Bosnjaci.Net

Da su pravni “eksperti” Bošnjačke stranke u CG pomogli svojoj narodnoj poslanici Kenani Strujić-Harbić da se malo bolje pripremi za nastup na nedavnom skupu održanom u Sarajevu, onda bi ona sasvim vedra čela mogla da podnese kritiku zato što je tom prilikom Bosnu i Hercegovinu nazvala matičnom državom bošnjačkog naroda. Naime, ona bi se tada jednostavno pozvala na važeće propise države čiji je državljanin, tj. na Zakon o manjinskim pravima Crne Gore, konkretno na njegov član 31. koji glasi:
“Manjinski narodi i druge manjinske nacionalne zajednice i njihovi pripadnici imaju pravo da zasnivaju i održavaju slobodne i miroljubive odnose preko granice sa matičnim državama i sa sunarodnicima koji borave u drugim državama, posebno s onim sa kojima imaju zajednički etnički, kulturni, jezički ili vjerski identitet.
Pravo iz stava 1 ovog člana ne može se ostvariti suprotno interesima Crne Gore”.
A mogla se pozvati i na čl. 79. tačka 12. Ustava svoje države gdje se kaže da manjinski narodi i manjine u Crnoj Gori imaju pravo:
“- da uspostavljaju i održavaju kontakte sa građanima i udruženjima van Crne Gore sa kojima imaju zajedničko nacionalno i etničko porijeklo, kulturno-istorijsko nasljeđe kao i vjerska ubjeđenja."

Mogla je ukazati i na praksu nekih država – npr. Srbije, Mađarske, Poljske, a naročito na Hrvatsko-Srbijanski Sporazumu o zaštiti prava hrvatske nacinalne manjine u Srbiji, u čijem članu 11 se kaže:
“Stranke će osigurati manjinama mogućnost svestranih, slobodnih i neposrednih odnosa s matičnim narodom te s njegovim državnim i javnim ustanovama. U tu će svrhu, u okviru vlastitih mogućnosti, podupirati razvijanje kulturnih i gospodarskih odnosa i razmjenu stručnjaka. Stranke, pravne osobe i državljani stranaka mogu radi ostvarivanja načela ovog Sporazuma pružati potporu udrugama manjina koje žive na teritoriju druge stranke”.
Nije ovdje zgoreg navesti i član 35. tačka 3 iz Ustavnog zakona o pravima manjina Republike Hrvatske, koji glasi:
"(3) Savjet za nacionalne manjine surađuje u pitanjima od interesa za nacionalne manjine Republike Hrvatske s nadležnim tijelima međunarodnih organizacija i institucija koje se bave pitanjima nacionalnih manjina, kao i s nadležnim tijelima matičnih država pripadnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj".

Zašto ovdje ne ukazati i na srbijanski Zakon o dijaspori i Srbima u regionu, gdje se u dvadesetak njegovih članova spominje Srbija kao matična država svih Srba. Navodimo samo član 5 Zakona:
“Sredstva za očuvanje i jačanje veza matične države i dijaspore, kao i matične države i Srba u regionu obezbeđuju se u budžetu Republike Srbije”.
Naravno, mogla se uvažena poslanica pozvati i na pozitivnu međunarodnu i evropsku pravnu regulativu, pa navesti član 27. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima UN, koji manjinama daje pravo da uspostavljaju veze i saradnju sa svojim sunarodnicima u drugim državama:
“U onim državama u kojima postoje etničke, vjerske ili jezičke manjine, osobama koje pripadaju tim manjinama ne smije se uskratiti pravo da u zajednici sa ostalim pripadnicima svoje grupe, uživaju svoju kulturu, ispovijedaju i iskazuju svoju vjeru ili da se služe svojim jezikom”.
