Osjeæam se obaveznim da pokrenem aktivnosti i poduprem inicijativu kroz apel za oèuvanje našeg kulturnug blaga. Poèet æu sa skromnim prilogom o prièi kako je ova MANGALA (u Trebinju kažu neki dagara), samo neznanjem jednog poznanika Srbina iz Trebinja spašena da ne završi da bude prodata u otpadni materijal.
Jedna ugledna bošnjaèka porodica iz Trebinja nedavno je prodala porodiènu kuæu jednom Srbinu mesaru koji je za nekoliko godina, samo za korištenje poslovnog prostora ispod te kuæe, stekao bogatstvo da je tu kuæu i otkupio od vlasnika\" - pojašnjava ef. Hodžiæ i nastvalja \"kada se kuæa detaljno èistila od smeæa i ostalog radi renoviranja radnici su dosta starog posuða, najviše bakarnog, prodali na smeæe. A jednom je zapela za oko ova mangala, naravno u dijelovima koju nije umio ni sastaviti pa se sjeti mene i zove telefonom pa kaže: \"Efendija ima neki lonac a moda nije za otpad pa te pitam bili otkupio ili da ti poklonim...\"? Naravno nagradio sam ga dobro za ovaj suvenir i ostao iznenaðen koliko smo nemarni i nehajni. Kako je neko mogao prodati ili zaboraviti ovakav suvenir sa kojeg i ispred kojeg je njegov babo, djed, nena ili majka ispijali kahvu, ili ga možda majka ispred nje dojila da bi živio i odrastao...?!

Husein HODŽIÆ,
Imam u Trebinju