Pisana rijec
U Podgorici u izdavaštvu Almanaha objavljeno jedinstveno kapitalno djelo bošnjaèke epike od autora prof. dr. Zlatana Èolakoviæ i mr. Marine Èolakoviæ
“MRTVA GLAVA JEZIK PROGOVARA”
Epika Murat-age Kurtagiæa i Avde Međedoviæa
Epika Murat-age Kurtagiæa i Avde Međedoviæa
|
|
Objavljeno: 10. January 2005. 00:01:00
Pripremio: Esad KRCIĆ
IONU, TIRI I ALBERTI, NAŠOJ DJECI
ENVERU I STELLI, MARTINU I TEREZIJI
NJIHOVIM DJEDOVIMA I BAKAMA
UVOD
Ova knjiga predstavlja tradicionalnu bošnjaèku epiku u njenom izvornom obliku. Pjesme u njoj ispjevali su najsposobniji bošnjaèki epski pjevaèi koje znamo. Tekstove njihovih pjesama tiskali smo na temelju brižno pripremljenih transkripcija snimki, te onoliko toèno koliko nam je kompjuterska tehnologija omoguæila, kao i naše dugogodišnje bavljenje bošnjaèkom epikom. Planiramo objaviti digitalizirane video i audio snimke ovih pjesama na nosaèima zvuka i slike (CD i DVD), te na internetu, pa æe èitatelji moæi usporediti transkripcije sa snimkama.
I. DIO KNJIGE
Prvih osam poglavlja posvetili smo predstavljanju epike Murata Kurtagiæa. Deveto poglavlje sadrži dnevnièke bilješke o sabiranju njegovih pjesama u Rožaju, te neka zapažanja o biti bošnjaèke epike. Uz pjesme i razgovore s pjevaèem objavljujemo i spisak njegovog repertoara. Našu metodu sabiranja izgradili smo slijedeæi najbolje sabiraèe: Kraussa, Marjanoviæa, Parryja, Vujnoviæa, Lorda i Bynuma, ali smo se ujedno trudili da izbjegnemo njihove pogreške.
Osim prve pjesme, koju je Kurtagiæ sam odluèio pjevati za nas, sve druge pjesme mi smo kao sabiraèi odluèili snimiti. Tako smo, na primjer, zabilježili «Osvajanje Bagdada» i «Katal-ferman na Ðerðelez Aliju» kako bismo mogli prouèavati razlike koje nastaju u sadržaju pjesme nakon mnogo godina. Naime, te pjesme snimio je Lord punih 39 odnosno 27 godina ranije od Kurtagiæa.
U pripremi tekstova slijedili smo Parryjevo naèelo da transkripcija mora biti doslovna. Osim Meðedoviæeve pjesme «Gavran harambaša i serdar Mujo», koju je diktirao 1935. godine Vujnoviæu, sve su ostale pjesme bile ispjevane i transkribirane sa snimki.
II. DIO KNJIGE
Deseto i jedanaesto poglavlje posveæeni su epici Avda Meðedoviæa. Izbor baš ovih njegovih sjajnih pjesama u knjizi nije sluèajan. Te dvije potpuno tradicionalne Meðedoviæeve prièe predstavljaju verzije istih individualnih pjesama koje smo zabilježili od Murata Kurtagiæa. Vjerujemo da smo objavljivanjem ovih pjesama, koje nikad nisu bile pod utjecajem tiskanog teksta, omoguæili èitateljima potpuno nov pristup bošnjaèkoj epici i dublje razumijevanje ove mitotvorbene umjetnosti. Potrebno je samo da usporede navedene Meðedoviæeve pjesme s Kurtagiæevim u 3. i 7. poglavlju. Isto tako, radi se o kvalitetnijim epskim tekstovima od Meðedoviæevog spjeva «Ženidba Smailagiæ Meha».
U dvanaestom poglavlju usporedbom Kurtagiæeve i Meðedoviæeve tvorbe iste individualne prièe iznosi se dokaz da pjevaèi tvore mitsku prièu tako da individualnu prièu smještaju u mitsku strukturu. Buduæi da pjevaèi istu individualnu prièu smještaju u drugaèiju mitsku strukturu, to dokazuje da je mitologijski pristup razumijevanju epike isto toliko nedostatan, kao što je i historijski.
U trinaestom poglavlju opisuje se geneza svjetski slavne zbirke Milmana Parryja, te ispravlja nepravda spram njenih pravih su-osnivaèa Nikole Vujnoviæa i Il\'je Nikolajevièa Golenišèeva-Kutuzova, koje se èesto prešuæivalo ili omalovažavalo. Posebnu pažnju posveæuje se Parryjevim sabiraèkim eksperimentima, te njegovom sudbonosnom susretu s uèenicima Æor Husa i Avdom Meðedoviæem u Bijelom Polju.
U èetrnaestom poglavlju donosi se interview sa Zlatanom Èolakoviæem u kom na jednostavan naèin i za široko èitateljstvo govori o fenomenu bošnjaèke epike i njenom znaèaju u povijesti svjetske književnosti i teorije o usmenoj književnosti.
III. DIO KNJIGE
Poglavlja 15-17 na engleskom posveæena su prvenstveno anglosaksonskim i drugim studentima bošnjaèke epike koji ne vladaju dovoljno bosanskim jezikom. Petnaesto poglavlje sadrži formularni Èolakoviæev prepjev Kurtagiæeve epske pjesme «Kostreš Harambaša». Tim prijevodom pokušava se približiti stranim èitateljima bošnjaèku epiku u njenom izvornom obliku, jer su uobièajeni opisni ili «uljepšavajuæi» prijevodi u stihu ipak mistifikacije, a u proznim prijevodima, premda se dobiva na toènosti, u potpunosti se gubi pjesnièka kakvoæa izvornika.
Šesnaesto poglavlje sadrži pregled povijesti sabiranja i objavljivanja bošnjaèke epike, te popis Èolakoviæevih transkripcija i edicija Lord-Bynumove zbirke iz Sandžaka i Crne Gore. Na temelju analize i verifikacije tekstova velikih zbirki bošnjaèke epike (Jukiæ-Martiæ i Šunjiæ, Krauss, Marjanoviæ, Hörmann, Parry, Lord), dokazuje se ne samo nepravilnost mijenjanja tekstova pa èak i sadržaja pjesama u starijim zbirkama, nego i netoènost i nepouzdanost glasovitih harvardskih izdanja tekstova.
