„DAN BOŠNJAKA“ U PRIŠTINI: Na poziv Emilije Režepi, podpredsjednice Vlade Republike Kosovo, 28. septembra 2023. god., prisustvovao sam obilježavanju nacionalnog „Dana Bošnjaka“ u organizaciji Kosovske vlade na čelu s premijerom Albinom Kurtijem.

Istoga dana navečer odazvao sam se pozivu Dževada-ef. Hote, predsjednika Bošnjačkog nacionalnog vijeća i Munira Kolašinca, predsjednika stranke Bošnjačkog demokratskog saveza da odem u Skuplje istim povodom.

„Dan Bošnjaka“, koji se obilježava u domovini i bošnjačkoj dijaspori proglašen je povodom održavanja Prvog bošnjačkog sabora 27. i 28. septembra 1993.god. u opsjednutom Sarajevu u organizaciji Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca.

Na Saboru je prisustvovalo 377 delegata iz Tuzle, Doboja, Zenice, Visokog, Travnika, Mostara, Konjica, Bihaća, Banja Luke, Zagreba i Goražda…

Historijski značaj ovog Sabora je bio u obnovi i afirmaciji etničkog i nacionalnog imena „Bošnjak“, kojeg je dotada pokrivao vjerski surogat s velikim slovom „Musliman“. Nije se radilo ni o kakvoj promjeni ili konvertitstvu, već se radilo o obnovi zabranjenog imena „Bošnjak“, kao način prisile da se „muslimani Bošnjaci“, nacionalno opredjeljuju ili kao Srbi ili kao Hrvati ili kao neopredijeljeni. No, kada više nije bilo moguće tretirati jednu etniju i naciju „neopredijeljenom,“ Titova Jugoslavija je 1960. god. službeno priznala Bošnjacima „muslimansku naciju.“

Naravno, to je bila privremena i neodrživa lažna usluga i dodvoravanje, ali u neslobodi to nije bilo moguće odbiti i ispravljati. Tek u slobodi pod opsadom Sarajeva, Bošnjaci su iskoristili priliku da objave gradu i svijetu (Urbi et Orbi) etnički, nacionalni i kulturni suverenitet svoje nacije, kao stare, a ne nove etnije, nacije i kulture (Vidi: Hugh Seton-Watson, Nations and States, str. 3-5).

„Dan Bošnjaka“ obilježava se i kod nas u Bosni, ali Bošnjaci izvan svoje matične domovine i države, ovaj dan obilježavaju mnogo glasnije i emotivnije. Uvjerio sam se u to u Prištini i u Skuplju. Nisam bio u Podgorici, ali su mi rekli da se i tamo „Dan Bošnjaka“ obilježio svečano i veličanstveno.


U Prištini je Vlada Republike Kosovo „Danu Bošnjaka“ posvetila dužno poštovanje na viskom nivou. U prostorijama Vlade održan je okrugli stol, kojeg je otvorila podpredsjednica Vlade Emilija Redžepi i gdje je premijer Kosova Albin Kurti Bošnjacima čestitao „Dan Bošnjaka“ i održao prigodan govor na bosanskom jeziku.


Bilo je zanimljivo slušati premijera Kurtija, koji ima jasnu viziju kosovskog nacionalnog i državnog integriteta i suvereniteta, naročito nakon srpske „specijalne operacije“ u selu Banjska na sjeveru Kosova ala ruske „specijalne operacije“ u Ukrajini, s tom razlikom što je „srpska operacija“ osujećena prije nego je i počela svoj teroristički krvavi pir.

MORALNA I POLITIČKA ZVIJEZDANA KOSOVSKOM I BALKANSKOM NEBU: Zasigurno, premijer Albin Kurti je danas moralna i politička zvijezda na kosovskom i balkanskom nebu. Od njega se može mnogo naučiti kako i na koji način se treba odupirati i oduprijeti ludilu ovovremene srpske politike, čije otrovno sjeme je posijao 1989. Slobodan Milošević na Gazimestanu, koje je fizički, srećom, istruhlo u Haagu, ali još uvijek, nažalost, potajno klije u Vučićevoj glavi. No, nakon poraza te politike u selu Banjska na sjeveru Kosova, uvjeren sam da će to otrovno sjeme istruhnuti i u Vučićevoj glavi. Ako ikome, onda će to, sigurno, premijeru Kurtiju poći za rukom da Vučića dovede na njegovu mjeru.


“Ponosan sam i istovremeno zahvalan Bošnjacima i na njihovom doprinosu, kao i njihovom angažmanu na značajnim pitanjima u zemlji i našem društvu. Politički predstavnici Bošnjaka su danas sastavni dio vlasti i direktno utiču na donošenje značajnih odluka za opšti razvoj“, kazao je premijer Kurti.

Cijeli govor premijera Kurtija možete pročitati na ovom LINKOM.


Dokaz da Bošnjaci na Kosovu imaju svoje zasluženo mjesto u kosovskoj vlasti je primjer Bošnjakinje Emilije Redžepi, koja obnaša dužnost podpredsjednice Vlade Republike Kosovo, mjesto koje je dosada uglavnom obnašao predstavnik srpske manjinske zajednice na Kosovu.

