmu učešće na okruglim stolovima koje su organizirale NVO Bošnjaka Kosova. Također smo imali i povremene zijarete renomiranih alima IZ BiH, najviše džematima na području prizrenskog Odbora IZ Kosova.
Treba ipak spomenuti da je u posljednje vrijeme zabilježen pomak oko kontakata nekih fakulteta sa prostora BiH i predavača na smjerovima na bosanskom jeziku ispred Edukativnog fakulteta u Prizrenu, a nekih kontakata je bilo i od profesora menadžmenta fakulteta u Peći.
Mislimo da je ovdje mjesto da oko nedovoljne saradnje Bošnjaka Kosova s BiH, postavimo dva principijelna pitanja:
1. Postoji li igdje na svijetu manjinski narod koji sebi može da priušti luksuz neoslanjanja na matični narod koji je pritom jedan od tri konstitutivna naroda u jedinoj svojoj državi?
Mogu li to, naime, sebi dopustiti čak i mnogo brojnije i organiziranije manjinske grupe, koje se pritom ne suočavaju sa setom problema kao što je slučaj sa Bošnjacima Kosova ?
2. Može li biti govora o nacionalno svjesnoj matici i iskrenosti namjera njenih političkih i drugih predstavnika, ako nedovoljno vode računa o stanju i prilikama u kojima se nalaze svi pripadnici bošnjačke nacije, bez obzira da li žive u BiH ili van nje ?
Jedini ograničavajući svebošnjački objektivni faktor leži u činjenici bosanske državne krize, odnosno u nemogućnosti dogovora triju konstituvnih naroda, zbog protivljenja predstavnika srpskog naroda da se prizna država Kosovo, odnosno da se odnosi koji su predmetom naše teme, podignu na nivo normalnih međudržavnih veza.
Svi ostali razlozi dosadašnjeg nezadovoljavajućeg stepena saradnje Bošnjaka Kosova i institucija matičnog naroda u BiH, nalaze se na našoj - bošnjačkoj strani.
Više puta smo potencirali, ali da ponovimo - da je poslijeratna afirmacija Bošnjaka na Kosovu, a pogotovo njen glavni zamajac – inicirana nastava na bosanskom jeziku, od strane nas koji smo u tom procesu aktivno učestvovali - zamišljena tako što će se konstantno oslanjati na podršku obrazovnih institucija Bošnjaka u BiH !
U tom pravcu učinjen je prvi ključni iskorak - spomenuta doprema udžbenika iz Sarajeva, koji su dali smisao i sadržaj obrazovnoj tranziciji, jer bi bez tih udžbenika, odnosno sadržaja u njima, samo promjena imena nastave ličila na običnu farsu.
Da dodamo da su te knjige, pored toga što su godinama korišćene u nastavi, poslužile i kao ”urnek” za izradu školskih programa, posebno za nacionalnu grupu predmeta.
Da ovdje istaknemo i veoma dobar primjer, koji govori o mogućnostima dobre saradnje, kad je tokom isporuke udžbenika pružena prava podrška i pomoć od strane Ministarstva obrazovanja Federacije BiH, i ministra prof. dr. Fahrudina Rizvanbegovića, uz saglasnost tadašnjeg bošnjačkog političkog vrha, na čelu sa rahmetli Izetbegovićem i dr. Silajdžićem.
Uzeli smo primjer nastave na bosanskom jeziku jer je ona bila i jeste lakmus papir bošnjačke nacionalne afirmacije, s jedne strane, a s druge - bila je i ostaje glavni pokazatelj naših veza sa matičnim narodom u BiH.
Gdje je u ovom procesu, nastao propust ?
Po meni, prekid tih odnosa ja nastao u vrijeme početka izrade novih školskih Planova i programa na Kosovu, tako što se nije zatražio angažman stručnih konsultanata iz BiH!