Sedamnaesto poglavlje predstavlja slobodni prijevod dvanaestog poglavlja, a nastalo je na temelju Èolakoviæevih predavanja o bošnjaèkoj epici u Kaliforniji i Kanadi. Ovim tekstom pokušava se izgraditi temelj za estetièki pristup bošnjaèkoj epici.
Biografija Avda Meðedoviæa (oko 1875-1955)
Siromašni neopismenjeni bivši mesar iz zabitog sela Obrov imao je «še\'set godina, malo više» u ljeto 1935. godine. Iza njega veæ je prohujao mukotrpni život, uz sedam godina službe u turskoj vojsci. Iz rata je donio teško ranjenu ruku, imao je i gušu na vratu, sin mu je prokockao svu imovinu, pa je pred njim zjapila starost i neumitna neimaština. Ipak je bio veseo èovjek i rado pjevao. Mlaði ljudi voljeli su slušati njegove pjesme, dok su starci mrgodno tvrdili da on dulji pjesme i ne pjeva toèno «istoriju» nego «miješa» pjesme, to jest ne pjeva onako kako su ih oni nauèili od legendarnog Æor Husa. Avdo je bio poseban po tome što njegove junaèke pjesme bijahu neobièno ukrašene i duge.
Ni Avdo ni njegovi suseljani nisu znali da je nekada davno, prije gotovo tri tisuæe godina, Homer pjevao sliène duge junaèke pjesme koje postadoše temelj cjelokupne zapadne kulture. To je znao Milman Parry. Nakon više godina traženja najboljeg pjevaèa prièa, onoga koji bi mogao ispjevati pjesme duge poput Homerovih, našao ga je u Avdi. Tokom jednog od najintenzivnijih snimanja epike uopæe, bilježeæi pjesme preko mjesec dana, Parry i Vujnoviæ oteli su zaboravu 13 Avdinih epskih pjesama, to jest otprilike 80,000 stihova!
Bio je to «povijesni trenutak», kako reèe Lord, to jest jedan od «zvjezdanih trenutaka èovjeèanstva» o kakvim je pisao Stefan Zweig. Na prouèavanju Avdine i druge bošnjaèke epike utemeljila se jedna nova teorija književnosti, a njegovo djelo na Harvardu, kao i na drugim elitnim sveuèilištima, usporeðuje se s najveæim pjesnikom svih vremena. Formularno-tematska prouèavanja su se proširila na mnoga jezièna podruèja u svijetu. Gotovo da nema poznatog homerologa koji nije pisao o Meðedoviæu, a tu su i brojni folkloristi, teoretièari i povjesnièari književnosti, lingvisti i muzikolozi.
1950. i 1951. godine, Albert Lord je ponovno snimao Meðedoviæeve pjesme i zabilježio još 18,000 njegovih stihova.
Meðedoviæ je umro potpuno nepoznat i nepriznat u svom vremenu i u svom narodu. Bošnjaci su prvi put objavili njegovu «Ženidbu Smailagiæ Meha» 1987. godine, a ostala djela još nisu.
Literatura (izbor):
Avdo Meðedoviæ: «The Wedding of Smailagiæ Meho,» Translated with Introduction, Notes and Commentary by Albert B. Lord, SCHS III, Collected by Milman Parry (HUP, Cambridge, Massachusetts, 1974.)
Avdo Meðedoviæ: «Ženidba Smailagina Sina», ed. David E. Bynum with Albert B. Lord, Center for the Study of Oral Literature, Cambridge, Mass, 1974; II. izdanje «Ženidba Smailagiæ Mehe», junaèki ep, priredio Enes Kujundžiæ, Svjetlost, Sarajevo, 1987; III. izdanje: Sarajevo Publishing; IV. izdanje: unutar V. kola edicije «Bošnjaèka književnost u 100 knjiga», parcijalna izdanja u: Husein Bašiæ: «Usmena epika Bošnjaka iz Crne Gore i Srbije» (Almanah, Podgorica, 2003), te Dušica Minjoviæ: “Avdo Meðedoviæ na raskršæu reprodukcije i kreacije,” Almanah, Podgorica, 2002.
Avdo Meðedoviæ: «Ženidba Vlahinjiæ Alije, Osmanbeg Delibegoviæ i Pavièeviæ Luka», Kazivao i pjevao Avdo Meðedoviæ, edited with prolegomena and notes by David E. Bynum (distr. by HUP, Cambridge, Mass, 1980, SCHS VI.
Albert B. Lord: «Avdo Meðedoviæ, Guslar,» Journal of the American Folklore Society 69, July-Sept. 1956.
Albert B. Lord.: «Avdo Meðedoviæ,» «Avdo\'s Originality,» «Smailagiæ Meho» of 1950, SCHS III (vidi gore)
Albert B. Lord: «Tradition and the Oral Poet: Homer, Huso, and Avdo Meðedoviæ,» Poesia epica, pp. 13-28, 1970
Albert B. Lord: An Example of Homeric Qualities of Repetition in Meðedoviæ\'s «Smailagiæ Meho», Serta Slavica In memoriam Aloisii Schmaus, Trofenik, München, 1971.
Albert B. Lord: «Nasljeðe Milmana Parryja», Latina et Graeca br. 26, 1986. (ZÈ-ov interview s A.B. Lordom povodom 50-godišnjice smrti M. Parryja).
Cecile Maurice Bowra: «Heroic Poetry», London, 1961.
David E. Bynum: «The Generic Nature of Oral Epic Poetry,» Genre, 2, 1969.
David E. Bynum: «The Daemon in the Wood, A Study of Oral Narrative Patterns», HUP: Cambridge, Massachusetts, 1978.
Zlatan Èolakoviæ: «Tri orla tragièkoga svijeta,» CEKADE, Zagreb, 1989.
Zlatan Èolakoviæ: «Milman, Nikola, Ilija i Avdo Meðedoviæ», Almanah br. 25-26, Podgorica, 2004.
Zlatan Èolakoviæ i Marina Rojc-Èolakoviæ: «Mrtva glava jezik progovara», Almanah, Podgorica, 2004.
Dorothea Wender: «Homer, Avdo Meðedoviæ, and the Elephant\'s Child,» American Journal of Philology, 98 (1977).
