Đukanovićeva vlada sa početka 90-ih godina, zajedno sa Miloševićem i Karadžićem dala je svoj doprinos etničkom čišćenju Bosne od Bošnjaka slanjem redovnih i paravojnih formacija u krvave ratnopljačkaške pohode, ilegalnim naoružavanjem bosanskih Srba oružjem švercovanim peko Luke Bar, snabdjevanjem naftom, naoružavanjem srpsko-crnogorskih paravojnih jednica tokom sankcija koje je međunarodna zajednica zavela na teritoriji koja je bila označena kao Republika Srpska... Crna Gora je pružila svu logističku podršku jedinicama tadašnje Vojske SR Jugoslavije i drugih paravojnih formacija koje su preko Nikšića pošle ka teritoriji BiH sa ciljem zauzimanje tada zaštićene enklave Goražde.

Sklapanje Sporazuma o specijalnim vezama između takozvane Republike Srpske i Crne Gore bila je jedna od tema o kojoj su nedavno u Podgorici razgovarali premijer Milo Đukanović i Milorad Dodik.
U protokolarnom saopštenju iz Đukanovićevog kabineta, izdatom nakon sastanka, nije bilo ni riječi o potpisivanju sporazuma. Dodik je međutim, nakon povratka u BiH izjavio da je Vladi Crne Gore predloženo potpisivanje sporazuma i najavio da će ovaj sporazum biti kasnije finalizovan.
Portparol Đukanovićeve Demokratske partije socijalista Rajko Kovačević potvrdio je da je na sastanku Đukanovića i Dodika bilo riječi o potpisivanju sporazuma o specijalnim vezama između Crne Gore i Republike Srpske. "Takvom sporazumu“, prema Kovačevićim riječima, „treba da prethodi temeljna priprema a ne da se o tome govori kao o završenoj stvari.“
A temeljna priprema za sklapanje specijalnih veza Crne Gore sa ovom teritorijom nastalom na genocidu, izvršene su već odavno - početkom 90-ih godina.
Đukanovićeva vlada sa početka 90-ih godina, zajedno sa Miloševićem i Karadžićem dala je svoj doprinos etničkom čišćenju Bosne od Bošnjaka slanjem redovnih i paravojnih formacija u krvave ratnopljačkaške pohode, ilegalnim naoružavanjem bosanskih Srba oružjem švercovanim peko Luke Bar, snabdjevanjem naftom, naoružavanjem srpsko-crnogorskih paravojnih jednica tokom sankcija koje je međunarodna zajednica zavela na teritoriji koja je bila označena kao Republika Srpska... Crna Gora je pružila svu logističku podršku jedinicama tadašnje Vojske SR Jugoslavije i drugih paravojnih formacija koje su preko Nikšića pošle ka teritoriji BiH sa ciljem zauzimanje tada zaštićene enklave Goražde.
Prema nekim infromacijama, koje su još uvijek pod velom tajnosti, u Baru je početkom juna 1991. viđeno nekoliko brodova koji svoje terete istovaraju pod zavjesom dima i magle koju su sami napravili. Kolone šlepera su taj teret danima vozile preko Podgorice i Nikšića ka granici sa Hercegovinom.
U julu 1991. godine, prema nekim svjedočenjima, u barskoj luci je otkriven mega tovar oružja i sličnih predmeta - sedam brodova sa 30.000 tona. Postoje nagađanja da je cio posao zajednički odrađen partnerski: SDB Srbije i Crne Gore i određeni biznismeni, među kojima i Aco Đukanović sve uz znanje svoga brata i premijera Mila Đukanovića.

Mile i Milo Specijalne veze Srbije, Crne Gore i genocidne tvorevine na područuju BiH leže upravo u zajedničkom zločinu - najvećem počinjenom u Evropi poslije II svjetskog rata.

Nikola Samardžić, ministar inostranih poslova Crne Gore, početkom 90-ih godina, 2002. godine Tužilaštvu Haškog tribunala dao je pismeni iskaz na tridesetak stranica u kojem je, između ostalog, pomenuo i kontigent oružja u barskoj luci, Jezdimira Vasiljevića i još neke likove ali kao glavnu osovinu cijelog posla: braću Đukanović i Zepter Jankovića. Tokom ispitivanja svjedoka od strane Slobodana Miloševića, u oktobru 2002., Haški tribunal je zatražio da svjedočenje Samardžića bude zatvoreno za javnost, upravo iz razloga što je moglo nanijeti štetu saradniku međunarodne zajednice, crnogorskom vladaru Milu Đukanoviću.
Samardžić je tom prilikom govorio i o sastancima Đukanovića sa Biljanom Plavšić 1992. godine u Budvi i niz interesantnih detalja o učešću Crne Gore u ratovima u BiH i Hrvatskoj.
U knjizi "Pravila ćutanja", bivši predsjednik Crne Gore Momir Bulatović svjedoči da je jedan od glavnih aktera u prodaji nafte Karadžićevim jedinicima u vrijeme sankcija bio premijerov brat Aco Đukanović.
Specijalne veze Srbije, Crne Gore i genocidne tvorevine na područuju BiH leže upravo u zajedničkom zločinu - najvećem počinjenom u Evropi poslije II svjetskog rata.
Ali, ovdje nije kraj priče - da na Balkanu najčvršće veze postoje među mrežama organizovanog kriminala u čijim vrhovima se nalaze kadrovi nekadašnje UDBE a današnjih tajnih policija, te da su iz balkanskih ratova novi-stari političari "iznikli" u krilu tih dobro organizovanih i povezanih kriminalanih grupa uz čiju pomoć i danas vladaju, svjedoče i nedavne informacije koje stižu iz srca BiH - iz Sarajeva.
U Sarajevu je u organizaciji bosansko-heregovačke Direkcije - Nezavisna agencija za izbor i promociju menadžera za BiH, jugoistočnu i srednju Evropu - dodijelila značajna priznanja crnogorskim menadžerima.
Nagrađeni su Prva banka Crne Gore, Montenegrostarshotels group, kompanija Čelebić i Plus Komerc.
Nagarde su zaista otišle u prave ruke - likovima koji su zaslužni što BiH izgleda ovako kako danas izgleda. Prva banka Crne Gore je vlasništvo vladajuće crnogorske porodice-dinastije Đukanović. Većinski vlasnik je Aco, brat Mila Đukanovića. Milo se upisao kao uspješan akcionar na način što je za milion eura uloženih u akcije (za koje je novac navodno pozajmio od jedne grčke banke) preko noći zaradio čitavih osam miliona eura. I Svetozar Marović, potpredsjednik vladajuće DPS, nezaboravni crnogorski "filosof", tvorac kovanice "rat za mir" uložio je izvjesnu sumu novca u akcije "porodične banke i "zaradio" tri miliona eura, takođe "preko noći".

