Ako prihvatimo tezu odbrane, postavlja se pitanje: da li su istražni organi u ovom slučaju instrument u rukama onih kojima ne odgovara istina o „kafanskim komisijama“?

Dok bh. javnost još uvijek analizira razmjere policijske akcije u kojoj su slobode uhapšeni dekan Stomatološkog fakulteta Muhamed Ajanović i glavna prosvjetna inspektorica Dalila Hakalović, iz sudnice stižu tvrdnje koje bacaju potpuno novo svjetlo na motive ovog postupka... bar kada je u pitanju Ajanović.

Branilac uhapšenog dekana, advokat Alen Nakić, prema pisanju Istraga.ba, javno je iznio tezu koja bi mogla uzdrmati temelje sarajevske akademske zajednice: hapšenje je direktno povezano sa svjedočenjem koje kompromituje vrh Univerziteta u Sarajevu (UNSA).

Prema navodima advokata Nakića, Ajanović je tokom parničnog postupka koji Sebija Izetbegović vodi protiv UNSA-e iznio frapantne detalje o tome kako se zapravo donosila odluka o oduzimanju njenih akademskih zvanja. Nakić tvrdi da je Ajanović svjedočio kako je bivši rektor Rifat Škrijelj ključnu komisiju formirao, ni manje ni više nego u ugostiteljskom objektu.
Ovaj navod, ukoliko se pokaže tačnim, demaskira proces koji je godinama u javnosti predstavljan kao strogo pravni i akademski čin. Umjesto institucija, odluke su se, prema tvrdnjama odbrane, pripremale u neformalnim krugovima, dok je Komisija, na čijem je čelu bio upravo Ajanović, navodno dobijala direktne upute od Škrijelja kako da „odradi posao“.

Ono što ovaj slučaj čini posebno intrigantnim jeste činjenica da je Muhamed Ajanović, čovjek koji je nekada bio na čelu tijela koje je ispitivalo i diplome bivše direktorice KCUS-a, u sudskom postupku praktično stao na stranu Sebije Izetbegović. Njegovo svjedočenje u njenu korist očigledno je narušilo pažljivo građenu konstrukciju o „čistom“ procesu oduzimanja zvanja.

"Hapšenje dekana moglo bi biti povezano s njegovim svjedočenjem u parničnom postupku po tužbi Sebije Izetbegović, bio je jasan Nakić, sugerišući da se radi o pokušaju diskreditacije svjedoka koji je odlučio progovoriti o zakulisnim radnjama bivšeg rukovodstva Univerziteta.

Ako prihvatimo tezu odbrane, postavlja se pitanje: da li su istražni organi u ovom slučaju instrument u rukama onih kojima ne odgovara istina o „kafanskim komisijama“? Dakle, dok Tužilaštvo insistira na konkretnim dokazima i radnjama koje mu se stavljaju na teret, odbrana je zauzela oštar kurs, tvrdeći da je cijeli proces motiviran njegovom ranijom podrškom Sebiji Izetbegović. Postavlja se pitanje: da li je Ajanović žrtva političkog revanšizma ili je politika samo paravan iza kojeg se pokušavaju sakriti procesni propusti?

Očito, ovaj proces više nije samo priča o jednom dekanu ili jednoj diplomi. Kako se u Sarajevu upravlja institucijama i da li je „borba za zakonitost“ bila samo maska za brutalne političke obračune?