Drugi veliki propust je učinjen od strane Ministarstva obrazovanja Vlade Kosova, odnosno od tamo angažiranih Bošnjaka, što nisu animirali učešće bošnjačkih kvalifikovanih autora iz BiH na konkursima za izradu udžbenika na bosanskom jeziku, tako da imamo paradoks – imali smo konkurse, a nemamo ponuđene tekstove udžbenika!
U nizu propusta, svakako spada i neadekvatna institucionalna saradnja oko angažmana gostujučih profesora na fakultetskim smjerovima, te gotovo nikakva legalna podrška bošnjačkim studentima s Kosova u Sarajevu.
Pored nepostojanja saradnje u oblasti obrazovanja, ne postoje kontakti ni u kulturnoj sferi, nema distribucije bh. medija na bosanskom jeziku na Kosovu, čak je odnedavno prekinuta i isporuka listova i časopisa pretežno islamske tematike…
Jedan od propusta koji se često zanemaruje, jeste slaba zastupljenost Bošnjaka Kosova u naučnim djelima bh. bošnjačkih autora iz historiografije i lingvistike.
Jedino što funkcioniše jesu lični kontakti pojedinaca s Kosova sa viđenijim bošnjačkim intelektualcima u BiH, kao i prisustvo bošnjačke problematike u nekim renomiranim bh. štampanim medijima na bosanskom jeziku, ili na svebošnjačkim internet stranicama, prezentirane od strane nas nekolicine autora s Kosova. A, kad smo već kod medija, da kažemo da su također na programu RTK na bosanskom jeziku često prisutne i teme iz BiH …
Nedavno je ponovo pokrenuto pitanje nesaradnje kosovskih Bošnjaka s BiH od strane bošnjačkih intelektualaca prof. dr. Mehmeda Mete, dr. Raima Bajramija, g. Ćemailja Smailjija i moje malenkosti, a tvz. “politika oslonca na svoje snage”, ocijenjena kao jedan od ključnih političkih promašaja na putu realizacije bošnjačkog nacionalnog pitanja.
Inicirana je i bošnjačka delegacija za vizitu BiH, u kojoj su bili predstavnici iz političkog i NVO sektora, kao i nezavisni intelektualci. Vizita je za sada, nažalost, odložena, zbog neslaganja oko sastava delegacije, izraženog prije svega od strane političkih predstavnika.
Ova inicijativa i razgovori su pokrenuti s ciljem animiranja saradnje i traženja pomoći nastavi na bosanskom jeziku, uz poboljšanje statusa naših studenata, kao i apela bošnjačkim političkim čelnicima da se u aktuelnim ustavnim reformama založe da briga za Bošnjake van BiH postane ustavna kategorija bosanske države...
Pri kraju, smatramo da se ne može osporiti fakat da su za slabu saradnju odgovorni oni koji su bili u prilici da je uspostave, a to su, prije svih - politički faktori Bošnjaka Kosova, kao i oni u BiH.
A za sam kraj, ostavili smo jedan veliki problem, koji zahtjeva hitno rješavanje. Riječ je o višegodišnjem onemogućavanju putovanja Bošnjaka i ostalih Kosovara u BiH sa kosovskim putnim ispravama. Ovaj problem je naročito izražen u kontekstu naše želje za povećanjem broja naših studenata u BiH.
Zato izražavamo veliku nadu da će BiH što prije priznati kosovske putne isprave, kao prijelaznu fazu do što skorijeg priznanja Kosova.
Na kraju, mišljenja smo da se od nas sa ovog skupa najmanje očekuje da još jednom jasno ukažemo bošnjačkoj javnosti, bošnjačkim političkim dužnosnicima na Kosovu i u BiH, kosovskoj i bh. vladi, na krupni dosadašnji propust nesaradnje, te da uputimo apel na nužnost uspostavljanja neophodnih institucionalnih veza između Bošnjaka Kosova i BiH, odnosno Kosova i Bosne i Hercegovine.