Ili npr. mogla se pozvati na čl. 17. tačka 1. i 2. Okvirne konvencije Savjeta Evrope o zaštiti nacionalnih manjina, kojim se predviđa:
“1. Članice se obavezuju da ne ometaju pravo pripadnika nacionalnih manjina da osnivaju i održavaju slobodne i miroljubive kontakte preko granice sa licima koja zakonito borave u drugim državama, posebno onim s kojima imaju zajednički etnički, kulturni, jezički ili vjerski identitet ili zajedničko kulturno nasljeđe.
2. Članice se obavezuju da ne krše parvo pripadnika nacionalnih manjina da učestvuju u radu nevladinih organizacija, kako na nacionalnom tako i na međunarodnom planu”.
Dakle mogla je uvažena Strujić-Harbić istaći da postoji sasvim valjan pravni osnov za njenu tvrdnju o matičnoj državi, ali ona to nije učinila.
E sad, ponovićemo to po ko zna koji put, primarno opredjeljenje Bošnjaka kao i njihove političke stranke iz vremena raspada SFRJ, čiji je predsjednik bio potpisnik ovih redova, je bilo – borba za ravnopravnost, za poštivanje i uvažavanje ljudi bez obzira na razlike, borba za građansko društvo i pravno uređenu demokatsku državu. Međutim, nažalost, Bošnjaci su i ovaj put kao i mnogo puta u svojoj burnoj istoriji “igrali crnim figurama”. To znači da su u većini slučajeva mogli povlačiti samo iznuđene poteze, koji su najčešće značili hvatanje za slamku spasa i eto ovaj put odstupanje od građanskog opredjeljenja. Naravno, ni u tom slučaju ne kršeći zakonske norme. Tako su npr. poslanici SDA CG 1992.godine, demonstrativno napustili salu Parlamenta, odbivši da glasaju i uopšte prisustvuju i daju legitimitet izglasavanju tadašnjeg Ustava CG, iskazujući neslaganje sa činjenicom da ni jedan njihov amandman na taj akt nije bio prihvaćen. Ilustrativno je ovdje navesti prvu alineju iz preambule tog Ustava koja glasi:
“ - Na osnovu istorijskog prava crnogorskog naroda na sopstvenu državu stečenog u vjekovnim borbama za slobodu” .
Postavlja se pitanje zar je ovdje bilo potrebno mnogo pravnog znanja da bi se uvidjelo da građani koji ne pripadaju “crnogorskom narodu” (bez obzira što se u ostalim alinejama ističe da su privrženi slobodi, demokratiji, jednakosti, prijateljstvu…) u državi Crnoj Gori nemaju nikakva svoja istorijska prava. Dakle, ne da im po tom Ustavu Crna Gora nije matična država nego nije bilo naznačeno ni da im je barem maćeha. Bošnjački poslanici su tada pravili parodiju – postavljajući pitanje predsjedniku Skupštine – da li bošnjački narod ima barem podstanarsko pravo u takvoj državi.
I tako se osnovano postavilo pitanje: – Ako nisu ustavna kategorija, da li Bošnjaci (tada Muslimani) Crnu Goru uopšte mogu smatrati svojom državom? Jer, shodno ustavnim odredbama ona ih nije niti priznavala niti prihvatala.
(Kasnije je stvar popravljena pa su Bošnjaci kao manjinaski narod spomenuti u preambuli sada važećeg Ustava CG, čime su postali ustavna kategorija, dok u Ustavu Srbije i danas stoji odredba – Republika Srbija je država srpskog naroda i svih građana koji u njoj žive…)
Obzirom da je tih godina već bio u toku raspad države SFRJ, “pomogle” su nam Miloševićeve i Tuđmanove vlasti (smuči mi se kad ovo kažem) koje su još tada uveliko bile uspostavile narativ da su Srbija i Hrvatska matične države svih Srba, odnosno svih Hrvata, ne samo na prostorima Jugoslavije nego i cijelog svijeta.
