Bosnjaci.Net

Djelimično ponovljeni prijevremeni izbori za predsjednika entiteta Republika srpska (BiH), zakazani za 8. februar 2026. na 136 biračkih mjesta u 17 lokalnih zajednica, predstavljaju jedan od najsloženijih i najosjetljivijih izbornih procesa u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini. Sa 85.070 birača s pravom glasa, njihov značaj daleko nadilazi formalni „djelimični“ karakter, jer se odvijaju u okolnostima duboke institucionalne krize, pravosudnog presedana i borbe za stvarnu kontrolu nad entitetskom vlašću.

Institucionalni raskorak i „mandžurijski kandidat“: pravo naspram stvarne moći u RS-u
Presuda protiv Milorada Dodika (SNSD) izazvala je dubok i dugotrajan institucionalni raskorak u Rs. U početku su entitetske vlasti i SNSD (Savez nezavisnih socijaldemokrata) odbijali priznati sudsku odluku, tretirajući Dodika i dalje kao legitimnog lidera. Iako je presuda kasnije formalno prihvaćena, sukob između ustavno-pravnog okvira države i političke stvarnosti u Rs-u ostao je neriješen. Dok državne institucije i međunarodni akteri zahtijevaju bezrezervno poštivanje sudskih odluka, entitetske strukture nastoje očuvati postojeći odnos moći, produbljujući krizu pravne sigurnosti i ugrožavajući kredibilitet institucija.

Presuda Miloradu Dodiku još uvijek nije u potpunosti sprovedena, jer Osnovni sud u Banja Luci na razne načine odgađa njenu implementaciju, odnosno izbjegava da ga izbriše iz sudskog registra s mjesta predsjednika SNSD-a. Ovaj proces traje već mjesecima, a zabrinjavajuće je da javnost u Bosni i Hercegovini o tome gotovo ne obaviještena.

Službenici i sudije koji traže izgovore da ne sprovedu ovu odluku izlažu se krivičnoj odgovornosti i mogu biti kažnjeni zatvorom zbog izbjegavanja službene dužnosti. Ova situacija dodatno naglašava dubok raskorak između pravosudnog sistema države i političke prakse te predstavlja direktan izazov za vladavinu prava i kredibilitet institucija u Bosni i Hercegovini.

U ovom ambijentu formirao se politički paradoks: Dodik je formalno neutraliziran, ali i dalje zadržava ključni utjecaj nad SNSD-om i većinom entitetskog aparata. Taj raskorak između formalnog prava i političke prakse otvorio je prostor za koncept tzv. „mandžurijskog kandidata[2]“ — proxy rješenja, koje u aktuelnim izborima personificira kandidatura Siniše Karana (SNSD).

U očima domaće i međunarodne javnosti, Siniša Karan se sve češće percipira kao nominalni nosilac funkcije, lišen stvarne političke autonomije. Njegova eventualna pobjeda predstavljala bi samo nastavak Dodikove politike pod drugim imenom – pokušaj očuvanja stvarne moći uz formalno poštivanje sudske zabrane. Takav model nije puka politička taktika, već ozbiljan izazov vladavini prava, institucionalnom integritetu i demokratskom poretku Bosne i Hercegovine.

Vanjsko političko djelovanje Milorada Dodika pred ponovljene izbore u RS-u podsjeća na strategije Slobodana Miloševića – pokušaje jačanja pozicije kroz međunarodne pritiske i traženje podrške velikih sila, uključujući Rusiju i SAD. Historija pokazuje da ovakvi manevri često završavaju kontraproduktivno: Milošević je ostao bez Crne Gore i Kosova, dok su Hrvatska i Bosna i Hercegovina stekle međunarodno priznanje. Dodikovi vanjski manevri šalju jasnu poruku – igranje s međunarodnim akterima može brzo postati zamka, a posljedice za Republiku Srpsku i stabilnost Bosne i Hercegovine mogu biti ozbiljne i dugotrajne.