Zahvaljujem na pažnji i vašem iskazanom saburu!
|
Na samom početku gospođa Nadira Avdić-Vlasi je ispred “Udruženja Bošnjaka Kosovski avaz”, koje je pokretač FBK, istakla značaj okupljanja Bošnjaka Kosova na jednom mjestu a posebno, značaj predstojeće diskusije u vezi teme o (ne)saradnji Bošnjaka Kosova sa matičnim narodom u BiH.
Prof. Alija Džogović, počasni predsjednik FBK, u svom obraćanju je dao akcenat na (ne)jedinstvo kosovskih bošnjačkih političkih predstavnika, koji uglavnom gledaju svoje lične prioritete, ali i podvukao ovdašnje anomalije bošnjačkog identiteta, posebno one oko podjele na Bošnjake i Gorance…
Prof. dr. Šaćir Filandra, predsjednik Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” iz Sarajeva, govorio je o objektivnim faktorima koji utječu na nemogućnosti bolje koordinacije i pomoći koju matica BiH (treba da) pruža svojim bošnjačkim sunarodnicima na Balkanu i onima u dijaspori uopšte. Također je u tom kontekstu poseban osvrt u svom izlaganju posvijetio političkim problemima države BiH, te još problematičnim željama srbijanskog i srpsko-bosanskog političkog diskursa prema BiH.
Ćerim Bajrami, član Konsultativnog vijeća zajednica Kosova ispred bošnjačkih NVO, imao je izlaganje u pisanoj formi. (Koje donosimo u prilogu izvještaja sa FBK)
Skupu se biranim riječima obratio sublimirajuči glavne tačke u uvodnim izlaganjima akademik Jašar Redžepagić.
Na konferenciji FBK su također govorili bošnjački zastupnici u Parlamentu Kosova ispred koalicije “Vakat” g. Džezair Murati i prof. Sadik Idrizi, mr. Esat Kurešepi, predavač na Edukativnom fakultetu u Prizrenu na smjerovima na bosanskom jeziku, Safet Zoranić, predsjednik Stranke demokratskih promjena iz Peći, g. Klement Miklošič, predstavnik OSCE-a (inače inicijator saradnje nekih fakulteta iz BiH sa Edukativnim fakultetom u Prizrenu, čija organizacija ujedno i sponzoriše tu saradnju, oko “link predavanja”s daljine)… Poslije njih govorio je i zamjenik ministra obrazovanja Vlade Kosova g. Usmen Baldži, koji je istakao svoje posljednje kontakte sa Univerzitetom u Sarajevu i Ministarstvom obrazovanja Kantona Sarajevo, i obećao mogućnost izjednjačavanja tretmana, od strane ovih institucija, kosovskih studenata sa studentima iz BiH. Dr. Raif Elezi, zamjenik ministra lokalne samouprave je, između ostalog, naglasio da je naša saradnja s BiH imperativ vremena u kojem živimo, a Ćemailj Smailji, savjetnik u tom ministarstvu, je zatražio animiranje i ekonomske saradnje s BiH … Skupu se obratio i Ćemailj Kurtiši podpredsjednik opštine Prizren, te g. Bajram Ljatifi, savjetnik u Ministarstvu ekologije i lokalnog planiranja i član CIK-a, sa svojim osvrtom na pozitivne pravne aspekte moguće saradnje, kao i g. Nebija Halili, član IO stranke Demokratske stanke Bošnjaka i predsjednik NVO Udruženja prosvjetara “Edukator”… A na samom kraju i g. Mustafa Balje, također član Konsultativnog savjeta zajednica ispred bošnjačkih NVO.
 13. Forum Bošnjaka Kosova je održan u Prištini |
Gotovo svi govornici su bili jedinstveni o nužnoj potrebi što skorijeg intenziviranja saradnje sa BiH, odnosno sa institucijama matičnog naroda u BiH, s tim što su se politički predstavnici Bošnjaka Kosova ograđivali od (stepena) svoje (ne)odgovornosti oko dosadašnjih propusta u toj saradnji, koja je potencirana uu uvodnim obračanjima izlagača.