Ðenana Buturoviæ: «Bosanskomuslimanska usmena epika», Institut za književnost i Svjetlost, Sarajevo, 1992.
John Miles Foley: «Oral-Formulaic Theory and Research,» Garland, New York – London, 1985. (u ovoj bibliografiji naveden je niz svjetskih publikacija o Meðedoviæu).
Enes Kujundžiæ: “Ženidba Smailagiæ Mehe” Avda Meðedoviæa u epskom sazviježðu (predgovor u Avdo Meðedoviæ: “Ženidba Smailagiæ Mehe”, Svjetlost, Sarajevo, 1987.
Enes Kujundžiæ: «Muslimanska epika u amerièkoj slavistici i homerologiji», Islamska misao, Sarajevo, 1991.
Dušica Minjoviæ: “Avdo Meðedoviæ na raskršæu reprodukcije i kreacije,” Almanah, Podgorica, 2002
Zdeslav Dukat: “Homersko pitanje”, Globus, Zagreb, 1988.
Miroslav Kravar: “Naša narodna epika kao argument u homerskom pitanju”, Umjetnost rijeèi, god. XXIII, br. 2, Zagreb, 1979.
Husein Bašiæ: “Hrestomatija o usmenoj književnosti Bošnjaka iz Crne Gore i Srbije” (posebno: Predgovor i tekst Avdo Meðedoviæ – pjevaè prièa), Almanah, Podgorica, 2003
Novak Kilibarda: «Kasni, ali pravi, epos. Avdo Meðedoviæ, Ženidba Smailagiæ Meha», Književne novine, 39-1987, Beograd.
Munib Maglajliæ: «Balkanski ‘pjevaè prièa’ i njegov junaèki ep», Odjek XLI, 3, Sarajevo, 1988.
Softiæ Aiša: «Kompoziciona struktura epa «Ženidba Smailagiæ Mehe», «Seoski dani Sretena Vukosavljeviæa», Prijepolje, XIII, 1992.
Alija Džogoviæ: «Dijalektalne i zavièajne govorne specifiènosti u epu Ženidba Smailagiæ Mehe Avda Meðedoviæa», Almanah br. 1-2, Podgorica, 1994, te u proširenom obliku tekst pod istim naslovom u: «Rožajski zbornik» br. 10, Rožaje, 2001.
Šefket Krciæ: «Pjesništvo sandžaèkog Homera Avda Meðedoviæa» , Rožajski zbornik br. 10, Rožaje, 2001
Æamil Sijariæ: «Avdo Meðedoviæ – pjevaè epskih narodnih pjesama», Život, XXXII, 11-12, Sarajevo, 1983.
Æamil Sijariæ: «Avdo Meðedoviæ – narodni pjevaè», Odjek, XL, br. 20, Sarajevo, 1987.
Biografija Murata Kurtagiæa (1914. -1999.)
Kao malo dijete doživio je tragediju i ostao siroèe. U doba kaosa nakon I. Svjetskog rata, srpski razbojnici strijeljali su mu oca i šestoro oèeve braæe. O tom okrutnom zloèinu, o kom je u narodu ostalo sjeæanje na “Noæ kad pobiše Kajabegoviæe i Kurtagiæe” prièao je Avdo Meðedoviæ slavnom harvardskom sabiraèu Milmanu Parryju i Nikoli Vujnoviæu 1935. godine, a Murat-aga nama 1989. Majka mu se preudala, pa je veæ kao mališan od èetiri-pet godina, zajedno s dva brata koji su bili još mlaði, ostao siroèe, više gladno nego sito. Siroèad je primio k sebi Muratov djed Abdul Kurtagiæ, izvanredni guslar. Od njega Murat uèi epske pjesme veæ kao malo dijete. Kurtagiæeva tragedija kao da je Božjom providnošæu spasila za potomstvo potpuno izvorne epske pjesme iz XIX vijeka, jer njegov djed nije uèio pjesme iz knjiga, nego prirodnim tradicionalnim putem (uèenjem od starijih pjevaèa).
Prema svjedoèenju pjevaèa Hašira Æoroviæa, Parry i Vujnoviæ upoznali su Kurtagiæa veæ u ljeto 1935. godine, u Bijelom Polju. Albert Bates Lord prvi put je sreo Kurtagiæa u ranim pedesetim godinama. Premda je tada uspio snimiti samo jednu njegovu pjesmu, odmah je shvatio da se radi o fenomenalnom pjevaèu, koji može tvoriti pjesmu punih osam sati bez odmora. Lord je bio oduševljen Kurtagiæem i tvrdi da je on najbolji pjevaè kog je sreo. U šezdesetim godinama, Lord je i opet imao nesreæu da snimi samo jednu Kurtagiæevu pjesmu. Ovu snimku transkribirao je Zlatan Èolakoviæ na Harvardu.
Marina i Zlatan Èolakoviæ sakupili su 22 Kurtagiæeve pjesme (ukupno oko 35.000 stihova), te mnoge pripovijetke i legende, služeæi se profesionalnim kazetofonom i video-kamerom. I oni smatraju da je, uz Avda Meðedoviæa i Mehmeda Kolaka-Kolakoviæa, Kurtagiæ najznaèajniji bošnjaèki epski pjesnik. O Kurtagiæevim pjesmama pisali su Albert Lord, Zlatan i Marina Èolakoviæ, Ljubiša Rajkoviæ, Zaim Azemoviæ, Vuk Miniæ. Pjesmu «Kostreš Harambaša» Zlatan Èolakoviæ je preveo na engleski, a Marina Rojc-Èolakoviæ je o njoj napisala i obranila magistarsku radnju. Video snimke Kurtagiæevog pjevanja zbirke Zlatana i Marine Èolakoviæ predstavljaju jedini filmski zapis cjelovitih bošnjaèkih epskih pjesama. Uz Lorda i Èolakoviæe, Kurtagiæeve pjesme sabirali su Ljubiša Rajkoviæ i Zaim Azemoviæ. Husein Bašiæ uvrstio je nekoliko Kurtagiæevih pjesama Rajkoviæeve i Azemoviæeve zbirke u svoje antologije.
