Konstituiranje i razvoj Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u okviru reforme odbrane
Autor: Ibrahim Bećirović
Objavljeno: 26. Nov 2025. 19:11:51
Opće je poznato da je država Bosna i Hercegovina prije 35 godina preživjela težak period u kome je njena egzistencija ozbiljno bila dovedena u pitanje. Njeni građani su na referendumu 1992. godine izglasali nezavisnost zemlje, kasnije uz mnogobrojne žrtve u agresiji odbranili nezavisnost, suverenitet i teritorijalnu cjelovitost i tako odlučili da Bosna i Hercegovina i dalje egzistira kao samostalna, suverena i cjelovita međunarodno priznate država. Nakon agresije i nekoliko mudrih odluka političkih lidera u zemlji, uz značajnu podršku predstavnika međunarodne zajednice, a kroz reforme u svim oblastima društvenog života u zemlji se nastoje popraviti, u agresiji narušeni međuetnički odnosi i razvijati zdravije društvo. Tako je reforma i integracija tri vojske koje su se nakon agresije zatekle na tlu Bosne i Hercegovine, a u okviru reforme odbrambenog sektora postala jedan od najznačajnijih faktora stabilnosti društva.
Proces integracije tri vojske je otpočeo odmah nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, zaustavio je rat i uspostavio Bosnu i Hercegovinu kao cjelovitu, nezavisnu i samostalnu državu sa dva ravnopravna entiteta: Federacija Bosne i Hercegovine (FBiH) i Republika srpska (Rs) i distrikt Brčko.
Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma u decembru 1995. godine i okončanja rata, na području Bosne i Hercegovine nalazilo se oko 419.000 vojnih lica. Od toga, brojno stanje Vojske Federacije Bosne i Hercegovine (VF BiH) iznosilo je 264.500 vojnih lica a Vojske bosanskih Srba (VRS) iznosilo je 154.500 vojnih lica. VF BiH se sastojala od pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) koja je brojala 230.000 pripadnika i Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) sa ukupno 34.500 pripadnika. Od tri politički, ideološki i doktrinarno snažno suprotstavljene vojske, tokom trajanja procesa reformi oružanih snaga trebalo je izgraditi jednu oružanu strukturu koja će biti jedinstvena i funkcionalan faktor stabilnosti bosansko hercegovačkog društva i koja će biti kompatabilna, interoperabilna sa oružanim snagama zemalja članica NATO saveza. Bili su to izazovi koji su bosansko-hercegovačko društvo izvodili iz perioda krvavih sukoba u period tranzicije, izgradnje i razvoja demokratskih društvenih procesa.
Kao što je rečeno proces reforme je otpočeo odmah nakon potpisivanja mirovnog sporazuma u Dejtonu. U skladu sa Aneksom 1B Dejtonskog mirovnog sporazuma, u 1996. godini predstavnici dvaju entiteta i države su se dogovorili da smanje broj teškog naoružanja koje su posjedovali, te su izjavili da brojno stanje VRS neće prelaziti broj od 56.000 a brojno stanje VF BiH broj od 55.000 pripadnika. Osim toga Aneksom 1B je utvrđeno da će omjer snaga između dvaju entiteta biti 2:1 u korist Federacije Bosne i Hercegovine. Time je započeo proces integracije oružanih snaga koje su se zatekle na tlu Bosne i Hercegovine (ARBiH, HVO i VRS).
Shvatilo se da će Oružane snage Bosne i Hercegovine predstavljati ključni element sigurnosnog sistema, državnog suvereniteta, teritorijalnog integriteta i političke stabilnosti. Stvaranje jedinstvene vojne strukture u Bosni i Hercegovini nakon rata bio je integrativni proces koji je trajao u nekoliko faza i koji je zahtijevao politički konsenzus, institucionalnu i pravnu transformaciju zemlje, uz snažnu podršku međunarodne zajednice.
Krajem 1999. i početkom 2000. međunarodna zajednica, posebno OHR, NATO i EU, snažno su insistirali na reformi odbrane i integraciji Oružanih snaga u jedinstvenu vojnu strukturu. Glavni ciljevi reforme bili su osiguranje političke stabilnosti, jačanje kapaciteta Predsjedništva, profesionalizacija oružanih snaga i priprema za europske i euroatlantske integracije. Proces je zahtijevao donošenje novih zakonskih akata i institucionalnu reorganizaciju. Osim tog, entitetska i državno rukovodstva su shvatila da se viličine entitetskih vojski ne mogu ekonomski održati i ponovo su odobrili smanjenje brojnog stanja na 30.000 pripadnika VF BiH i 12.000 pripadnika VRS.