Skup je propraćen i medijskim izvještavanjem, između ostalog i nekoliko TV kuća iz Prištine.
Na kraju su usvojeni i Zaključci skupa koji će biti proslijeđeni svim relevantnim institucijama, kao i predstavnicima međunarodne zajednice, na Kosovu i u BiH. (Zaključke također donosimo u prilogu).
 Zaključci - Zahtijevamo od države Bosne i Hercegovine da što prije prizna kosovska putne isprave i dokumenta, kako bi Bošnjaci Kosova i ostali Kosovari mogli nesmetano da putuju u BiH ! - Zalažemo se da Bosna i Hercegovina prizna Republiku Kosovo kao sto su to učinile i druge nove države nastale od federalnih jedinica bivse SFRJ te da slijedi ogromnu većinu zemalja EU i SAD! - Zahtjevamo od bošnjačkih predstavnika u vlasti Kosova, od NVO i od intelektulaca da što prije iniciraju uspostavljanje institucionalne saradnje Bošnjaka Kosova sa BiH, te da se posebno bošnjački politički predstavnici založe da ta saradnja dobije formu međudržavne saradnje! Politika tzv. "oslonca na svoje snage" usporava rješavanje problema identiteta Bošnjaka kao i nacionalne afirmacije bošnjacke zajednice na Kosovu. - Zahtjevamo od Vlade Kosova da sprovodeći Ustav i Zakon o promociji i zaštiti prava zajednica i njihovih pripadnika, pruži političku i državnu potporu bošnjačkoj zajednici za uspostavljanje veza sa Bošnjacima i institucijama BiH. ! - U posljednje vrijeme do nas stižu zabrinjavajuće informacije o lošem tretmanu izbjeglica s Kosova u BiH te upozoravamo organe vlasti Bosne i Hercegovine da treba da imaju human odnos prema izbjeglicama s Kosova u BiH! - Od bosanskohercegovačkih institucija očekujemo da pruže potporu nastavi na bosanskom jeziku na Kosovu na svim nivoima, a naročito: dostavljanjem literature koja nedostaje i nastavnih sredstava na bosankom jeziku; kao i autorsko učešće na konkursima oko izrade udžbenika na bosanskom jeziku, te stručnu pomoć za osposobljavanje bošnjačkog nastavnog osoblja na Kosovu…. - Neophodno je da se u BiH izjednači status bošnjačkih studenata s Kosova sa onima iz Bosne i Hercegovine. - Neophodno je pospješivanje kontakata i saradnje univerzitetskih centara BiH sa fakultetima na Kosovu na kojima se izvodi nastava i na bosanskom jeziku. -Zahtjevamo od MONT-a, odnosno Vlade Kosova da pruže institucionalnu pomoć bošnjačkim studentima s Kosova u BiH, uključujući i materijalnu, kao i da problem nepostojanja mogućnosti studiranja na bosanskom jeziku na svim fakultetuma, bude stalna briga institucija Kosova. - Dajemo podršku svim inicijativama koje podsticu kulturnu saradnju i gostovanja kulturnih poslenika iz BiH na Kosovo i obrnuto, poput aktuelne inicijative održavanja manifestacije “Dani sarajevske kulture u Prizrenu” i sl. - Apelujemo na isporuku knjiškog fonda iz BiH bibliotekama u bošnjačkim sredinama i školama. - Tražimo od bošnjačkih udruženja iz BiH, poput BZK „Preporod“, Bošnjačkog instituta i dr. da se aktiviraju te uspostave redovne kontakte i saradnju sa kosovskim Bošnjacima u oblastima predviđenim njihovim programima. - Bošnjačke medijske i distributerske kuće treba da uspostave kontakte sa ovlašćenim distributerima na Kosovu, s ciljem distiribucije elektronskih