Na širem podruèju Rožaja, i uopæe meðu Bošnjacima Crne Gore i Sandžaka, Kurtagiæ je bio vrlo poznata i omiljena liènost. Pjevao je na bezbrojnim svadbama i sijelima, pa èak i u Istanbulu. Opisao ga je vjerno u pripovijetci «Murat» bošnjaèki književnik Zaim Azemoviæ. Ostao je Murat siromah bezemljaš cijeloga života, koji je, premda mukotrpno, ipak proveo plodno, uveseljavajuæi sve oko sebe svojim divnim pjesmama. Živio je u sretnom braku sa suprugom Amirom, okružen brojnim i dobrim sinovima, kæerima i unucima.
Literatura:
Albert Bates Lord: SCHS I-II (Sinopsis pjesme «Osvajanje Bagdada», opis Kurtagiæevog pjevanja), HUP i SAN, Cambridge and Belgrade, 1953-1954.
Zaim Azemoviæ: «Guslari-stvaraoci iz Sandžaka», Novopazarski zbornik br. 4, Novi Pazar 1980.; takoðer u Husein Bašiæ: «Hrestomatija o usmenoj književnosti Bošnjaka iz Crne Gore i Srbije,» Almanah, Podgorica, 2003)
Zlatan Èolakoviæ: «Tri Orla tragièkoga svijeta» (poglavlje Herojska mitska prièa), CEKADE, Zagreb, 1989.
Zlatan Èolakoviæ: «Muslimanska epika na filmu», Iseljenièki kalendar, Zagreb, 1991.
Zlatan Èolakoviæ: “South Slavic Epics, Kostreš The Chieftain,” Cross Cultures, April/May, June/July, 1992, February/March 1993, Kitchener/Waterloo/Guelph.
Zlatan Èolakoviæ: “Pjesništvo Muratage Kurtagiæa”, Rožajski zbornik, Rožaje, 2001.
Zlatan Èolakoviæ: “Milman, Nikola, Ilija i Avdo Meðedoviæ”, Almanah br. 25-26, Podgorica, 2004.
Zlatan Èolakoviæ i Marina Rojc-Èolakoviæ: «Mrtva glava jezik progovara» , Almanah, Podgorica, 2004.
Ljubiša Rajkoviæ: «Odlike nekih muslimanskih narodnih epskih pesama Rožaja i okoline», (Zbornik radova XXXV kongresa SUFJ, Rožaje, 1988).
Husein Bašiæ: «Zeman kule po æenaru gradi», Tuzla, 1991).
Ljubiša Rajkoviæ: «Sa londže zelene, Bošnjaèke junaèke narodne pjesme iz Sandžaka» (Samostalno izdanje Ibiš Kujeviæ, Rožaje, 2001)
Marina Rojc-Èolakoviæ: «Kostreš Harambaša», Magistarska radnja (Sveuèilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb, 1991.)
Vuk Miniæ: «Murat Kurtagiæ» (Makedonski folklor br. 47, Skopje, 1991; navodim prema Husein Bašiæ: «Hrestomatija o usmenoj književnosti Bošnjaka iz Crne Gore i Srbije, Almanah, Podgorica, 2003)
Husein Bašiæ: «Usmena epika Bošnjaka iz Crne Gore i Srbije» (Almanah, Podgorica, 2003.
Husein Bašiæ: «Zeman kule po æenaru gradi», Tuzla, 1991).
NEW YORK: U petak 14. januara 2005. godine sa poèetkom u 6:00 pm u prostorijama Bosansko-Amerièkog udruženja na adresi 26-40 18th Str. (Tel. 718.278.7118), održat æe se  „Napor koji su uložili Čolakovići dostojan je divljenja i zahvalnosti, prije svega bošnjačke kulture i bošnjačkog naroda u cjelini.“ (Akademik Husein Bašić) Specijalist u prouèavanju starogrèke tragedije i Aristotela, dr. Zlatan Èolakoviæ nastavlja svoje studije epike na sveuèilištu Harvard, kao dobitnik Fulbrightove stipendije (1984-1988). Na Harvardu, Marina i Zlatan Èolakoviæ temeljito upoznaju Milman Parry kolekciju iz 1933-35, te zbirku bošnjaèke epike Alberta Batesa Lorda. Nakon èetverogodišnje suradnje sa Albertom Lordom, Èolakoviæi sakupljaju bošnjaèku epiku Murata Kurtagiæa, posljednjeg velikog tradicionalnog bošnjaèkog pjevaèa. Uz pomoæ Zaima Azemoviæa i Mehdije Husiæa, Èolakoviæi u Rožajama prvi bilježe duge bošnjaèke epske pjesme na filmu. Bilježenje epike suvremenom audio-vizuelnom tehnologijom, te kompjuterska priprema i obrada tekstova reprezentiraju novi naèin oèuvanja bošnjaèke epike kao muzeološkog materijala. Tako prezervirani tekstovi ujedno pružaju potpuno nove moguænosti i principe istraživanja. Na preko 650 stranica ove knjige nalaze se najljepše epske pjesme Murata Kurtagiæa iz zbirke Zlatana i Marine Èolakoviæ, te Avda Meðedoviæa iz harvardske zbirke Parry. Uz dnevnik sabiranja i razgovore s Kurtagiæem o njegovim pjesmama i umijeæu, knjiga sadrži tekstove objavljene u amerièkim, kanadskim i hrvatskim èasopisima, te formularni prepjev pjesme o Kostrešu na engleski. Osobiti doprinos teoriji tradicionalne epike Z.Èolakoviæ daje u teoretskom traktatu Herojska mitska prièa, a posebno poglavlje opisuje genezu slavne zbirke Milmana Parryja. Dio knjige na engleskom jeziku posveæen je anglosaksonskim znanstvenicima i studentima, a sadrži pregled povijesti sabiranja i objavljivanja bošnjaèke epike, te detaljni popis zbirke Alberta Lorda i Èolakoviæevih transkripcija i edicija sa Harvarda. Znaèajan doprinos knjizi predstavlja niz fotografija pjevaèa iz tridesetih i pedesetih godina XX. stoljeæa, iz arhiva zbirke Milmana Parryja. Ove fotografije, kao i tekstove pjesama Avda Meðedoviæa, Almanah i autori objavljuju s posebnom dozvolom sveuèilišta Harvard i kuratora zbirke The Milman Parry Collection of Oral Literature biblioteke Harvardskog koledža. Autori Zlatan i Marina Èolakoviæ vodili su dugogodišnji projekt istraživanja bošnjaèke epike, koji je pod pokroviteljstvom Matice hrvatske financiralo Hrvatsko ministarstvo znanosti. Za svoj doprinos prouèavanju oralne epike Zlatan Èolakoviæ je 1990. dobio nagradu Government of Canada Award. |
ENVERU I STELLI, MARTINU I TEREZIJI
NJIHOVIM DJEDOVIMA I BAKAMA
Ova knjiga predstavlja tradicionalnu bošnjaèku epiku u njenom izvornom obliku. Pjesme u njoj ispjevali su najsposobniji bošnjaèki epski pjevaèi koje znamo. Tekstove njihovih pjesama tiskali smo na temelju brižno pripremljenih transkripcija snimki, te onoliko toèno koliko nam je kompjuterska tehnologija omoguæila, kao i naše dugogodišnje bavljenje bošnjaèkom epikom. Planiramo objaviti digitalizirane video i audio snimke ovih pjesama na nosaèima zvuka i slike (CD i DVD), te na internetu, pa æe èitatelji moæi usporediti transkripcije sa snimkama.