Čast mi je bila prisustvovati i govoriti na ovom okruglom stolu, posvećenom Bošnjacima ne samo na Kosovu, već i cijeloj južnoj regiji od Bosne – Makedoniji, Crnoj Gori i, naravno, Albaniji, gdje živi oko 10.000 Bošnjaka. Osjećao sam se ponosnim u Prištini sa Bošnjacima u društvu kosovskog premijer Kurtija, kojem sam sugerirao da ni na koji način ne dopusti da se na sjeveru Kosova ustanovi srpska zajednica ala „republika srpska“ u Bosni, koja izluđuje normale bosanske građane svojim nerazumnim i suludim prijetnjama i blokadama naspram nezavisne, suverene i međunarodno priznate bosanske države, uključujući i blokadu za bosansko priznanje nezavisne i suverene Republike Kosovo.


NA OTVARANJU SJEDNICE PARLAMENTA REPUBLIKE KOSOVO: Također, bila mi je čast da svjedočim otvaranju specijalne sjednice Parlamenta Republike Kosovo o temi terorističkog napada u selu Banjska na sjeveru Kosova uz odavanje počasti minutom šutnje kosovskom policajcu – heroju Afrimu Bunjaku, koji je 24. septembra 2023. god. koji je ubijen na službenoj dužnosti.

ODLIKOVANJA PREDSJEDNICE VJOSE OSMANI: U poslijepodnevnim satima predsjednica Republike Kosovo Vjosa Osmani upriličila je prijem u povodu „Dana Bošnjaka“ da bi dodijelila medalje uglednim Bošnjacima na Kosovu.


Predsjednica Osmani je kazala da je odlučila da na „Međunarodni dan Bošnjaka“ dodijeli predsjedničke medalje za četiri ugledne ličnosti iz bošnjačke zajednice na Kosovu čiji su neumorni napori istinski obogatili kosovsko društvo i državu. “Zahvalni smo na njihovom trajnom doprinosu našoj slobodi, nezavisnosti i izgradnji države,“ kazala je predsjednica Osmani.

Posthumno su odlikovani akademski radnici Jašar Redžepagić i Alija Džogović, humanista Nuridin Jonuzi i Nehat Demiri Pajo, veteran Oslobodilačke vojske Kosova.


Prema rezultatima popisa stanovništva na Kosovu je 2011. godine živjelo 27.533 Bošnjaka, što predstavlja 1,58 posto od ukupnog broja stanovnika.

„DAN BOŠNJAKA“ U SKOPLJU: Nakon svečanosti u Prištini, otputovao sam sa gospođom Elilijom u Skoplje, gdje su nas oko 19.00 sati toplo dočekali domaćini Dževad-ef. Hot i Munir Kolašinac. U prepunoj dvorani od nekoliko stotina Bošnjaka i Bošnjakinja, počasno su saslušane državne himne, makedonska i bosanska, a potom održani govori povodom „Dana Bošnjaka.“


Ne znam da li je igdje na jednom mjesto ikad bilo toliko zgusnute bošnjačke emocije, kao što sam to osjetio na „Dan Bošnjaka“ 2023. god. u Skoplju. Oba govora, Dževadov i Munirov su, bili dostojni nacionalnog ponosa i kulturnog odnosa prema samobitnom bošnjačkom biću, koje gaji neizmjernu ljubav i poštovanje prema Bosni, kao svojom matičnoj državi.


Ukazana mi je čast da govorim, ali nisam osjećao potrebu da dokazujem da su Bošnjaci etnija i nacija, koja nema više potrebu da sluša šta drugi o njom misle i govore, već ima povijesnu obavezu da sluša svoje srce i um, koji joj je dovoljan da osjeća i zna ko je, šta je i odakle je.


Bošnjačko kulturno društvo iz Bihora i Skoplja uljepšali su obilježavanja „Dana Bošnjaka“ u Skoplju na najbolji način uz dvije solo sevdalinke. Bio je to, zaista, prelijep i nezaboravan ugođaj sa Bošnjakinjama i Bošnjacima u Skoplju.



INTERVJU SA SABINOM U NACIONALNOJ KOSOVSKOJ TELEVIZIJI NA BOSANSKOM JEZIKU: U petak ujutro, Emilija-hanum nas je ispratila prema nacionalnoj kosovskoj televiziji, koja je smještena u bivšoj kasarni JNA, gdje njezina kćerka Sabina vodi program na bosanskom jeziku, gdje me čekala radi intervjua sa mnom. Inače, na toj televiziji su zastupljene sve nevećinske etničke zajednice na Kosovu, kao što su Bošnjaci, Srbi, Romi, Hrvati, Turci, Egipćani i dr. Lijepo je bilo gledati kako predstavnici tih zajednica međusobno surađuju i komuniciraju na mnogo različitih jezika. Kosovo je, zaista, primjer multi-lingvijalnog, multi-kulturnog i multi-etičnog settinga. Neka tako i ostane. To im je moja poruka.



