Sead, Aleksa i Bisera

Za gospođu Suljić-Boškailo,
Doslovno primoran uvredom skrivenom u samom naslovu teksta čiji je autor pomenuta gospođa, činim presedan i po prvi put uzimam sebi za pravo da odgovorim na indirektna i direktna pitanja koja su mi postavljena na prilično „čudan“ način.

Gospođo Suljić-Boškailo,
Zaista razumijem zbunjenost kojoj ste izloženi za vrijeme čitanja mojih kolumni. Ja stvarno ne pišem onako kako ste vi kroz svoje školovanje učili. Moje će se pisanje i promišljanje, ako Bog da, bez imalo lažne skromnosti, tek izučavati kroz nastavne programe u vremenu koje dolazi. Žao mi je što mnogo takvih nosilaca zvanja nije u stanju otvoriti oči i krenuti bar uporedo svog naroda, ako ne znaju već biti njegova avangarda. Nažalost, ni nakon genocida.

Prije svega moja vjera i kućni odgoj mi ne dozvoljavaju da sa osobom suprotnog pola uđem u konflikt. Iz ljubavi prema svojoj majci, svojim sestrama, supruzi i kćerci odlučio sam da svojim stihovima pokušam dati odgovore ženskoj osobi kojoj je pero profesija. Prvo pitanje je bilo, ko sam ja?

JA SAM GRJEŠNIK Da sam pjesnik to reći ne mogu Ja sam grješnik što robuje Bogu I iskreno pokajanje čini Moleći se oprosti Jedini. Mnogo toga nisam znao prije, Gospodaru, tek sad jasno mi je Da sam sebi kopao sam raku Na harame trošeći nafaku. Krivo mi je i kajem se za to Što sam pad'o u životno blato O Ti, Tvorče, Koji svemir stvori Pokajnik sam što skrušeno moli. Ne puštaj me nikad više tami, Da Te slavim još vremena daj mi Drugi put se u životu rodi' Tvoja svjetlost od kad mene vodi.

Drugo pitanje je otprilike glasilo, za koga ja to radim?

KOLIKO TE BOSNO VOLIM Koliko te Bosno volim Ne umijem to da kažem Pogrješit ću pa se bojim Sebe samog da ne slažem. Ta je ljubav tako jaka Da mi stvara bol u duši I misao moja svaka Nerođena već se guši. Hoću pjesmu da ti pišem U vremenu teškom ovom Osjećam te, tobom dišem Ali, kako to reć slovom. Sve više te Bosno volim To je razlog ovoj muci Lakše bješe dok se borih Za te s puškom ja u ruci.

A, treće bi, koji je moj motiv?

SVI TVOJI ŠEHIDI Prvo tiho pa sve jače Cijela Bosna sada čuje Sa mezarja stižu riječi Koje mora da poštuje. Svi tvoji šehidi šalju ti amanet Nemoj nama Bosno predavati rahmet Ako budeš snena kao što si bila Ako se za uvijek nisi probudila. Zaklinje te tvoja mladost Što je za te život dala Mi ginuli nismo za to Da prkosna Bosna spava. Probuđena sva u krvi Punim glasom sada kaži Tebe Bosno ko ne voli Drugu zemlju neka traži.

Bošnjak, rahmetli Mehmedalija Mak Dizdar svojevremeno reče: “Nekim se riječima divimo, a nekih se riječi opet, stidimo“. Ja se svojih postiditi neću.