Ključni događaj reforme obrambenog sektora desio se u 2001. godini kada je Predsjedništvo Bosne i Hercegovine usvojilo zaključak kojim je izražena spremnost i opredijeljenost Bosne i Hercegovine da se uključi u europske i euroatlantske integracije i da pristupi programu Partnerstva za mir, kao i za provedbu potrebnih reformi obrambenog sektora i reorganizacije oružanih snaga.
Proces reforme je započeo 2002. godine kada je formiran Generalni sekretarijat Stalnog komiteta za vojna pitanja kao preteča Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine. Za zvanični naziv vojne organizacije u Bosni i Hercegovini usvojeno je ime „Oružane snage Bosne i Hercegovine“. Vrhovni komandant Oružanih snaga je Predsjedništvo. Sljedeće godine uspostavljena je Komisije za reformu odbrane sa ciljem izgradnje i uspostave jedinstvenog obrambenog sistema, koji će odgovarati sigurnosnim izazovima i realnim ekonomskim mogućnostima zemlje. Tako je 2003. godine dogovoreno da Oružane snage Bosne i Hercegovine čine entitetske vojske: VF BiH i VRS i da se one stave pod jedinstvenu komandu. Iako je u početku bilo sumnji u funkcionisanje zamišljenog sistema, ovaj potez se pokazao vrlo efikasnim, jer je njime predviđeno postepeno spajanje dviju vojski u jednu, što se i desilo 2006. godine.
Odlukom Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz 2004. godine, utvrđen je ukupan broj pripadnika oružanih snaga od 12.000 profesionalnih vojnih lica, 12.600 regruta i 60.000 pripadnika rezervnog sastava.
Tokom 2003. i 2004. godine uloženi su značajni napori domaćih i međunarodnih aktera koji su doveli do promjena u ustavima entiteta i donošenje novih zakona, čime je omogućena izgradnja jedinstvene odbrambene strukture u Bosni i Hercegovini. Ova struktura je podrazumijevala odgovarajuću podjelu odgovornosti između države i entiteta, te uspostavu mehanizama za efikasnu komandu i kontrolu nad oružanim snagama, kao i poboljšanje vojne interoperabilnosti, demokratskog nadzora i transparentnosti. Najznačajniji rezultati reforme odbrambenog sektora u to vrijeme bili su uspostava Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine, Zajedničkog štaba Oružanih snaga i Operativne komande. Ove institucije su direktno doprinosile operativnoj sposobnosti i funkcionalnosti oružanih snaga, te su omogućile učešće Bosne i Hercegovine u programima, poput Partnerstva za mir i dr.
Promjenama u entitetskim ustavima i donošenjem Zakona o odbrani Bosne i Hercegovine u 2005. godini, omogućena je uspostava jedinstvenih oružanih snaga. U skladu sa odredbama Zakona o odbrani, jedinstvene oružane snage su uspostavljene 01. januara 2006. godine, kao jedna vojna sila koju organizira i kontroliše Bosna i Hercegovina, odnosno Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
Postepena transformacija odbrambenog sektora u Bosni i Hercegovini, vođena je najvećim dijelom pod pokroviteljstvom NATO-a, EU i OHR-a. Taj proces se kretao od razoružavanja, demobilizacije i reintegracije entitetskih vojski, tako da danas, odnosno od 2006. godine imamo jedinstvene, profesionalne, male OS sa 10.000 profesionalnih vojnih lica, 1.000 civilnih lica na službi u oružanim snagama i 5.000 pripadnika rezervnog sastava.
Proces uspostavljanja rezerve je kasnio u odnosu na profesionalni sastav. Ministarstvo odbrane je prije nekoliko godina pristupilo izradi planova za aktiviranje rezervnog sastava. Predviđeno je da rezervne snage kroz izvršenje zadataka definisanih zakonom, poboljšaju efikasnost oružanih snaga u izvršavanju njihove misije. Izradom Pravilnika o formiranju rezervnog sastava, stvoren je zakonski okvir za aktiviranje rezerve. Iako postoje različita mišljenja o potrebama i mogućnostima aktiviranja rezervnog sastava oružanih snaga, u nedavnom intervjuu FTV ministar odbrane je naglasio da je Plan aktiviranja rezervnog sastava u završnoj fazi, te da su osigurana finansijska sredstva.