Prvih osam poglavlja posvetili smo predstavljanju epike Murata Kurtagiæa. Deveto poglavlje sadrži dnevnièke bilješke o sabiranju njegovih pjesama u Rožaju, te neka zapažanja o biti bošnjaèke epike. Uz pjesme i razgovore s pjevaèem objavljujemo i spisak njegovog repertoara. Našu metodu sabiranja izgradili smo slijedeæi najbolje sabiraèe: Kraussa, Marjanoviæa, Parryja, Vujnoviæa, Lorda i Bynuma, ali smo se ujedno trudili da izbjegnemo njihove pogreške.
Osim prve pjesme, koju je Kurtagiæ sam odluèio pjevati za nas, sve druge pjesme mi smo kao sabiraèi odluèili snimiti. Tako smo, na primjer, zabilježili «Osvajanje Bagdada» i «Katal-ferman na Ðerðelez Aliju» kako bismo mogli prouèavati razlike koje nastaju u sadržaju pjesme nakon mnogo godina. Naime, te pjesme snimio je Lord punih 39 odnosno 27 godina ranije od Kurtagiæa.
U pripremi tekstova slijedili smo Parryjevo naèelo da transkripcija mora biti doslovna. Osim Meðedoviæeve pjesme «Gavran harambaša i serdar Mujo», koju je diktirao 1935. godine Vujnoviæu, sve su ostale pjesme bile ispjevane i transkribirane sa snimki.
Deseto i jedanaesto poglavlje posveæeni su epici Avda Meðedoviæa. Izbor baš ovih njegovih sjajnih pjesama u knjizi nije sluèajan. Te dvije potpuno tradicionalne Meðedoviæeve prièe predstavljaju verzije istih individualnih pjesama koje smo zabilježili od Murata Kurtagiæa. Vjerujemo da smo objavljivanjem ovih pjesama, koje nikad nisu bile pod utjecajem tiskanog teksta, omoguæili èitateljima potpuno nov pristup bošnjaèkoj epici i dublje razumijevanje ove mitotvorbene umjetnosti. Potrebno je samo da usporede navedene Meðedoviæeve pjesme s Kurtagiæevim u 3. i 7. poglavlju. Isto tako, radi se o kvalitetnijim epskim tekstovima od Meðedoviæevog spjeva «Ženidba Smailagiæ Meha».
U dvanaestom poglavlju usporedbom Kurtagiæeve i Meðedoviæeve tvorbe iste individualne prièe iznosi se dokaz da pjevaèi tvore mitsku prièu tako da individualnu prièu smještaju u mitsku strukturu. Buduæi da pjevaèi istu individualnu prièu smještaju u drugaèiju mitsku strukturu, to dokazuje da je mitologijski pristup razumijevanju epike isto toliko nedostatan, kao što je i historijski.
U trinaestom poglavlju opisuje se geneza svjetski slavne zbirke Milmana Parryja, te ispravlja nepravda spram njenih pravih su-osnivaèa Nikole Vujnoviæa i Il\'je Nikolajevièa Golenišèeva-Kutuzova, koje se èesto prešuæivalo ili omalovažavalo. Posebnu pažnju posveæuje se Parryjevim sabiraèkim eksperimentima, te njegovom sudbonosnom susretu s uèenicima Æor Husa i Avdom Meðedoviæem u Bijelom Polju.
U èetrnaestom poglavlju donosi se interview sa Zlatanom Èolakoviæem u kom na jednostavan naèin i za široko èitateljstvo govori o fenomenu bošnjaèke epike i njenom znaèaju u povijesti svjetske književnosti i teorije o usmenoj književnosti.
Poglavlja 15-17 na engleskom posveæena su prvenstveno anglosaksonskim i drugim studentima bošnjaèke epike koji ne vladaju dovoljno bosanskim jezikom. Petnaesto poglavlje sadrži formularni Èolakoviæev prepjev Kurtagiæeve epske pjesme «Kostreš Harambaša». Tim prijevodom pokušava se približiti stranim èitateljima bošnjaèku epiku u njenom izvornom obliku, jer su uobièajeni opisni ili «uljepšavajuæi» prijevodi u stihu ipak mistifikacije, a u proznim prijevodima, premda se dobiva na toènosti, u potpunosti se gubi pjesnièka kakvoæa izvornika.
Šesnaesto poglavlje sadrži pregled povijesti sabiranja i objavljivanja bošnjaèke epike, te popis Èolakoviæevih transkripcija i edicija Lord-Bynumove zbirke iz Sandžaka i Crne Gore. Na temelju analize i verifikacije tekstova velikih zbirki bošnjaèke epike (Jukiæ-Martiæ i Šunjiæ, Krauss, Marjanoviæ, Hörmann, Parry, Lord), dokazuje se ne samo nepravilnost mijenjanja tekstova pa èak i sadržaja pjesama u starijim zbirkama, nego i netoènost i nepouzdanost glasovitih harvardskih izdanja tekstova.