Tada smo sebi postavili pitanje - zar u takvim uslovima za Bošnjake Sandžaka odnosno Srbije i Crne Gore nije bilo “rizično” boriti se isključivo za “apstraktnu” građansku državu i ostati van igre, ili se uhvatiti za slamku spasa pa pokušati iznaći rješenje shodno već uspostavljenom principu “matičnih država” a svakako ne odustajući od građanskog opredjeljenja. U iznudnici, dakle, SDA je prihvatila koncept “matične države” i stalno je pokušavala uspostaviti značajnije veze i saradnju sa BiH “kao matičnom državom bošnjačkog nacionalnog korpusa”. Taj narativ SDA je forsirala kako u svojoj “unutrašnoj” tako i svojoj “spoljnoj” politici. Predstavnici međunarodne zajednice, naročito oni iz Grupe za manjnine pri Haškoj i Londonskoj konferenciji o bivšoj Jugoslaviji su odobravajuće gledali na to - da Bošnjaci koji su nakon raspada dotadašnje države postali manjine u Srbiji i Crnoj Gori, svoju sudbinu vežu za svoju “matičnu” državu BiH.
I tako je nastala priča o bošnjačkoj matičnoj državi.
No istina je prilično porazna – niti su se, u praktičnom smislu govoreći, Bošnjaci Sandžaka, odnosno Srbije i Crne Gore nešto značajnije uspjeli povezati sa svojom matičnom državom, niti se ta matična država baš pretrgla pomažući svojim manjinama.
Dakle, u vezi sa izjavom poslanice Strujić-Harbić, treba reći da griješi svako onaj ko kaže da manjinska saradnja sa svojom matičnom državom na bilo koji način ugrožava suverenitet i teritorijalni integritet države čije državljanstvo ima ta manjina. Riječju - zalagati se za građansku državu i istovremeno poštivati, sarađivati i voljeti matičnu državu naroda kome pripadate, nije inkompatibilna stvar. Jer poštovanje matične države se u principu tiče etničko-kulturološke dimenzije i ne zadire u suverenitet i teritorijalni integritet države čiji ste državljanin (tj. domicilne države). Ta domicilna država pri tom sasvim nesmetano može biti uređena kao država građanskog tipa iako njene manjine održavaju veze i saradnju sa svojim matičnim državama.
Svrha protežiranja matične države sastoji se u tome što data manjina, npr. u našem slučaju crnogorski i sandžački Bošnjaci, državu BiH prepoznaju kao svoju matičnu državu, jer je u njoj nastao nacionalni korpus Bošnjaka kao naroda. Drugim riječima BiH kao država ima dugotrajnu istorijsku, etničku, kulturnu, jezičku, vjersku, pa u dobrom dijelu i političku povezanost sa svim Bošnjacima bilo gdje da se nalaze u svijetu. Ćinjenica je, dakle, da se na matičnu državu prije svega pozivaju etničke grupe ili nacionalne manjine koje žive izvan teritorije te svoje matične države. One kao takve, naročito onda kada su ugrožena neka njihova prava, imaju pravo tražiti i dobiti zaštitu, pomoć i podršku od svoje matične države u skladu sa unutrašnjim i međunarodnim pravom. Jer, shodno savremenom poimanju ljudskih i manjinskih prava manjine nisu prepuštene na milost i nemilost svojih domicilnih država. Zato je preporučljivo da domicilne i matične države sklapaju međusobne sporazume o zatiti i uređenju statusa manjina na svojim teritorijama.
P.S. Jedna moguća definicija matične države mogla bi biti koncipirana na slijedeći način: - Matična država je država koja se smatra izvornom i primarnom domovinom određenog naroda s kojom postoji pravna, nacionalna ili identitetska povezanost. Ona označava državu koja predstavlja nacionalno središte i brine o svim svojim sunarodnicima, uključujući i one u dijaspori. Matična država je odgovorna za svoje sunarodnike i van njenih granica, prije svega u domenu kulturnih, jezičkih, političkih i pravna pitanja, uz uslove koje uređuju međunarodni i domaći zakoni. Ta država ima pravo i obavezu pružati svojim sunarodnicima u inostranstvu i diplomatsku i konzularnu zaštitu.

Preuzimanje teksta samo uz dozvolu autora i redakcije Bosnjaci.net