Ponovljeno glasanje i politička prekretnica u Republici Srpskoj
Centralna izborna komisija BiH objavila je korigovane rezultate prijevremenih izbora za predsjednika Republike Srpske: kandidat Srpske demokratske stranke (SDS) Branko Blanuša osvojio je 201.387 glasova, dok je kandidat SNSD-a Siniša Karan dobio 195.686 glasova, što opoziciji donosi prednost od oko 6.000 glasova. Ponovljeno glasanje, provedeno na 136 biračkih mjesta u 17 lokalnih zajednica čiji su prethodni rezultati poništeni odlukom CIK-a 24. decembra 2025. godine, potvrdilo je da upravo ovaj segment glasanja može presudno utjecati na konačni ishod i odrediti politički pravac entiteta.

Ishod izbora otvara dva moguća scenarija. Pobjeda Siniše Karana značila bi faktični nastavak Dodikove politike: pojačanu konfrontaciju s državnim institucijama, potencijalnu formaciju paralelnih struktura, rast unutrašnjih tenzija, izolaciju entiteta i jačanje vanjskih utjecaja nespojivih s evropskim putem BiH, uz rizik daljnje destabilizacije cijele države.

Suprotno tome, trijumf Branka Blanuše stvorio bi prostor za institucionalno smirivanje i političku deeskalaciju, pokretanje dijaloga s državnim nivoom, jačanje saradnje s međunarodnom zajednicom i otvaranje reformskih procesa, uključujući odlučniju borbu protiv kriminala i korupcije. U širem kontekstu, takav ishod predstavlja početak postepene demontaže autoritarnog modela vlasti i jačanja unutrašnje demokratske dinamike u RS-u.

Međunarodna uloga i opoziciona mobilizacija – presudni faktori za legitimnost i stabilnost izbora u RS-u
Uloga međunarodne zajednice u kontekstu djelimično ponovljenih izbora za predsjednika Republike Srpske ostaje od presudnog značaja. Nadzor izbornog procesa, sprječavanje manipulacija, pravovremena reakcija na govor mržnje i pokušaje destabilizacije, te zaštita ustavnopravnog poretka BiH, predstavljaju ključne elemente očuvanja kredibiliteta i legitimiteta izbora.
Ishod procesa u velikoj mjeri zavisi i od koordinirane mobilizacije opozicije te angažmana lokalnih lidera, posebno u urbanim sredinama poput Laktaša, Doboja, Zvornika i Bratunca. Njihova aktivna uloga može presudno utjecati na transparentnost izbora, prihvatanje rezultata i ukupni legitimitet institucija.

Djelimično ponovljeni izbori nadilaze tehnički nastavak izbornog ciklusa – oni su test vladavine prava, demokratske zrelosti i otpornosti državnih struktura. Rezultat može označiti prekretnicu: ili potvrdu modela vlasti zasnovanog na personalizovanoj moći i institucionalnom zaobilaženju prava, ili početak političke rekonfiguracije, smanjenja napetosti i jačanja povjerenja u demokratske i državne mehanizme. Značaj ovih izbora prevazilazi entitetske okvire, s direktnim implikacijama za stabilnost BiH i šireg regiona.

Sistematski pritisci na nezavisne medije u BiH: slučaj TV Hayat i RTV BN
Ponovljeni izbori u Republici Srpskoj odvijaju se u izrazito polariziranom i institucionalno nestabilnom okruženju, gdje vlast Milorada Dodika nastoji kontrolisati političke procese svim dostupnim sredstvima. Pored direktnih političkih i izbornih pritisaka, posebno zabrinjava položaj nezavisnih i privatnih medija, koji se kontinuirano suočavaju s pokušajima marginalizacije, ekonomskog iscrpljivanja i institucionalnog pritiska.

Nezavisni mediji predstavljaju jedan od posljednjih korektiva vlasti, zbog čega postaju cilj političkih struktura koje teže potpunoj kontroli javnog prostora. U tom kontekstu, TV Hayat iz Sarajeva i RTV BN iz Bijeljine ističu se kao dvije privatne televizije koje djeluju u gotovo nemogućim uvjetima, stalno izložene političkim, regulatornim i ekonomskim pritiscima. Njihovo dosljedno izvještavanje o zloupotrebama vlasti, izbornim manipulacijama i kršenju demokratskih standarda čini ih nepoželjnim akterima u političkom sistemu s autoritarnim tendencijama.