Uspostavljanjem jedinstvenog odbrambenog sistema Bosne i Hercegovine, zemlja je ostvarila potrebne uslove za pristup Programu Partnerstva za mir (PfP). To je rezultiralo da se na NATO samitu u Rigi 2006. godine, Bosna i Hercegovina pridružila programu PfP, te započela svoj prvi Individualni program partnerstva (Individual Partnership Programme – IPP). Godinu dana kasnije, 2007. Bosna i Hercegovina se pridružila Procesu planiranja i pregleda PfP-a (PfP Planing and Reviewing Process – PARP). PARP je usmjeren ka podsticanju razvoja interoperabilnosti između snaga partnera i saveznika u punom kapacitetu PfP operacija, kao i na obuke i vježbe koje se na to odnose. Ovaj dvogodišnji program posebno se realizirao kroz jedinicu za uništavanje neeksplodiranih ubojitih sredstava (NUS) i pješadijsku jedinicu za učestvovanje u operacijama za podrške miru. To je značilo da ove jedinice trebaju da budu popunjene, opremljene i obučene po NATO standardima, a sve u cilju da iste učestvuju u NATO vođenim operacijama.
Od juna 2007. godine Bosna i Hercegovina učestvuje u Individualnom partnerskom programu (IPP). Pored IPP od februara 2008. godine Bosna i Hercegovina je počela da radi sa NATO-om na Akcionom planu individualnog partnerstva (Individual Partnership Action Plan – IPAP), koji daje pregled političkih, vojnih i sigurnosnih problema vezanih za članstvo u NATO-u. Ovaj partnerski odnos po svom sadržaju se podudara sa MAP-om (Member Actionim Plan). Bosna i Hercegovina je uspješno realizovala sve ove programe, te je na Samitu NATO-a, u Bukureštu 2008. godine pozvana na proširenje saradnje kroz formu Intenzivnog dijaloga.
Nakon četiri ciklusa IPP-a, dva ciklusa PARP-a, jednog IPAP-a i Intenzivnog dijaloga, Bosna i Hercegovina je u oktobru 2009. godine podnijela zahtjev za Akcioni plan za članstvo. Zbog zastoja u ustavnoj reformi, administrativnih barijera, kao i sve češćih političkih kriza Bosna i Hercegovina nije dobila podršku za ovaj Akcioni plan. Od Bosne i Hercegovine se tražila veća funkcionalnost države u cjelini. Ključni prioriteti uključuju jačanje saradnje sa europskim i euroatlantskim strukturama, vladavina prava, demokratska kontrola nad oružanim snagama i obavještajno-sigurnosnim sistemom, reforme odbrane, upravljanja osobljem, upravljanje krizama te zaštite podataka i javne diplomatije.
Na neformalnom sastanku NATO-a u Talinu 2010. odobren je Akcioni plan za članstvo (MAP), uz neke uslove. Time se Bosna i Hercegovina približila punopravnom članstvu u NATO-u. Izuzetno važnim uslovom smatra se rješavanje statusa nepokretne i pokretne vojne imovine, što je i ključno strateško pitanje za daljnje funkcionisanje reforme odbrambenog sistema. Kontinuitet procesa pregleda odbrane i nastavak reformi osiguran je kroz provođenje Plana implementacije Pregleda odbrane, Plana razvoja i modernizacije oružanih snaga i Akcionog plana za članstvo (MAP). U međuvremenu, od 2010 godine Bosna i Hercegovina je, istina nedovoljno efikasno radila na knjiženju nepokretne vojne imovine i redovno svake godine dostavljala Akcioni plan za članstvo.
Nedavno je (23.10.25.) na sastanku Komiteta za partnerstvo i kooperativnu sigurnost (PCSC) u sjedištu NATO-a u Briselu usvojen Prvi individualno prilagođeni partnerski program (ITPP – Individual Tailored Partnership Programme) između Bosne i Hercegovine i NATO-a, čime je ostvaren iskorak u okviru implementacije Akcionog plana za članstvo (MAP). Usvajanje ITPP-a (Individualno prilagođeni partnerski program) rezultat je zajedničkog rada institucija Bosne i Hercegovine te bliske saradnje s NATO štabovima u Sarajevu i Briselu.
