Draga bosanska mladosti,
Pišem vam u danima mubarek mjeseca Ramazana 1447/2026., dok se nad našim Sarajevom spušta tišina iftara, a u srcima ljudi miješaju tuga, ponos i nadu.

Izašli ste na ulice zbog ubistva Erdoana Morankića (23) i zbog patnje mlade Elle Jovanović (17), teško povrijeđene u tramvajskoj nesreći. I dok su mnogi pitali: “Zar ste baš morali izaći?”, ja vam, iz dubine očinskog srca, odgovaram – morali ste.

Morali ste, jer život ljudski ima vrijednost iznad svega. Iznad svake funkcije, iznad svake fotelje, iznad svake moći koja misli da je vječna. Morali ste, jer šutnja bi bila izdaja onoga što jeste – izdaja savjesti, izdaja mladosti, izdaja budućnosti.

Vi ste izašli da svijet vidi da vas Sarajevo ima – budne, svjesne, dostojanstvene. Da ima generaciju koja ne pristaje na ravnodušnost. Generaciju koja zna da se grad ne voli samo riječima, nego hrabrošću da se kaže: dosta je.

Možda vlast nema oči da vidi vaše suze. Možda nema dušu da osjeti vaš strah od budućnosti koja vam izmiče pod teretom nepravde, korupcije i bezdušnosti. Ali vi imate oči da vidite jedni druge. Imate dušu da osjetite bol porodica. Imate srce koje kuca za pravdu.

I zato ste morali.

Jer svijet se ne mijenja šapatom iza zatvorenih vrata. Mijenja se dostojanstvenim korakom na ulici. Mijenja se jedinstvom. Mijenja se upornošću.

Mladosti bosanska, budite uporni i složni. Budite drugačiji od njih. Budite drugačiji i od nas. Primorajte nas da vas gledamo u oči. Primorajte vlast da vas vidi i poštuje vaše pravo na život, na slobodu, na čast. Nemojte dozvoliti da vam kažu da ste premladi da razumijete. Vaša moralna jasnoća je jača od mnogih diploma i funkcija.

Volio bih da sam u vašim godinama, sa ovim iskustvom koje sada nosim. Mnogo bih toga drugačije uradio. Mnogo bih hrabrije stao. Mnogo bih ranije rekao “ne” onome što sam znao da nije pravedno. Ali danas, sa ovim godinama i sa ovom spoznajom, mogu vam reći samo jedno – ponosan sam na vas.

U vama vidim ono što je mojoj generaciji često nedostajalo u neslobodi: moralnu jasnoću i patriotsku ljubav koja ne mrzi, nego brani. Koja ne ruši, nego gradi. Koja ne šuti, nego govori istinu.

Ne odustajte od slobode da se vaš glas čuje. Ne odustajte od borbe protiv nepravde, protiv korupcije, protiv svega što guši vaše snove. Ne odustajte od prava na sigurnu sadašnjost i dostojanstvenu budućnost.

Ali zapamtite – vaša snaga nije u bijesu, nego u dostojanstvu. Nije u podjeli, nego u zajedništvu. Nije u mržnji, nego u ljubavi prema ovoj zemlji i prema svakom čovjeku u njoj.

Neka vam Ramazan bude škola strpljenja i snage. Neka vas podsjeti da su najveće pobjede one nad strahom i ravnodušnošću. I neka vas podsjeti da je istinska vlast ona nad sobom – nad svojim postupcima, nad svojim riječima, nad svojim putem.

Mladosti naša bosanska, vi ste nada ovog grada. Vi ste svjetlo koje se ne smije ugasiti. I dok god hodate uspravno, dok god branite život kao najveću svetinju, ova zemlja ima budućnost.

Uz očinsku brigu, poštovanje i ponos,

Jedan od onih koji vjeruje u vas.