Prof. Marie Janine Calic je bila savjetnik Yasushi Akashi kad je pala Srebrenica. Ona je posjetila Srebrenicu krajem jula 1995., i poslala izvještaj Ujedinjenim nacijama da nije bilo genocida. Trenutno je savjetnik u Uredu Visokog predstavnika međunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu.

Dr. Čalić negira genocid u Srebrenici tako što daje za pravo srpskom negiranju, praveći tragičnu konstrukciju da je "Srebrenica metafora za visoka politička pitanja", a ne stravičan zločin genocida presuđen na dva međunarodna suda. Po njoj se tom "metaforom za visoka politička pitanja" traže dokazi "ko je odgovoran za rat i masovne zločine". Historičarka Čalić svakako zna da je odgovore dalo međunarodno prvosuđe svojim presudama. Ona zna da srpska strana uporno, od političkog vrha do političkog dna, negira genocid u Srebrenici.

IGK je zato još odlučniji čuvati historijsko pamćenje o genocidu u Srebrenici.
Profesoricu, koja časnu akademsku ulogu, prlja negiranjem genocida u Srebrenici podsjećamo da negiranje genocida nije stav, već nastavak zločina. Ono je priprema za budući genocid. To ostavlja duboke psihološke i društvene rane – povećava mržnju, produbljuje strah i stvara pogodno tlo za nove sukobe. Podsjećamo je da postoje četiri faze negiranja genocida nad Bošnjacima:
Prekopavanje masovnih grobnica – uklanjanje tragova zločina, Akademska faza – pokušaji iskrivljavanja historije, Lokalizacija genocida – tvrdnje da se zločin desio samo u Srebrenici, Trijumfalizacija – veličanje počinilaca.

IGK staretgija u borbi protiv negatora genocida podrazumjeva: oslanjanje na sudski utvrđene činjenice, institucionalnu upotrebu haškog naslijeđa i državnu strategija za njegovu implementaciju. Ključno je da mediji zaustave širenje dezinformacija i ne daju prostor revizionizmu. Prihvatanje svih presuda Haškog tribunala mora biti prvi korak ka pomirenju. Profesorici kažemo da nijedna presuda nije osporena. To potvrđuje snagu i kredibilitet haškog naslijeđa, koje se danas negira.

Historičarka Čalić je objavila nedavno potpuno neargumentovan, neljudski, antivilizacijski tekst o Sarajevu, koje se, prema njoj, pretvara u bošnjačko-muslimanski grad, a da je njegov multireligijski karakter nestao.

Čalić zna da su mnogi dijelovi sarajevskog multireligijskog karaktera tri i po godine zasipali grad granatama, a snajperima ubijali djecu, žene i starce. Tu vrstu lova na ljudske glave prepuštali su za dobre pare gostima na "Sarajevo safariju". I nakon tolikog zla Sarajevo je još uvijek grad ljudskog i plemenitog, kakvi Zagreb ili Beograd, koji nisu osjetili užase agresije rijetko pokazuju. Kad je riječ o religijskom karakteru, Sarajevo nije ništa više muslimansko, nego li što je, recimo, Zagreb katolički ili Beograd pravoslavni. Sarajevo je preživjelo strašnu tragediju. Više od 18 hiljada ubijenih, civila i boraca, što će reći da je u opkoljenom gradu svaki peti stanovnik bio žrtva agresije. Više od 20 posto je nebošnjačke djece koja su ubijena u nevinoj igri, ali to do danas ne dopire do ubica. Sarajlije nemaju pravo ni na tragično sjećanje, pa ni pravo na postraumatski stresni poremećaj (PTSP). Razboljeli bi se, ali nemaju kad. Rat još nije završen da bi se takve posljedice aktivirale, piše u reakciji Instituta za istrazivanje genocida Kanada (IGK).