Ovaj dokument je potpisan na razdoblje 2025.-2028. i predstavlja novi strateški okvir za saradnju između Bosne i Hercegovine i NATO-a, u skladu s konceptom “Jedan partner, jedan plan”. Dokument objedinjuje sve postojeće mehanizme saradnje, uključujući godišnji nacionalni program (ANP), izgradnju kapaciteta u obrambenom sektoru, interoperabilnost, reforme sigurnosnog sektora i poboljšanje civilno-vojne saradnje. Cilj je postići konkretne rezultate a to je jačanje institucija države, borba protiv korupcije, profesionalizacija Oružanih snaga, povećanje transparentnosti u reformama i jačanje međunarodnog položaja Bosne i Hercegovine. Ovaj program, kao glavni alat NATO-a za koordinaciju s partnerima, definira sve aspekte saradnje Bosne i Hercegovine i NATO-a u strateškom i ciljano usmjerenom okviru, ističući ključne ciljeve zemlje u kontekstu euroatlantskih integracija.
Dakle, Bosna i Hercegovina se trenutno nalazi u Akcionom planu za članstvo (MAP), što predstavlja posljednji korak prije poziva u punopravno članstvo. Članstvo Bosne i Hercegovine u NATO savezu garantuje zaštitu suvereniteta i teritorijalnog integriteta države. Euroatlantske integracije, a posebno pristupanje NATO savezu, predstavljaju ključni vanjskopolitički interes Bosne i Hercegovine.
Svake godine Bosna i Hercegovina usvaja Program reformi. Program reformi za 2025. godinu u oktobru je upućen na javnu raspravu i kada ga usvoji Vijeće ministara, to će biti još jedan korak u procesu Akcijskog plana za članstvo, koji Bosnu i Hercegovinu vodi do punopravnog članstva u NATO-u. Struktura dokumenta identična je prethodnim programima i ona uključuje pet ključnih područja – vladavinu prava, ekonomija, resurse i ostale segmente koje institucije BIH planiraju provesti ove godine.
Prema Zakonu o obrani BiH, koji je usvojen 2005. godine, institucije su dužne provesti sve potrebne aktivnosti za prijem Bosne i Hercegovine u članstvo NATO saveza.
Izgrađene vojne sposobnosti Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u skladu sa NATO standardima te njihov doprinos u očuvanju mira i sigurnosti u kriznim područjima su veoma važni faktori u procesu euroatlantskih integracija naše zemlje. Oružane snage su jedan od najsnažnijih faktora zaštite mira i stabilnosti države. One su primjer mogućnosti zajedničkog djelovanja, saradnje, odgovornosti i zaštite nacionalnih, kulturnih i drugih vrijednosti u Bosni i Hercegovini. Jačanje i očuvanje vojnih sposobnosti, Oružane snage treniraju i vježbaju svake godine u multinacionalnom okruženju kroz vježbe EUFOR-a ALTEA pod nazivom „Brzi odgovor“.
„Brzi odgovor“ je godišnja planska multinacionalna vojna vježba usmjerena na poboljšanje spremnosti, interoperabilnosti i zajedničkih operativnih sposobnosti među zemljama učesnicama. Počevši od 2012. godine, EUFOR svake godine provodi navedenu vježbu. Primarni cilj vježbe „Brzi odgovor“ je pokazati čvrstu predanost međunarodne zajednice održavanju sigurnog i stabilnog okruženja u Bosni i Hercegovini u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 1575 od 2004. godine i kasnijim produženjima mandata. Ovogodišnja vježba EUFOR-a „Brzi odgovor“ provedena je u septembru mjesecu. U vježbi su učestvovale snage EUFOR-a iz 25 zemalja učesnica u misiji raspoređene u Bosni i Hercegovini, privremeno ojačane rezervnim jedinicama iz Češke Republike i Mađarske, kao i međunarodnim mirovnim snagama KFOR-а – Kosovo Forces. Pored toga, zajedno sa pripadnicima EUFOR-a u vježbi su učestvovali i uvježbavali se pripadnici Oružanih snaga Bosne i Hercegovine i organa za provedbu zakona Bosne i Hercegovine. Cilj vježbe je bio poboljšati operativnu spremnost svih uključenih snaga i potvrditi trajnu podršku EUFOR-a partnerima u Bosni i Hercegovini u očuvanju sigurnog i stabilnog okruženja u zemlji.
Nakon vježbe iz komande EUFOR-a je saopšteno da je EUFOR snažan, sposoban i pouzdan partner i da ostaje posvećen pružanju podrške bosanskohercegovačkim vlastima pri održavanju sigurnog i stabilnog okruženja za sve građane Bosne i Hercegovine.