i štampanih medija i na Kosovu. Treba predloziti kablovskim operaterima u BiH, posebno u Sarajevu da prenose program javnog servisa RTK. - Podržavamo nedavno iznjetu ideju bošnjačkih intelektulaca sa Kosova da se u iniciranim ustavnim promjenama u BiH, bošnjački dužnosnici založe da briga o pravima bošnjačkih manjinskih pripadnika u državama na Balkanu, kao i onima u dijaspori, bude ustavno obavezujuća kategorija bosanske države. - Očekujemo od političkih i kulturnih poslenika iz BiH da pomognu obiljezavanje Dana Bošnjaka Kosova, službenog praznika Bošnjaka Kosova - Očekujemo od Islamske Zajednice Kosova da pozove reisu-l-ulemu dr.Mustafu ef. Cerića da u što skorije vrijeme učini zijaret IZ i posebno ovdašnjim Bošnjacima. 10.05. 2009., Priština |
Dame i gospodo,
Dozvolite mi na početku da Vas sve poselamim i pozdravim, uz moju zahvalnost organizatoru ovog skupa - Forumu Bošnjaka Kosova, koji mi je omogućio izlaganje po ovoj, veoma važnoj, temi za naš bošnjački narod na Kosovu.
Govoriti o saradnji Bošnjaka Kosova sa matičnom državom Bosnom i Hercegovinom, odnosno sa matičnim narodom, jeste značajna tema. Međutim, po faktičkim pokazateljima možda bi adekvatnija prva riječ ove teme bila – nesaradnja.
Na početku želim da iznesem malo podataka i podsjetim da Bošnjaci na Kosovu egzistiraju kao narod vjekovima, u najvećem procentu na prostorima prizrenske opštine, poslije koje slijede dragaška, pećka, mitrovačka, prištinska i istočka opština.
Njihov broj se optimalno kreće oko 50 hiljada, dok je broj iseljenih uoči i poslije rata na Kosovu najmanje još toliki. U ovoj drugoj kategoriji, podrazumijevaju se i pripadnici bošnjačkog naroda koji su privremeno napustili Kosovo. Dok je trajno iseljenih najviše iz Prištine, Mitrovice, Peći i Dragaša, a među njima, nažalost, nalaze se i bošnjački univerzitetski profesori i mnogi intelektualci. Da napomeno da je bošnjačko govorno područje na Kosovu realno veće za približno još 10 hiljada duša.
Svih ovih godina nije prestala ni ekonomska migracija ka zapadnim zemljama, kojoj na ruku idu i teška ekonomska situacija i nezapošljenost, čime su posebno pogođeni pripadnici bošnjačke zajednice.
Poznato je da su u vrijeme SFRJ Bošnjaci na Kosovu bili priznat narod po imenu Muslimani kao i njihovi sunarodnici na ostalim prostorima bivše države, ali bez etničkog imena i zasebnih nacionalnih institucija.
Raspadom SFRJ, i srbijansko-crnogorskom agresijom na BiH, srbijanski režim je Bošnjake Kosova bukvalno sveo na vjersku skupinu, a nacionalističko-politički krugovi iz Beograda su legalizovali podjele bošnjačkog naroda na Bošnjake i Gorance.
Uz sve to ovdašnji Bošnjaci su bili izloženi nasrtajima na svoj identitet i sa drugih strana, u posljednje vrijeme i iz bugarskih krugova.
Prestankom Miloševićeve okupacije Kosova, uz velike žrtve albanskog naroda i uz pomoć međunarodne zajednice, stvorene su nove realnosti u kojima smo i mi Bošnjaci dobili priliku za svoju afirmaciju.
Ovdje trebamo naglasiti da je u novim okolnostima od strane političkih i nacionalnih faktora većinskog albanskog naroda pokazano razumijevanje za potrebu bošnjačke nacionalne afirmacije.