Specijalne veze Srbije, Crne Gore i genocidne tvorevine na područuju BiH leže upravo u zajedničkom zločinu

Da bi porodica bila na okupu - pridružila se skupini i Ana Kolarević, sestra braće Đukanović, advokatica, zaslužna za mnoge nezakonite privatizacije u Crnoj Gori. U istoj grupi su i drugi bliži kumovi i prijatelji Prve crnogorske familije. Ako je Milo Đukanović na vlast došao na krilima Miloševićeve revolucije i to u džemperu (on, Marović i Bulatović dičili su se time što su došli na vlast tako pošteni i siromašni - u džemperima), te ako je poznato da je njegov brat Aco Đukanović dugo bio "nezaposlen", logično je pitanje otkud sada u njihovim rukama toliki kapital i banka koja vlada Crnom Gorom. Možda je u nju ugrađen i dio kapitala stečen u akcijama sa početka ove priče.
Drugi nagrađeni vlasnik kompanije "Čelebić" Tomislav Čelebić - zajedno sa premijerom Đukanovićem i još dva lica, osnivač je prvog privatnog Univerziteta u Crnoj Gori. Njegovo ime vezano je i za mnoge druge "uspješne" trgovine zemljištem kao što je bila jedna sa Upravom policije Crne Gore.
Žarko Radulović, kojem je pripala nagrada Šampion biznisa navodno je suvlasnik grupe budvanskih hotela, među kojima je i hotel "Splendid". Na ovaj hotel tokom gardnje izvršena su tri bombaška napada a ubijen je visoki policijski funckioner Slavoljub Šćekić koji se bavio ovim slučajem.
Šćekić je, kako se navodi, bio na tragu mnogim sumnjivim poslovima i nerazjašnjenim ubistvima u Crnoj Gori. Prema medijskim navodima, pravi vlasnik ove hotelske grupe kojoj je u Sarajevu dodijeljena nagrada, je Rus - Viktor Valentinovič Ivanjenko, bivši general KGB-a, a devet mjeseci je bio načelnik ruske tajne policije. Bio je i direktor uništene ruske komapnije "Jukos".
Protiv Ivanjenka je pokrenut krivični postupak, jer je pronevjerio 650 miliona dolara državnog novca, a o njemu je raspravljala i Skupština Ujedinjenih nacija, kazao je na suđenju za ubistvo Šćekića branilac optuženih advokat Zoran Vukčević.
Možda je zato i Radulović koji je bio pozvan da svjedoči optuženima za ubistvo Slavoljuba Šćelića u potpunosti izmijenio prvobitni iskaz i na suđenju „izgubio“ pamćenje i izjavio da se stidi kakve je gluposti lupao u prvom iskazu.
Ti i takvi crnogorski menadžeri proglašeni su za elitne poslovne ljude usred Sarajeva.
I treba tako. Mora se Bosna "odužiti " onima koji su je zadužili i to krvavo.
Đukanović i Marović su čak prije dvije godine od strane Internacionalne lige humanista
iz Sarajeva proglašeni "humanistima i mirotovorcima." Ni sarajevski "Dnevni avaz" nije zaboravio da se upiše na ovu listu - u Avazu je Đukanović, ne tako davno, proglašen za naj ličnost - ličnost godine.
I dok razni UDBA-ši, KGB-ovci i ine tajne službe vladaju balkanskim prostorima, sve ruku po ruku organizujući kolo organizovanog kriminala, u kojem su sjedinjeni sa likovima brojnih političara i državnika iz državica nastalih raspadom bivše Jugoslavije, dok oni suvereno vladaju ovim prostorima uz širom zatvorene oči međunarodnih eksperata, dotle ona većinska, obična raja - na čitavom ovom prostoru, hropće pod bremenom siromaštva, već odavno naviknuta na svoje diktatore kao na nevolju koja se trpi jer "ne daj Bože, mogu i gori od njih doći." A, gorih od ovih monstruma koje su ratovi iznjedrili, ne može biti. Oni su bili i ostali u "specijalnim vezama."
Današnja Crna Gora svjedoči o tome.