Bosna i Hercegovina nije ni Moldova, ni Gruzija u kojoj su Rusi nepozvani od naroda tih zemalja ušli sa tenkovima i oružanom silom i stvorili svoje kvislinške, satelitske tvorevine. Ni Pridnjestrovlje ni Južna Osetija ni Abhazija nikada nisu osjetile slast „nezavisnosti“, jer su godinama čvrsto u naručju ruskog imperijalizma, koji silom otima ono što nije njegovo. Ruskom stazom sada je krenula Srbija. Nakon 30 godina od posljednje agresije kada su propali njihovi ratni planovi o priključenju okolnih nesrpskih zemalja „Dušanovom carstvu“, iz Beograda se ponovo čuju vojničke trube koje sviraju koračnice. Nismo više ovce, kako bi rekao naš narod. Njihove taktove odavno čujemo, prepoznali smo ih davno još dok su tiho sviruckali i pričali nevine priče strancima o njihovoj brizi za „svoje sunarodnike“, pri čemu smo se naslušali priča iz Beograda kako poštuju suverenitet i integritet Bosne i Hercegovine, ali vole Republiku srpsku. Koga zmija ujede taj se i guštera boji, pa su i građani Bosne i Hercegovine silom prilika morali naučiti ove lažnjake koje nam svakodnevno prosipaju preobučeni četnici. Umorili smo se od njihove „nevine“ retorike, od izokrenutih rečenica koje stalno prosipaju, od njihovih uvrnutih stavova, od političara koji pokušavaju prodati srpskom narodu priču o ugroženosti srpstva u koju su vješto ubacili i pravoslavnu crkvu. Dolaskom Aleksandra Vučića na čelo države (najprije vlade), a nezadovoljni mirom u Daytonu, Srbi su organizirano krenuli u rušenje temelja bh. kuće kroz projekat Akademije nauka i umjetnosti „2“, čije sam dokumente imao priliku čitati. To je rušilački dokument koji ima za cilj uništiti integritet bosanskohercegovačkog bića, gdje građani treba da dobiju sliku BiH kao nemoguće države. Ovo je završni čin ispipavanja Beograda dokle može ići u destrukciji Bosne i Hercegovine. Američka ambasada je odgovorila Dodiku da se igra vatrom kada je uoči zasjedanja Generalne skupštine UN, na kojoj je izglasana rezoluciju o genocidu Vlada Rs-a donijela odluku da u narednih 30 dana sastavi sporazum koji će uputiti drugom bh. entitetu, Federaciji BiH, o „mirnom razdruživanju“, što je drugim riječima poziv za otcjepljenje odnosno secesiju. U Dejtonskom mirovnom sporazumu i Ustavu BiH jasno stoji da je BiH država nasljednica Republike Bosne i Hercegovine. Ustav BiH ne daje pravo na secesiju ili „razdruživanje“ niti entitetima niti bilo kojoj nižoj administrativnoj jedinici, a to znači da Rs može postojati samo unutar Bosne i Hercegovine. Secesija ili „razdruživanje“ Rs-a nikako ne znači nezavisnost manjeg bh.entiteta niti to dokida BiH nego vodi u propast Rs. Činjenica je da Dodik izlažu riziku budućnost Rs unutar evroatlantskih institucija, koju žele građani BiH, uključujući Rs. Ovo vide i opozicionari u „eresu“. Dodikov put znači kraj mirnog života, jer Bosna i Hercegovina nikako neće dopustiti da se njenom teritorijom igra bilo ko, pa ni vlast koja se predstavlja nasljednicima četnika.

Flagrantno kršenje suvereniteta BiH od strane srbijanske vojske
Nakon majskih prijetnji otcjepljenjem uslijedilo je „saborovanje“ Srba koje je dobilo akreditaciju Srpske pravoslavne crkve. Američka diplomatija koja je duboko involvirana u događaje u Bosni i Hercegovini kazala je da će braniti i štititi teritorijalni integritet, suverenitet i multietnički karakter BiH te da secesija ili razdruživanje ne znači nezavisnost „eresa“ niti kraj BiH nego znači kraj manjeg bh.entiteta. Ali ne samo to. Pravosudne institucije Bosne i Hercegovine trebaju odmah dejstvovati, jer postoji uporište za to u Krivičnom zakonu BiH u članu 156:

“Ko upotrebom sile ili prijetnjom upotrebe sile, ili na neki drugi protivpravan način pokuša da promijeni ustavni poredak Bosne i Hercegovine ili da svrgne njene najviše institucije, kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina.”

Protiv Dodika se već vodi jedan postupak pred sudom Bosne i Hercegovine za nepoštovanje odluka visokog predstavnika. On i cijelo rukovodstvo okolo njega sada su počinili novo teško krivično djelo. Očekujem da OHR, odnosno visoki predstavnik i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine promptno djeluju, upotrijebe bonske ovlasti, da Dodika dozovu pravdi jer se ovo krivično djelo mora tretirati kao pokušaj protivpravne promjene ustavno-pravnog poretka Bosne i Hercegovine.