Sedamnaesto poglavlje predstavlja slobodni prijevod dvanaestog poglavlja, a nastalo je na temelju Èolakoviæevih predavanja o bošnjaèkoj epici u Kaliforniji i Kanadi. Ovim tekstom pokušava se izgraditi temelj za estetièki pristup bošnjaèkoj epici.
 |
Ni Avdo ni njegovi suseljani nisu znali da je nekada davno, prije gotovo tri tisuæe godina, Homer pjevao sliène duge junaèke pjesme koje postadoše temelj cjelokupne zapadne kulture. To je znao Milman Parry. Nakon više godina traženja najboljeg pjevaèa prièa, onoga koji bi mogao ispjevati pjesme duge poput Homerovih, našao ga je u Avdi. Tokom jednog od najintenzivnijih snimanja epike uopæe, bilježeæi pjesme preko mjesec dana, Parry i Vujnoviæ oteli su zaboravu 13 Avdinih epskih pjesama, to jest otprilike 80,000 stihova!
| Fulbrightova fondacija omoguæila je Zlatanu Èolakoviæu 1984. godine poslijedoktorski studijski boravak na Harvardu, a Fulbright-Hays Travel Grant pokrio je troškove putovanja iz Zagreba u Cambridge, Massachusetts. Harvardski profesor Albert Bates Lord (1912-1991), koga se u to doba, kao i danas, smatralo najveæim svjetskim znalcem epike, posvetio je Èolakoviæevoj specijalizaciji svu svoju pažnju (1984-1987). Lord nam je kao poèasni kurator «The Milman Parry Collection of Oral Literature» poklonio niz izdanja zbirke Parry te omoguæio da upoznamo neobjavljene tekstove i snimke Parry-Vujnoviæeve zbirke. Projekt Èolakoviæeve transkripcije Lordovih snimki bošnjaèke epike financirao je, uz samu Zbirku, Ured Dekana za umjetnost Harvardskog sveuèilišta te Odjel za Klasiène jezike, koji je vodio homerolog i Lordov uèenik Gregory Nagy (profesor starogrèke književnosti i mitologije). Harvardski profesori Gregory Nagy i Stephen Mitchell, sadašnji kuratori Parryjeve zbirke, dali su nam dozvolu da u ovoj knjizi po prvi put objavimo Meðedoviæeve epske pjesme «Katal-ferman na Ðerzelez Aliju» i «Gavran harambaša i serdar Mujo» u našoj ediciji (10. i 11. poglavlje), a asistent Parry zbirke, gospodin David Elmer, pripremio je za nas stotine fotokopija tekstova, kako za ovu knjigu, tako i za esej «Milman, Nikola, Ilija i Avdo Meðedoviæ», koji je prvi put bio objavljen u èasopisu «Almanah» br. 25-26 (13. poglavlje u ovoj knjizi). Pokojni slavist Henrik Birnbaum (1925-2002) i njegova supruga Marianna D. Birnbaum, profesori na Kalifornijskom sveuèilištu u Los Angelesu (UCLA) omoguæili su Zlatanu Èolakoviæu 1988. da predaje o bošnjaèkoj epici na UCLA-u. Ujedno, Henrik Birnbaum i slavist profesor Thomas Eekman, prihvatili su za tisak i editirali njegov esej «South Slavic Muslim Epic Songs: Problems of Collecting, Editing and Publishing» (California Slavic Studies vol. 14, UC Press, Berkeley – Los Angeles – Oxford, 1991.; 16. poglavlje u ovoj knjizi). Rahmetli Alija Isakoviæ i Mirza Filipoviæ, urednici «Svjetlosti» iz Sarajeva, prihvatili su za tisak prvu verziju ove knjige (rat u Hrvatskoj i Bosni sprijeèio je to izdanje). Humanist i pjesnik Vlado Gotovac, pokojni predsjednik Matice hrvatske, podržavao je naš rad i prihvatio pokroviteljstvo nad našim projektom «Unutar biti muslimanske epike», koji je pune tri godine i u najtežim ratnim uvjetima financiralo Ministarstvo znanosti republike Hrvatske (1990-1993 godine). 1990. godine, Zlatan Èolakoviæ dobio je Nagradu države Kanade (The Government of Canada Award) za svoj rad na bošnjaèkoj epici, a Ministarstvo znanosti Republike Hrvatske pokrilo je troškove našeg puta u Kanadu. Na Sveuèilištu Waterloo, profesor Robert Fowler, proèelnik Odjela za klasiène jezike (sada na Oxfordu) organizirao je Èolakoviæevo predavanje o bošnjaèkoj epici, te editirao dijelove prepjeva Kurtagiæeve pjesme o Kostrešu, koji su objavljeni u nastavcima u èasopisu «Cross Cultures» (15. poglavlje u ovoj knjizi). Oko 2000. godine, objavili smo više Kurtagiæevih pjesama na internetu (1. dio ove knjige, poglavlja 1-8). Enver Julardžija i Esad R. Krciæ napravili su interview sa Zlatanom Èolakoviæem koji se pojavio na nizu siteova na internetu, te u New Yorku, Sarajevu i Zagrebu (14. poglavlje u ovoj knjizi). Dženana Buturoviæ poslala nam je neobjavljene tekstove pjesme o Kostrešu iz arhiva Zemaljskog muzeja u Sarajevu, a pokojni akademik Markoviæ omoguæio nam je rad na neobjavljenim rukopisima Luke Marjanoviæa (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti). Profesori Marianna D. Birnbaum i Raymond Burt pomogli su nam u istraživanju rukopisne ostavštine Friedricha Saloma Kraussa (UCLA). Profesor Robin Waugh sa sveuèilišta «Wilfried Laurier» omoguæio nam je 2004. godine digitalizaciju video i audio snimki u laboratoriju «Oral Studies Research Site». Profesor Šerbo Rastoder, književnik i antologièar Husein Bašiæ, te gospodin Atvija Keroviæ iz udruženja «Almanah» omoguæili su objavljivanje ove knjige. Posebnu zahvalnost dugujemo tajniku «Almanaha» Atviji Keroviæu, koji je preuzeo na sebe tešku dužnost pripreme ovako kompleksne knjige preko elektronske pošte. U završnom editiranju i lekturi tekstova na engleskom pomogle su nam gospoðice Alberta Èolakoviæ (Massachusettsko sveuèilište u Amherstu) i Julia Stark (sveuèilište McGill u Montrealu). Zlatan Èolakoviæ i Marina Rojc-Èolakoviæ Waterloo, Ontario, Canada srpanj-kolovoz 2004. godine |
Bio je to «povijesni trenutak», kako reèe Lord, to jest jedan od «zvjezdanih trenutaka èovjeèanstva» o kakvim je pisao Stefan Zweig. Na prouèavanju Avdine i druge bošnjaèke epike utemeljila se jedna nova teorija književnosti, a njegovo djelo na Harvardu, kao i na drugim elitnim sveuèilištima, usporeðuje se s najveæim pjesnikom svih vremena. Formularno-tematska prouèavanja su se proširila na mnoga jezièna podruèja u svijetu. Gotovo da nema poznatog homerologa koji nije pisao o Meðedoviæu, a tu su i brojni folkloristi, teoretièari i povjesnièari književnosti, lingvisti i muzikolozi.