Posebno zabrinjava pokušaj političke instrumentalizacije regulatornog i ekonomskog pritiska, primjerice inicijativa pojedinih stranaka na državnom nivou (SDP, NiP i Naša stranka) uz prešutnu saradnju sa SNSD-om i HDZ-om, koja je imala za cilj isključivanje TV Hayata iz programske sheme BH Telecoma. Takav potez predstavlja ozbiljan udar na medijski pluralizam, slobodu izražavanja i pravo građana na informisanje, šaljući jasnu poruku da je nezavisno novinarstvo nepoželjno i sankcionisano.

Dodatni problem je višegodišnja praksa manipulacije sistemima mjerenja gledanosti i regulacije medijskog prostora, u kojoj ključnu ulogu ima Institut za mjeriteljstvo Bosne i Hercegovine. Kontrola metodologije omogućava indirektno gušenje nezavisnih medija, smanjenje prihoda od oglašavanja i dugoročno slabljenje njihove održivosti. Ovaj sofisticirani oblik ekonomskog pritiska ima sličan efekt kao cenzura – utišavanje kritičkih glasova i homogenizacija javnog prostora u korist vladajućih struktura.

U kontekstu ponovljenih izbora, ovakvi pritisci dodatno destabiliziraju politički ambijent i ugrožavaju transparentnost procesa, jer građani ostaju uskraćeni za alternativne izvore informacija, dok režimski mediji dominiraju javnim narativom. Takvo stanje ozbiljno narušava osnovne demokratske principe i dovodi u pitanje regularnost i legitimitet izbora.

Uloga međunarodne zajednice, evropskih institucija i organizacija za zaštitu slobode medija postaje presudna. Potrebni su pojačan monitoring, pravovremena reakcija i insistiranje na zaštiti medijskih sloboda kao temeljnog demokratskog standarda. Pritisci na TV Hayat i RTV BN nisu izolovani incidenti, već dio šire strategije kontrole javnog prostora i gušenja kritičkog mišljenja. Njihov nastavak bez adekvatne reakcije predstavlja ozbiljan rizik daljnje erozije demokratskih institucija i udaljavanja Bosne i Hercegovine od evropskih vrijednosti.

Zaštita medijskog pluralizma u BiH: hitna potreba za djelovanjem
Slučaj TV Hayat i RTV BN jasno pokazuje da borba za slobodu medija u Bosni i Hercegovini ulazi u kritičnu fazu. Nezavisni mediji danas djeluju u gotovo nemogućim uvjetima, izloženi kontinuiranim političkim, regulatornim i ekonomskim pritiscima. Njihova zaštita nadilazi interes samog sektora – riječ je o očuvanju demokratskog poretka, slobode izražavanja i prava građana na pravovremene i objektivne informacije. Očuvanje ovih medija znači očuvanje javnog interesa, demokracije i budućnosti BiH kao otvorenog i pluralnog društva.

Međunarodni institut IFIMES naglašava da državne vlasti, regulatorna tijela i međunarodni partneri moraju osigurati:
• Nepovredivost medijskog pluralizma i slobodu rada profesionalnih medija;
• Podršku BH Telecoma i drugih javnih kompanija domaćim medijima i produkciji;
• Pronalaženje demokratskih i zakonitih rješenja koja garantuju pravo građana na raznovrsne i pouzdane izvore informacija.

Slobodni i profesionalni mediji predstavljaju temelj svake demokracije. Svaki pokušaj njihovog utišavanja direktno ugrožava vladavinu prava, slobodu izražavanja i povjerenje građana u institucije Bosne i Hercegovine.

Ljubljana/Washington/Brisel/Banja Luka, 4.februar 2026
________________________________________
[1] IFIMES – Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije, Ljubljana, Slovenija; ima specijalni konsultativni status pri Ekonomsko-socijalnom vijeću (ECOSOC/UN), New York, od 2018. godine; izdavač međunarodne naučne revije European Perspectives, link: https://www.europeanperspectives.org/en
[2] Mandžurijski kandidat (eng. Manchurian candidate) – politička ličnost ili kandidat koji je nominalno nezavisan, ali je u stvarnosti pod kontrolom ili utjecajem skrivenih centara moći, najčešće vanjskih aktera ili interesnih grupa. Takva osoba služi za ostvarivanje tuđih političkih, sigurnosnih ili ekonomskih ciljeva, iako formalno nastupa kao predstavnik naroda ili institucija.