"ANTIFAŠISTIČKA BORBA NA FAŠISTIČKI NAČIN" Zadojeni mržnjom prema drugim i drugačijim, sa kojima po sopstvenim riječima ne mogu udisati čak ni isti zrak, nastavljači mračne pročetničke ideologije velikosrpstva Milorad Dodik i Nemanja Kusturica slave na rijeci Drini u blizini Višegrada (april 2024.) ratnog zločinca Dražu Mihailovića uz obaveznu četničku "himnu" Od Topole do Topole sve do Ravne Gore... sve su straže, sve su straže đenerala Draže... Ideolog i zagovornik etničkog čišćenja, četnički komandant iz II svjetskog rata Dragoljub Mihailović, poznat kao Draža i Čiča, uhvaćen je brzo po oslobođenju zemlje od strane OZNA-e. Osuđen je na smrt i strijeljan sredinom jula 1946. zbog počinjenih ratnih zločina i saradnje sa neprijateljem. Smatra se da je odgovoran za smrt 50.000 ljudi, uglavnom muslimana i političkih protivnika.

Ovom treba pridodati posljednju provokaciju ‒ defiliranje strane vojske sa stranim uniformama (srpske vojske koja je bila agresorska sila u minulom ratu) kroz bh. gradove Bratunac i Prijedor, grad u kojem je prije 30 godina počinjen stravični ratni zločin nad Bošnjacima. Potpuno se slažem sa članom Predsjedištva BiH Željkom Komšićem da se ovdje radi o „klasičnom činu agresije“, za koji je odgovorna vlada entiteta Rs. Zamislite situaciju, npr., da mađarska vojska ušeta na teritoriju Ukrajine u Transcarpatiji za koju je Budimpešta jako vezana. Uslijedio bi sigurno međudržavni sukob. Na teritoriju BiH je ušetala strana (srbijanska) vojska, nepozvana od državih organa BiH, bez odobrenja zvaničnih organa naše države. Srbija je na taj način najdirektnije prekršila Dejtonski mirovni sporazum. Podsjećam na član III, Aneksa 1-A Dejtonskog mirovnog sporazuma koji regulira povlačenje stranih vojnih trupa sa teritorije BiH:

“Na dan stupanja ovoga Aneksa na snagu sve će se snage u Bosni i Hercegovini koje nisu lokalnog porijekla, bile one pravno i vojno podređene Republici Bosni i Hercegovini, Federaciji Bosne i Hercegovine ili Republici srpskoj ili ne, povući zajedno sa svojom opremom sa teritorije Bosne i Hercegovine u roku od 30 dana“.

Bez obzira kako će ovaj događaj biti tretiran u Beogradu, koji svakako stoji iza podrivanja BiH (i na Kosovu u septembru 2023. kada su upale srpske jedinice u manastir Banjska, a Srbija očigledno nije izvukla pouke), činjenica je da on dolazi i kao pokušaj ometanja međunarodnog obilježavanja dana genocida 11. jula. Ova akcija je uslijedila neposredno po povratku Milorada Dodika iz Moskve gdje je dobio naputke od ruskih obavještajnih struktura šta treba raditi, a jedan izvor (kojeg neću imenovati) saopćio mi je da se o daljim planovima destabilizacije BiH razgovaralo tokom sastanka u Kremlju. Bosanskohercgovačka Misija u UN mora odmah reagirati, problem izložiti pred svjetskom organizacijom i tražiti zaštitu, jer međunarodna zajednica mora prepoznati opasne naputke iz deklaracije svesrpskog sabora, jer kako reče predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović „to predstavlja flagrantno kršenje međunarodnog prava i suvereniteta države Bosne i Hercegovine". Ako se pokaže tačnom informacija da je sa defileom srpske vojske kroz gradove BiH bilo upoznato ministarstvo vanjskih poslova BiH, a pri tom nije uslijedila reakcija, a morala je, onda će to povući odgovornost najodgovornijih za takav postupak. Ova akcija očigledno ide za izazivanjem incidenata na koji nikako ne smiju nasjesti Bošnjaci, jer to očigledno žele protagonisti nemira.


Vrijeme je za katul ferman nervoznom Miloradu Dodiku. Njega je danas sit svaki normalan čovjek, a za međunarodnu zajednice i strane zvaničnike postao je pretežak kamen o vratu. On je, svako, žrtvovan igrač, koji nakon američkih sankcija ostaje go ko pištolj u smislu primanja raznih apanaža koje prate ovakav tip vlasti. Nakon godina blagougodnog života sa mnogo para, dok je narod jedva sastavljao kraj sa krajem, polahko se bliži kraj bivšem „traktordžiji“, koji se uzdigao do najviših sfera javnog života. Ako se unesete u psihologiju glavnog lika u sabotaži vlastite države, onda je lahko zaključiti da se Dodik ponaša u stilu ako nemam ja (ne može primati platu i ostale „prihode“) onda neka nemaju ni ostali. On zna da je prevršio svaku mjeru pa nastoji uvući manji bh. entitet u sukob sa međunarodnom zajednicom. Nije ga briga za posljedice takvog sukoba. On je obezbijedio svoje mjesto u Podmoskovlju ili u krajnjoj liniji u Beogradu ili Bjelorusiji. Naravno, ako mu bude dopušteno da napusti Bosnu i Hercegovinu kojoj je učinio nečuvenu štetu. O njoj će se tek pričati.
Ono što bih poručio g. Neprilici je da smo čuli njegovo nedavno četničko pojanje na Drini blizu Višegrada „Od Topole do Topole pa do Ravne Gore...“ Loše je pjevao. Pričat ću vam drugom prilikom na koga me je podsjetio. I da ne zaboravim. S glavnim „od Laktaša“ urlikao je iz sveg glasa bivši musliman Emir Kusturica, koji se pokrstio i sada se zove Nemanja. Slavili su krvnika Dražu Mihailovića.