Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | ||||
|
Komentari
Odgovor dr. Bisera Suljić-Boškailo na tekst o Aleksi Šantiću Seada Zbanovića GRIJEH JE ŠIRITI LAŽI
Odavno nisam procitala tekst koji me tako naljutio kao tekst: „ALEKSA ŠANTIĆ, VELIKOSRPSKI „PESNIK“ I PLAGIJATOR BOŠNJAČKIH NARODNIH PJESAMA“, autora Seada Zubanović, napisah jutros na svom facebook zidu. Ne razumijem ovog autora teksta i ne znam ko je on, osim što ponekad vidim da se često dohvaća velikih pisaca koje pokušava da svojim čudnim načinom umanji. Ja preletim najčešće takve tekstove, jer ne vidim u njima temelja. I nisam do sada htjela reagirati, jer sam mislila, haj neki hoće da se pokaže da postoji i uzima ovakav način, vezajući sebe za repove velikih da bi bio sa njima. Ali danas kada sam na fb ugledala ovaj tekst i kada sam ga pročitala, a još da je preko 400 puta proslijeđivan, nisam mogla a da ne reagujem. Koje se samo gluposti pišu! Koje se samo gluposti pišu, a narod, jadni narod, neupoznat dobro sa materijom, im vjeruje i još kad „pljuvanje po mrtvim velikanima“ ugleda kaže - Da to je to. A mi ga pjevamo, a on eto neki velikosrbin... A ovo nema veze sa vezom. Pitam autora teksta o Šantiću kakva li je to mržnja da mu je tako prema velikim pjesnicima zatamnila pamet? I ako je mržnja sa ima li prava da rastura narodu neistinu i da ga truje mržnjom. Da je Šantić bio ovakav kakav on govori, te da nije ništa mogao pamtiti, pitam se kako je mogao prevesti velikog Schillera i njegovu dramu Wilhelm Tell kao i mnoge druge lirske pjesme sa njemačkog jezika. Kako li to "jadni" Šantić naučio njemački kad je bio takav, kako ga opisuje ovaj autor, koji, koliko vidim piše samo o velikanima, ali sa one strane ograde, koja se zove čista mrznja prema ljudima zlatnog pera. Ako je razlog taj što su mu želja i san bili da bude pjesnik, ali Bog to ne dade, pa sada od muke sada "pljuje" na pjesnike koji ostaviše velika djela iza sebe, ostaviše nam dio naše lijepe kulture, onda griješi svoju dušu. Kao učitelji moramo učiti druge istinom. On je isto tako učitelj, jer iz njegovih tekstova narod uči. I to je nepravedno. Grijeh je nekom ko ti vjeruje servirati neistinu. Autor može ovako militi o Šantiću do drage volje, ali nema pravo pisati ovakve tekstove i neupućen narod voditi zabludi. Žao mi je našeg naroda koji iz neznanja povjeruje u ovakve tekstove, posebno jer portal Bosnjaci.Net je poznat po borbi za istinu. Neću analizirati tekst i neistine u njemu, jer bi to bila čitava studija. Osvrnuću se kratno samo ja jedno. Autor kaže, plagijator Bošnjačkih narodnih pjesama? Pa da li zna autor da su i veliki Gete i svi veliki uzimali iz naroda i stvarali svoja vječna djela? Samo što je vijekovima živjelo u narodu, živjeće i ako se od toga napravi umjetnost. Pa, kako je nastao Geteov „Faust“? Autor kada bi znao koliko ima narodnog u toj drami, zaista bi osudio i Getea da je bio plagijator narodnih vjerovanja? Pa da nam se cijeli svijet smije glupostima našim. Ja sam Bošnjakinja i jesam za našu kulturu, ali se stidim Bošnjaka koji prosipaju gluposti, samo da bi eto rekli nešto, i uz to našuškavaju narod na mržnju prema nečem što je naše. Šantić je naš jer je napisao najljepšu pjesmu „Emina“, koju kad samo dvoje otvore usta da zapjevaju, prvo zapjevaju. Ljuta sam na ovakve lažljive tekstove, bez obzira o kome se radilo. Eto, to je dio moje borbe za istinom. Pa i po cijeni da mi kolega i zamjeri. Ja želim da se istina širi i borac sam istine. Na kraju ovog teksta, da dodam i fb-reakcije nekih naših ljudi od pera na moj osvrt i autorov tekst.
Da Bog da, svi srbi bili "velikosrbi" kao što je bio Aleksa Šantić. |