Pored toga, Oružane snage Bosne i Hercegovine su učestvovale i još uvijek učestvuju u više mirovnih operacija širom svijeta kao što su mirovne operacije u Etiopiji, Eritreji, Iraku, Afganistanu, Kongu, Mali-u i drugim državama. Pripadnici Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u operacijama podrške miru učestvuju u svojstvu instruktora obuke, vojnih posmatrača UN-a, deminiranje i uništavanje neeksplodiranih ubojnih sredstava, osiguranje baza koalicionih snaga itd, i tako aktivno daju doprinos u izgradnji mira i stabilnosti u državama u kojima služe.
Školovanje kadeta i više oblike školovanja i usavršavanja za potrebe Oružanih snaga, vrši se u školama prijateljskih zemalja kao što su: SAD, Turska, Velika Britanija, Hrvatska, Srbija, Njemačka, Estonija, Grčka, Pakistan i Malezija.
Oružane snage Bosne i Hercegovine, sopstvenim kapacitetima u okviru misije Komanda za obuku i doktrinu, pružaju podršku planiranju i realizaciji obuke pripadnika oružanih snaga provodeći osnovnu, zajedničku i institucionalnu obuku i školovanje pojedinaca, procjenjujući obučenost pojedinaca, komandi i jedinica oružanih snaga. Obuka i školovanje izvršava se u centrima i na poligonima za obuku kojom prilikom se razvija doktrina, standardizuje obuka, uspostavlja sistem naučenih lekcija i pruža moderniziranje oružani snaga u cilju dostizanja i održavanja operativnih sposobnosti, interoperabilnosti i kompatibilnosti komandi, jedinica i oružanih snaga u cjelini.
Proces integracije tri vojske je otpočeo odmah nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, zaustavio je rat i uspostavio Bosnu i Hercegovinu kao cjelovitu, nezavisnu i samostalnu državu sa dva ravnopravna entiteta: Federacija Bosne i Hercegovine (FBiH) i Republika srpska (Rs) i distrikt Brčko.
 |
Kao što je rečeno proces reforme je otpočeo odmah nakon potpisivanja mirovnog sporazuma u Dejtonu. U skladu sa Aneksom 1B Dejtonskog mirovnog sporazuma, u 1996. godini predstavnici dvaju entiteta i države su se dogovorili da smanje broj teškog naoružanja koje su posjedovali, te su izjavili da brojno stanje VRS neće prelaziti broj od 56.000 a brojno stanje VF BiH broj od 55.000 pripadnika. Osim toga Aneksom 1B je utvrđeno da će omjer snaga između dvaju entiteta biti 2:1 u korist Federacije Bosne i Hercegovine. Time je započeo proces integracije oružanih snaga koje su se zatekle na tlu Bosne i Hercegovine (ARBiH, HVO i VRS).
Shvatilo se da će Oružane snage Bosne i Hercegovine predstavljati ključni element sigurnosnog sistema, državnog suvereniteta, teritorijalnog integriteta i političke stabilnosti. Stvaranje jedinstvene vojne strukture u Bosni i Hercegovini nakon rata bio je integrativni proces koji je trajao u nekoliko faza i koji je zahtijevao politički konsenzus, institucionalnu i pravnu transformaciju zemlje, uz snažnu podršku međunarodne zajednice.
Krajem 1999. i početkom 2000. međunarodna zajednica, posebno OHR, NATO i EU, snažno su insistirali na reformi odbrane i integraciji Oružanih snaga u jedinstvenu vojnu strukturu. Glavni ciljevi reforme bili su osiguranje političke stabilnosti, jačanje kapaciteta Predsjedništva, profesionalizacija oružanih snaga i priprema za europske i euroatlantske integracije. Proces je zahtijevao donošenje novih zakonskih akata i institucionalnu reorganizaciju. Osim tog, entitetska i državno rukovodstva su shvatila da se viličine entitetskih vojski ne mogu ekonomski održati i ponovo su odobrili smanjenje brojnog stanja na 30.000 pripadnika VF BiH i 12.000 pripadnika VRS.
Ključni događaj reforme obrambenog sektora desio se u 2001. godini kada je Predsjedništvo Bosne i Hercegovine usvojilo zaključak kojim je izražena spremnost i opredijeljenost Bosne i Hercegovine da se uključi u europske i euroatlantske integracije i da pristupi programu Partnerstva za mir, kao i za provedbu potrebnih reformi obrambenog sektora i reorganizacije oružanih snaga.
