Postoje riječi koje ne prevodimo.

Riječi koje razumijemo i kada šutimo.

To je maternji jezik, prvi glas koji pamtimo i posljednji kojem se vraćamo, bez obzira gdje živimo.

Danas, na Međunarodni dan maternjeg jezika, želimo zahvaliti svima koji su proteklih decenija čuvali bosanski jezik daleko od domovine: nastavnicima, roditeljima, volonterima i, naravno, djeci koja ga danas govore s ponosom.


Već više od tri decenije bosanskohercegovačka udruženja na Ostrvu u kontinuitetu organizuju dopunske škole koje okupljaju nove generacije. U tim školama ne uče se samo slova, tu se uči ko smo, odakle dolazimo i zašto je važno razumjeti priče svojih roditelja i djedova. Hiljade djece kroz te škole naučile su bosanski jezik i sačuvale vezu s domovinom, iako su rođena hiljadama kilometara dalje.

BH UK Network već tri decenije na kraju školske godine organizira susret bh dopunskih škola u Ujedinjenom Kraljevstvu, ujedno i prezentaciju bosanskog jezika, te najveće okupljanje bh zajednice na Ostrvu.


Jezik se, međutim, ne čuva samo u knjigama. Čuva se u folkloru, pjesmi, manifestacijama, šalama i svakodnevnom razgovoru.

Zato je ovaj dan više od simbolike. On je podsjetnik da zajednica postoji onoliko dugo koliko postoji njen jezik. DAKLE, DO NAS JE DRAGI BOSANCI I HERCEGOVCI.

A da je naš jezik živ govori i činjenica da je u Birminghamu bosanski jedan od čak 104 jezika koji se svakodnevno čuju na njegovim ulicama.

Bosanska kuća u Birminghamu, kao jedna od rijetkih institucija u Ujedinjenom Kraljevstvu, okuplja čak tri dopunske škole, bosansku, ukrajinsku i sirijsku, gdje svakog vikenda više od 250 djece kroz pohađanje nastave, folklora i drugih aktivnosti uče svoj maternji jezik. To je ono veliko bosansko srce koje se dijeli s drugima, piše u saopćenju BH UK Network.