1950. i 1951. godine, Albert Lord je ponovno snimao Meðedoviæeve pjesme i zabilježio još 18,000 njegovih stihova.
Meðedoviæ je umro potpuno nepoznat i nepriznat u svom vremenu i u svom narodu. Bošnjaci su prvi put objavili njegovu «Ženidbu Smailagiæ Meha» 1987. godine, a ostala djela još nisu.
Literatura (izbor):
Avdo Meðedoviæ: «The Wedding of Smailagiæ Meho,» Translated with Introduction, Notes and Commentary by Albert B. Lord, SCHS III, Collected by Milman Parry (HUP, Cambridge, Massachusetts, 1974.)
Avdo Meðedoviæ: «Ženidba Smailagina Sina», ed. David E. Bynum with Albert B. Lord, Center for the Study of Oral Literature, Cambridge, Mass, 1974; II. izdanje «Ženidba Smailagiæ Mehe», junaèki ep, priredio Enes Kujundžiæ, Svjetlost, Sarajevo, 1987; III. izdanje: Sarajevo Publishing; IV. izdanje: unutar V. kola edicije «Bošnjaèka književnost u 100 knjiga», parcijalna izdanja u: Husein Bašiæ: «Usmena epika Bošnjaka iz Crne Gore i Srbije» (Almanah, Podgorica, 2003), te Dušica Minjoviæ: “Avdo Meðedoviæ na raskršæu reprodukcije i kreacije,” Almanah, Podgorica, 2002.
Avdo Meðedoviæ: «Ženidba Vlahinjiæ Alije, Osmanbeg Delibegoviæ i Pavièeviæ Luka», Kazivao i pjevao Avdo Meðedoviæ, edited with prolegomena and notes by David E. Bynum (distr. by HUP, Cambridge, Mass, 1980, SCHS VI.
Albert B. Lord: «Avdo Meðedoviæ, Guslar,» Journal of the American Folklore Society 69, July-Sept. 1956.
Albert B. Lord.: «Avdo Meðedoviæ,» «Avdo\'s Originality,» «Smailagiæ Meho» of 1950, SCHS III (vidi gore)
Albert B. Lord: «Tradition and the Oral Poet: Homer, Huso, and Avdo Meðedoviæ,» Poesia epica, pp. 13-28, 1970
Albert B. Lord: An Example of Homeric Qualities of Repetition in Meðedoviæ\'s «Smailagiæ Meho», Serta Slavica In memoriam Aloisii Schmaus, Trofenik, München, 1971.
Albert B. Lord: «Nasljeðe Milmana Parryja», Latina et Graeca br. 26, 1986. (ZÈ-ov interview s A.B. Lordom povodom 50-godišnjice smrti M. Parryja).
Cecile Maurice Bowra: «Heroic Poetry», London, 1961.
David E. Bynum: «The Generic Nature of Oral Epic Poetry,» Genre, 2, 1969.
David E. Bynum: «The Daemon in the Wood, A Study of Oral Narrative Patterns», HUP: Cambridge, Massachusetts, 1978.
Zlatan Èolakoviæ: «Tri orla tragièkoga svijeta,» CEKADE, Zagreb, 1989.
Zlatan Èolakoviæ: «Milman, Nikola, Ilija i Avdo Meðedoviæ», Almanah br. 25-26, Podgorica, 2004.
Zlatan Èolakoviæ i Marina Rojc-Èolakoviæ: «Mrtva glava jezik progovara», Almanah, Podgorica, 2004.
Dorothea Wender: «Homer, Avdo Meðedoviæ, and the Elephant\'s Child,» American Journal of Philology, 98 (1977).
Ðenana Buturoviæ: «Bosanskomuslimanska usmena epika», Institut za književnost i Svjetlost, Sarajevo, 1992.
John Miles Foley: «Oral-Formulaic Theory and Research,» Garland, New York – London, 1985. (u ovoj bibliografiji naveden je niz svjetskih publikacija o Meðedoviæu).
Enes Kujundžiæ: “Ženidba Smailagiæ Mehe” Avda Meðedoviæa u epskom sazviježðu (predgovor u Avdo Meðedoviæ: “Ženidba Smailagiæ Mehe”, Svjetlost, Sarajevo, 1987.
Enes Kujundžiæ: «Muslimanska epika u amerièkoj slavistici i homerologiji», Islamska misao, Sarajevo, 1991.
Dušica Minjoviæ: “Avdo Meðedoviæ na raskršæu reprodukcije i kreacije,” Almanah, Podgorica, 2002
Zdeslav Dukat: “Homersko pitanje”, Globus, Zagreb, 1988.
Miroslav Kravar: “Naša narodna epika kao argument u homerskom pitanju”, Umjetnost rijeèi, god. XXIII, br. 2, Zagreb, 1979.
Husein Bašiæ: “Hrestomatija o usmenoj književnosti Bošnjaka iz Crne Gore i Srbije” (posebno: Predgovor i tekst Avdo Meðedoviæ – pjevaè prièa), Almanah, Podgorica, 2003
Novak Kilibarda: «Kasni, ali pravi, epos. Avdo Meðedoviæ, Ženidba Smailagiæ Meha», Književne novine, 39-1987, Beograd.
Munib Maglajliæ: «Balkanski ‘pjevaè prièa’ i njegov junaèki ep», Odjek XLI, 3, Sarajevo, 1988.
Softiæ Aiša: «Kompoziciona struktura epa «Ženidba Smailagiæ Mehe», «Seoski dani Sretena Vukosavljeviæa», Prijepolje, XIII, 1992.