DŽUMA-NAMAZ U DŽEMATU GLAREVA: Nakon toga, oko 12.00 sati krenuli smo na put prema Peći na susret sa uglednim Albancem Rahmanom, koji ima titulu „musliha“, „mirovnjaka“, u rješavanju među-albanskih konflikata, posebno u pogledu „krvne osvete“. Pošto je bilo kratko vrijem da u Peć stignemo na džumu-namaz, skrenuli smo u prvu džamiju, koju smo ugledali na našem putu. Bila je to džamija u albanskom selu Glareva. Lijepa džamija sa viskom munarom, pored nje je i abdesthana i sve drugo što je potrebno za namasku pripremu. Vani je odjekivao glas imama džamije, koji je vazio prije džume.

Uskoro se začuo ezan, lijepog glasa. Sa Safetom Hadžićem ušao sam u džamiju i bio oduševljen prisustvom velikog boraja mladih Albanaca, 80% u odnosu na starije. Mladi i stasiti imam je održao hutbu o blagodatima Allahove milosti. Iako je govorio na albanskom, razumio sam njegovu hutbu jer ju je potkrepljivao na tečnom arapskom ajetima iz Kur'ana i hadisima od Allahovog Poslanika. Shvatio sam da se školovao negdje u arapskom svijetu.


Nakon namaza upoznali smo se i saznali da se školovao u Kraljevini Saudijske Arabije, tačnije u Qasimu. Ne znam ko je je bio sretniji od nas dvojici što smo se sreli i upoznali. Prihvatio sam njegov poziv da zajedno ručamo u jednom restoranu u šumi na obali rijeke. Uživao sam u ukusnoj pastrmki.

U PEĆI SA RAHMANOM: Mnogu puta sam čuo za Peć, kojeg je 1346. god. Dušan Stefan učinio sjedištem Srpske pravoslavne crkve, gdje je sadašnji srpski Patrijarh inauguriran, koji je pet stoljeća bio pod turskom vlašću, ali nisam nikad bio u Peći. Zato sam bi znatiželjan da vidim Peć makar u prolazu. Dojmio mi se ovaj grad, u kojem žive većinski Albanci, svojom ljepotom od brda i zelenila te raskošne mive na tezgama, koja mami slatki okus.



Ponositi i mudri Rahman nas je čekao pred hotelom 'Dukagjini' u centru grada, gdje smo ručali i razgovarali nekoliko sati o mnogim pitanjima od interesa za Bošnjake i Albance, ne samo na Kosovu, već na Balkanu i u Europi. Mnogo sam naučio od iskusnog i mudrog Rahmana.

Volio bih da u Bošnjaka ima jedan ovakav „muslih“, „mirovnjak“, da uredi odnose među Bošnjacima ne sam moralne, već i političke. To danas Bošnjacima treba kao hljeb ili kruh nasušni.

NOĆ U ROŽAJIMA: I kao što su nas dočekali, tako su nas ispratili naši susjedi na granicama svojih država od Crne Gore, preko Albanije, Kosova i Makedonije – ljubazno sa komšijskim osmjehom. Oko 19.30 sat stigli smo u Rožaje, gdje su nas čekali rožajski mladići, duhovni i politički aktivisti. Bilo je zanimljivo slušati te momke o životu u Rožajima i njihovoj viziji budućnosti za Bošnjake ne samo u Crnoj Gori, već i na Balkanu.

Mnogo je priča neispričanih od strane ovih i sličnih momaka u Bošnjaka, koji nakon smrti muftije Muamera Zukorlića gledaju okolo da vide u čuju svoga autentičnog lidera. Upravo za njih imam poruku, a to je da nije nužno da se lider rodi, već je moguće da se lider u naciji odgoji ili napravi. A to je dužnost svakoga od nas da radi prvo na sebi, pa onda na tome da Bošnjaci imaju svog lidera, koji će ih povesti pravim putem. Amin!

NA KONAKU KOD IBRAHIMA HADŽIĆA: U Rožajima živi ugledna porodica Hadžić, o kojoj svi koje sam sreo pričaju sve najbolje. Meni se posrećilo da se družim sa Safetom Hadžićem, koji ima brata Ibrahima u Rožaju, kod kojeg smo zanoćili na ovom putu bošnjačkog nacionalnog putešestvija, a povodom „Dana Bošnjaka,“ i bili uvelike ugošćeni uz moju veliku zahvalnost.

Dragi moji Bošnjaci i Bošnjakinje,
Čestitajući vam „Dan Bošnjaka“, imam potrebu da vam kažem da ne smijemo propustiti ovu povijesnu priliku za našu punu kulturnu, nacionalnu i političku afirmaciju ma gdje bili. Moj obilazak Bošnjaka na Kosovu i Makedoniji dokazao mi je da Bošnjaci i Bošnjakinje to hoće, to znaju i to mogu postići, uz Allahovu pomoć, kako ne bi ostavljali dugove svojim potomcima, dugove koje će morati plaćati krvlju. Bolje je da im mi dugove izmirimo našom pameću i vještinom! Amin!