Danas 4. jula se u Sjedinjenim Državama obilježava Dan nezavisnosti. Na ovaj dan 1776. godine pedest i šest predstavnika trinaest britanskih kolonija u sjevernoj Americi, objavilo je da oni, po ovlaštenju koje im je dao narod, uspostavljaju novu državu. Još dodatnih šest godina se vodio rat sa Britanijom, tada najveæom svjetskom vojnom silom prije nego što je ostvarena amerièka nezavisnost.

1782. god Sjedinjene Amerièke Države su bile daleko od ujedinjenosti. To je u stvari bila labava konfederacija sa slabom centralnom vladom. Prava moæ bila je u rukama vlada saveznih država. Ali, savezne države su se uveliko razlikovale po praktikovanju vjere, politièkom mišljenju i ekonomskim interesima.

Savezne države su jedna protiv druge zavele tarife i trgovaèke zapreke. Valuta je bila preuvelièana i bile su nametnute velike poreske obaveze. Ekonomski haos je doveo do gradjanskih nemira. Sukobi izmedju saveznih država javljali su se i oko granica. Državnoj vladi nedostajala je vojna sila da se nosi sa prijetnjama bezbijednosti. Pitanje robovlasnistva je takodjer razmatrano ali bez uspjeha. Zato su Amerikanci poèeli da traže puteve da se pozabave ovim problemima mirnim putem.

Trebalo im je još sedam godina da to urade.

Rješenje je bilo novi ustav koji bi uspostavio državnu vladu dovoljno snažnu da se nosi sa potrebama zemlje, u isto vrijeme zadržavajuæi izvjesna ovlaštenja za savezne države.

Ali Amerikanci su bili podijeljeni oko toga kakvo bi trebalo da bude ustrojstvo nove vlade. Male savezne države su željele ravnopravno predstavljnje sa veæim saveznim državama. Mnogi gradjani su se bojali da bi snažna državna vlada suzbila pojedinaène slobode.

Taj problem je riješen iskljuèivo nakon godina rasprave i kompromisa. Novi ustav je usvojen 1789. god. nakon što je bilo dodato deset amandmana koji i danas garantuju osnovna prava, ukljuèujuci tu slobodu vjeroispovjesti, govora i štampe, pravo na sudjenje sa porotom i druga osiguranja protiv vladine zloupotrebe nad gradjnima.

Ustav nije instrument za vladu da ogranièi narod rekao je Patrick Henry, lider amerièke borbe za nezvisnost, to je instrument za narod da obuzda vladu, kako ne bi došlo do toga da ona vlada našim životima. Više od dvije-stotine godina nakon njegovog usvajanja Ustav je ostao garancija slobode svakog Amerikanca.

Iz ovog lijepog primjera velike i prosperitetne zemlje, te primjera koji je demokratija islama i ranog krscanstva, tradicionalne i tipicno bosanske tolerancije i miroljubive koegzistencije (ciju je ideju sa lokalnog bosanskog na visoki svjetski nivo izveo Josip Broz kroz pokret nesvrstanosti) tako lijepo razvijene i izgradjene u Bosni-Hercegovini prije mnogo ljeta, Bosna i svi njeni Bosanci - a pogotovu oni koji se danas zivkaju Srbima, Hrvatima ili jednostavno ne-Bosancima - bi trebali da se nauce kako da zive suvremeno, slobodno i sa drugima. A ne samo za sebe u genocidnim segregatorskim tvorevinama bolesnih umova jednog poremecenog psihijatra i ratnog zlocinca koji nikada nije ni bio Bosanac.