U novonastalim prilikama Bošnjaci su, između ostalog, pokrenuli i nastavu na bosanskom jeziku, 1999. godine. Tada su uvezeni prvi udžbenici iz Sarajeva. Nastava se sada nesmetamo odvija u osnovnim i srednjim školama za oko šest-sedam hiljada učenika.
Međutim, svih ovih godina našu nastavu prati hronični nedostatak potrebnih udžbenika i lektire, kao i manjak kadrova za njeno kvalitetno izvođenje.
Jedan od najvećih problema ove nastave je bio i ostao - ograničen izbor studiranja na bosanskom jeziku samo na tri – četiri smjera na dva fakulteta na Kosovu.
Ovaj nedostatak Bošnjaci su djelimično kompenzirali osloncem na univerzitetske centre u BiH, gdje im je početkom 2000-tih omogućeno studiranje!
Međutim, unazad nekoliko godina u Bosni se ovdašnji studenti tretiraju kao strani državljani, pa je njihovo studiranje otežano.
U međuvremenu, u Ustavnom okviru i Ustavu Kosova koji je rezultat plana Martija Ahtisarija, Bošnjacima je priznat status nacionalne zajednice, a bosanski jezik je spomenut u Ustavu, dok je u opštinama u kojima Bošnjaci žive, predviđena i službena upotreba bosanskog jezika… Od posebnih prava koja su specifična za manjinske zajednice, valja spomenuti i tri rezervisana mjesta u Parlamentu, dok su izabrani predstavnici bošnjačke zajednice zastupljeni i u Vladi Kosova, kao i u vlasti na lokalnim nivoima u nekoliko opština.
Ovdašnji Bošnjaci djelimično imaju i svoja sredstva informisanja. Zastupljeni su u programu javnog servisa RTK, imaju i par radia, imali su, ali, - nažalost - više nemaju, i svoje listove i revije na bosanskom jeziku: magazin “Alem”, a ranije i list “Kosovski Avaz”, kao i reviju “Selam” i godišnjake Takvim i “Bošnjački vidici” (izašao u jednom broju), te dječji list “Đulistan”. Ovi štampani mediji su prestali sa izlaženjem zbog slabe donatorske potpore!
Bošnjaci na Kosovu također preko svojih udruženja//NVO-a redovno održavaju tribine, na kojima raspravljaju o svojim kolektivnim problemima…
 Dr. Šaćir Filandra govori na Forumu Bošnjaka Kosova  Hoće li biti nade iz domovine BiH? |
S druge strane, implementacija bošnjačkih prava u život jeste proces, koji se u mnogim sferama, a posebno u službenoj upotrebi bosanskog jezika, još ne sprovodi u zadovoljavajućoj mjeri..
U svemu tome, izuzev rijetkih nastojanja pojedinaca, nažalost, nismo imali pravu podršku iz Bosne i Hercegovine! U procesu nacionalne afirmacije bošnjačkog naroda na Kosovu nije bilo oslonca na institucije BiH, odnosno na matični bošnjački narod.
Najkraće, koliko god Bošnjaci Kosova upučivali primjedbe za neostvarena obećanja na adrese vlasti Kosova i međunarodne zajednice, ili na svoje predstavničko nejedinstvo i slabu nacionalnu svijest, institucionalne saradnje sa BiH gotovo da uopšte nije bilo, pa se ne može govoriti ni o njenim slabim tačkama!
Jedini opipljivi pokazatelj jeste uvoz udžbenika iz Sarajeva za iniciranu nastavu na bosanskom jeziku 1999. godine, koji je djelimično još jednom ponovljen u školskoj 2002/2003. godini!
Kad smo kod pozitivnih primjera saradnje, trebamo svakako da istaknemo da smo imali i nekoliko prilika da nas na Kosovu posjete viđeniji naučni i kulturni radnici iz matičnog naroda, da ovdje održe predavanja, ili pak da uzmu učešće na okruglim stolovima koje su organizirale NVO Bošnjaka Kosova. Također smo imali i povremene zijarete renomiranih alima IZ BiH, najviše džematima na području prizrenskog Odbora IZ Kosova.