Alija Džogoviæ: «Dijalektalne i zavièajne govorne specifiènosti u epu Ženidba Smailagiæ Mehe Avda Meðedoviæa», Almanah br. 1-2, Podgorica, 1994, te u proširenom obliku tekst pod istim naslovom u: «Rožajski zbornik» br. 10, Rožaje, 2001.
Šefket Krciæ: «Pjesništvo sandžaèkog Homera Avda Meðedoviæa» , Rožajski zbornik br. 10, Rožaje, 2001
Æamil Sijariæ: «Avdo Meðedoviæ – pjevaè epskih narodnih pjesama», Život, XXXII, 11-12, Sarajevo, 1983.
Æamil Sijariæ: «Avdo Meðedoviæ – narodni pjevaè», Odjek, XL, br. 20, Sarajevo, 1987.
 |
Prema svjedoèenju pjevaèa Hašira Æoroviæa, Parry i Vujnoviæ upoznali su Kurtagiæa veæ u ljeto 1935. godine, u Bijelom Polju. Albert Bates Lord prvi put je sreo Kurtagiæa u ranim pedesetim godinama. Premda je tada uspio snimiti samo jednu njegovu pjesmu, odmah je shvatio da se radi o fenomenalnom pjevaèu, koji može tvoriti pjesmu punih osam sati bez odmora. Lord je bio oduševljen Kurtagiæem i tvrdi da je on najbolji pjevaè kog je sreo. U šezdesetim godinama, Lord je i opet imao nesreæu da snimi samo jednu Kurtagiæevu pjesmu. Ovu snimku transkribirao je Zlatan Èolakoviæ na Harvardu.
Marina i Zlatan Èolakoviæ sakupili su 22 Kurtagiæeve pjesme (ukupno oko 35.000 stihova), te mnoge pripovijetke i legende, služeæi se profesionalnim kazetofonom i video-kamerom. I oni smatraju da je, uz Avda Meðedoviæa i Mehmeda Kolaka-Kolakoviæa, Kurtagiæ najznaèajniji bošnjaèki epski pjesnik. O Kurtagiæevim pjesmama pisali su Albert Lord, Zlatan i Marina Èolakoviæ, Ljubiša Rajkoviæ, Zaim Azemoviæ, Vuk Miniæ. Pjesmu «Kostreš Harambaša» Zlatan Èolakoviæ je preveo na engleski, a Marina Rojc-Èolakoviæ je o njoj napisala i obranila magistarsku radnju. Video snimke Kurtagiæevog pjevanja zbirke Zlatana i Marine Èolakoviæ predstavljaju jedini filmski zapis cjelovitih bošnjaèkih epskih pjesama. Uz Lorda i Èolakoviæe, Kurtagiæeve pjesme sabirali su Ljubiša Rajkoviæ i Zaim Azemoviæ. Husein Bašiæ uvrstio je nekoliko Kurtagiæevih pjesama Rajkoviæeve i Azemoviæeve zbirke u svoje antologije.
Na širem podruèju Rožaja, i uopæe meðu Bošnjacima Crne Gore i Sandžaka, Kurtagiæ je bio vrlo poznata i omiljena liènost. Pjevao je na bezbrojnim svadbama i sijelima, pa èak i u Istanbulu. Opisao ga je vjerno u pripovijetci «Murat» bošnjaèki književnik Zaim Azemoviæ. Ostao je Murat siromah bezemljaš cijeloga života, koji je, premda mukotrpno, ipak proveo plodno, uveseljavajuæi sve oko sebe svojim divnim pjesmama. Živio je u sretnom braku sa suprugom Amirom, okružen brojnim i dobrim sinovima, kæerima i unucima.
Albert Bates Lord: SCHS I-II (Sinopsis pjesme «Osvajanje Bagdada», opis Kurtagiæevog pjevanja), HUP i SAN, Cambridge and Belgrade, 1953-1954.
Zaim Azemoviæ: «Guslari-stvaraoci iz Sandžaka», Novopazarski zbornik br. 4, Novi Pazar 1980.; takoðer u Husein Bašiæ: «Hrestomatija o usmenoj književnosti Bošnjaka iz Crne Gore i Srbije,» Almanah, Podgorica, 2003)
Zlatan Èolakoviæ: «Tri Orla tragièkoga svijeta» (poglavlje Herojska mitska prièa), CEKADE, Zagreb, 1989.
Zlatan Èolakoviæ: «Muslimanska epika na filmu», Iseljenièki kalendar, Zagreb, 1991.
Zlatan Èolakoviæ: “South Slavic Epics, Kostreš The Chieftain,” Cross Cultures, April/May, June/July, 1992, February/March 1993, Kitchener/Waterloo/Guelph.
Zlatan Èolakoviæ: “Pjesništvo Muratage Kurtagiæa”, Rožajski zbornik, Rožaje, 2001.
Zlatan Èolakoviæ: “Milman, Nikola, Ilija i Avdo Meðedoviæ”, Almanah br. 25-26, Podgorica, 2004.
Zlatan Èolakoviæ i Marina Rojc-Èolakoviæ: «Mrtva glava jezik progovara» , Almanah, Podgorica, 2004.
Ljubiša Rajkoviæ: «Odlike nekih muslimanskih narodnih epskih pesama Rožaja i okoline», (Zbornik radova XXXV kongresa SUFJ, Rožaje, 1988).
Husein Bašiæ: «Zeman kule po æenaru gradi», Tuzla, 1991).
Ljubiša Rajkoviæ: «Sa londže zelene, Bošnjaèke junaèke narodne pjesme iz Sandžaka» (Samostalno izdanje Ibiš Kujeviæ, Rožaje, 2001)
Marina Rojc-Èolakoviæ: «Kostreš Harambaša», Magistarska radnja (Sveuèilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb, 1991.)
Vuk Miniæ: «Murat Kurtagiæ» (Makedonski folklor br. 47, Skopje, 1991; navodim prema Husein Bašiæ: «Hrestomatija o usmenoj književnosti Bošnjaka iz Crne Gore i Srbije, Almanah, Podgorica, 2003)
Husein Bašiæ: «Usmena epika Bošnjaka iz Crne Gore i Srbije» (Almanah, Podgorica, 2003.
Husein Bašiæ: «Zeman kule po æenaru gradi», Tuzla, 1991).