Treba ipak spomenuti da je u posljednje vrijeme zabilježen pomak oko kontakata nekih fakulteta sa prostora BiH i predavača na smjerovima na bosanskom jeziku ispred Edukativnog fakulteta u Prizrenu, a nekih kontakata je bilo i od profesora menadžmenta fakulteta u Peći.
Mislimo da je ovdje mjesto da oko nedovoljne saradnje Bošnjaka Kosova s BiH, postavimo dva principijelna pitanja:
1. Postoji li igdje na svijetu manjinski narod koji sebi može da priušti luksuz neoslanjanja na matični narod koji je pritom jedan od tri konstitutivna naroda u jedinoj svojoj državi?
Mogu li to, naime, sebi dopustiti čak i mnogo brojnije i organiziranije manjinske grupe, koje se pritom ne suočavaju sa setom problema kao što je slučaj sa Bošnjacima Kosova ?
2. Može li biti govora o nacionalno svjesnoj matici i iskrenosti namjera njenih političkih i drugih predstavnika, ako nedovoljno vode računa o stanju i prilikama u kojima se nalaze svi pripadnici bošnjačke nacije, bez obzira da li žive u BiH ili van nje ?
Jedini ograničavajući svebošnjački objektivni faktor leži u činjenici bosanske državne krize, odnosno u nemogućnosti dogovora triju konstituvnih naroda, zbog protivljenja predstavnika srpskog naroda da se prizna država Kosovo, odnosno da se odnosi koji su predmetom naše teme, podignu na nivo normalnih međudržavnih veza.
Svi ostali razlozi dosadašnjeg nezadovoljavajućeg stepena saradnje Bošnjaka Kosova i institucija matičnog naroda u BiH, nalaze se na našoj - bošnjačkoj strani.
Više puta smo potencirali, ali da ponovimo - da je poslijeratna afirmacija Bošnjaka na Kosovu, a pogotovo njen glavni zamajac – inicirana nastava na bosanskom jeziku, od strane nas koji smo u tom procesu aktivno učestvovali - zamišljena tako što će se konstantno oslanjati na podršku obrazovnih institucija Bošnjaka u BiH !
U tom pravcu učinjen je prvi ključni iskorak - spomenuta doprema udžbenika iz Sarajeva, koji su dali smisao i sadržaj obrazovnoj tranziciji, jer bi bez tih udžbenika, odnosno sadržaja u njima, samo promjena imena nastave ličila na običnu farsu.
Da dodamo da su te knjige, pored toga što su godinama korišćene u nastavi, poslužile i kao ”urnek” za izradu školskih programa, posebno za nacionalnu grupu predmeta.
Da ovdje istaknemo i veoma dobar primjer, koji govori o mogućnostima dobre saradnje, kad je tokom isporuke udžbenika pružena prava podrška i pomoć od strane Ministarstva obrazovanja Federacije BiH, i ministra prof. dr. Fahrudina Rizvanbegovića, uz saglasnost tadašnjeg bošnjačkog političkog vrha, na čelu sa rahmetli Izetbegovićem i dr. Silajdžićem.
Uzeli smo primjer nastave na bosanskom jeziku jer je ona bila i jeste lakmus papir bošnjačke nacionalne afirmacije, s jedne strane, a s druge - bila je i ostaje glavni pokazatelj naših veza sa matičnim narodom u BiH.
Gdje je u ovom procesu, nastao propust ?
Po meni, prekid tih odnosa ja nastao u vrijeme početka izrade novih školskih Planova i programa na Kosovu, tako što se nije zatražio angažman stručnih konsultanata iz BiH!
Drugi veliki propust je učinjen od strane Ministarstva obrazovanja Vlade Kosova, odnosno od tamo angažiranih Bošnjaka, što nisu animirali učešće bošnjačkih kvalifikovanih autora iz BiH na konkursima za izradu udžbenika na bosanskom jeziku, tako da imamo paradoks – imali smo konkurse, a nemamo ponuđene tekstove udžbenika!
U nizu propusta, svakako spada i neadekvatna institucionalna saradnja oko angažmana gostujučih profesora na fakultetskim smjerovima, te gotovo nikakva legalna podrška bošnjačkim studentima s Kosova u Sarajevu.
Pored nepostojanja saradnje u oblasti obrazovanja, ne postoje kontakti ni u kulturnoj sferi, nema distribucije bh. medija na bosanskom jeziku na Kosovu, čak je odnedavno prekinuta i isporuka listova i časopisa pretežno islamske tematike…
Jedan od propusta koji se često zanemaruje, jeste slaba zastupljenost Bošnjaka Kosova u naučnim djelima bh. bošnjačkih autora iz historiografije i lingvistike.
Jedino što funkcioniše jesu lični kontakti pojedinaca s Kosova sa viđenijim bošnjačkim intelektualcima u BiH, kao i prisustvo bošnjačke problematike u nekim renomiranim bh. štampanim medijima na bosanskom jeziku, ili na svebošnjačkim internet stranicama, prezentirane od strane nas nekolicine autora s Kosova. A, kad smo već kod medija, da kažemo da su također na programu RTK na bosanskom jeziku često prisutne i teme iz BiH …
Nedavno je ponovo pokrenuto pitanje nesaradnje kosovskih Bošnjaka s BiH od strane bošnjačkih intelektualaca prof. dr. Mehmeda Mete, dr. Raima Bajramija, g. Ćemailja Smailjija i moje malenkosti, a tvz. “politika oslonca na svoje snage”, ocijenjena kao jedan od ključnih političkih promašaja na putu realizacije bošnjačkog nacionalnog pitanja.
Inicirana je i bošnjačka delegacija za vizitu BiH, u kojoj su bili predstavnici iz političkog i NVO sektora, kao i nezavisni intelektualci. Vizita je za sada, nažalost, odložena, zbog neslaganja oko sastava delegacije, izraženog prije svega od strane političkih predstavnika.
Ova inicijativa i razgovori su pokrenuti s ciljem animiranja saradnje i traženja pomoći nastavi na bosanskom jeziku, uz poboljšanje statusa naših studenata, kao i apela bošnjačkim političkim čelnicima da se u aktuelnim ustavnim reformama založe da briga za Bošnjake van BiH postane ustavna kategorija bosanske države...
Pri kraju, smatramo da se ne može osporiti fakat da su za slabu saradnju odgovorni oni koji su bili u prilici da je uspostave, a to su, prije svih - politički faktori Bošnjaka Kosova, kao i oni u BiH.
A za sam kraj, ostavili smo jedan veliki problem, koji zahtjeva hitno rješavanje. Riječ je o višegodišnjem onemogućavanju putovanja Bošnjaka i ostalih Kosovara u BiH sa kosovskim putnim ispravama. Ovaj problem je naročito izražen u kontekstu naše želje za povećanjem broja naših studenata u BiH.
Zato izražavamo veliku nadu da će BiH što prije priznati kosovske putne isprave, kao prijelaznu fazu do što skorijeg priznanja Kosova.
Na kraju, mišljenja smo da se od nas sa ovog skupa najmanje očekuje da još jednom jasno ukažemo bošnjačkoj javnosti, bošnjačkim političkim dužnosnicima na Kosovu i u BiH, kosovskoj i bh. vladi, na krupni dosadašnji propust nesaradnje, te da uputimo apel na nužnost uspostavljanja neophodnih institucionalnih veza između Bošnjaka Kosova i BiH, odnosno Kosova i Bosne i Hercegovine.
Zahvaljujem na pažnji i vašem iskazanom saburu!