Proces reforme je započeo 2002. godine kada je formiran Generalni sekretarijat Stalnog komiteta za vojna pitanja kao preteča Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine. Za zvanični naziv vojne organizacije u Bosni i Hercegovini usvojeno je ime „Oružane snage Bosne i Hercegovine“. Vrhovni komandant Oružanih snaga je Predsjedništvo. Sljedeće godine uspostavljena je Komisije za reformu odbrane sa ciljem izgradnje i uspostave jedinstvenog obrambenog sistema, koji će odgovarati sigurnosnim izazovima i realnim ekonomskim mogućnostima zemlje. Tako je 2003. godine dogovoreno da Oružane snage Bosne i Hercegovine čine entitetske vojske: VF BiH i VRS i da se one stave pod jedinstvenu komandu. Iako je u početku bilo sumnji u funkcionisanje zamišljenog sistema, ovaj potez se pokazao vrlo efikasnim, jer je njime predviđeno postepeno spajanje dviju vojski u jednu, što se i desilo 2006. godine.
Odlukom Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz 2004. godine, utvrđen je ukupan broj pripadnika oružanih snaga od 12.000 profesionalnih vojnih lica, 12.600 regruta i 60.000 pripadnika rezervnog sastava.
Tokom 2003. i 2004. godine uloženi su značajni napori domaćih i međunarodnih aktera koji su doveli do promjena u ustavima entiteta i donošenje novih zakona, čime je omogućena izgradnja jedinstvene odbrambene strukture u Bosni i Hercegovini. Ova struktura je podrazumijevala odgovarajuću podjelu odgovornosti između države i entiteta, te uspostavu mehanizama za efikasnu komandu i kontrolu nad oružanim snagama, kao i poboljšanje vojne interoperabilnosti, demokratskog nadzora i transparentnosti. Najznačajniji rezultati reforme odbrambenog sektora u to vrijeme bili su uspostava Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine, Zajedničkog štaba Oružanih snaga i Operativne komande. Ove institucije su direktno doprinosile operativnoj sposobnosti i funkcionalnosti oružanih snaga, te su omogućile učešće Bosne i Hercegovine u programima, poput Partnerstva za mir i dr.
Promjenama u entitetskim ustavima i donošenjem Zakona o odbrani Bosne i Hercegovine u 2005. godini, omogućena je uspostava jedinstvenih oružanih snaga. U skladu sa odredbama Zakona o odbrani, jedinstvene oružane snage su uspostavljene 01. januara 2006. godine, kao jedna vojna sila koju organizira i kontroliše Bosna i Hercegovina, odnosno Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
Postepena transformacija odbrambenog sektora u Bosni i Hercegovini, vođena je najvećim dijelom pod pokroviteljstvom NATO-a, EU i OHR-a. Taj proces se kretao od razoružavanja, demobilizacije i reintegracije entitetskih vojski, tako da danas, odnosno od 2006. godine imamo jedinstvene, profesionalne, male OS sa 10.000 profesionalnih vojnih lica, 1.000 civilnih lica na službi u oružanim snagama i 5.000 pripadnika rezervnog sastava.
Proces uspostavljanja rezerve je kasnio u odnosu na profesionalni sastav. Ministarstvo odbrane je prije nekoliko godina pristupilo izradi planova za aktiviranje rezervnog sastava. Predviđeno je da rezervne snage kroz izvršenje zadataka definisanih zakonom, poboljšaju efikasnost oružanih snaga u izvršavanju njihove misije. Izradom Pravilnika o formiranju rezervnog sastava, stvoren je zakonski okvir za aktiviranje rezerve. Iako postoje različita mišljenja o potrebama i mogućnostima aktiviranja rezervnog sastava oružanih snaga, u nedavnom intervjuu FTV ministar odbrane je naglasio da je Plan aktiviranja rezervnog sastava u završnoj fazi, te da su osigurana finansijska sredstva.
Uspostavljanjem jedinstvenog odbrambenog sistema Bosne i Hercegovine, zemlja je ostvarila potrebne uslove za pristup Programu Partnerstva za mir (PfP). To je rezultiralo da se na NATO samitu u Rigi 2006. godine, Bosna i Hercegovina pridružila programu PfP, te započela svoj prvi Individualni program partnerstva (Individual Partnership Programme – IPP). Godinu dana kasnije, 2007. Bosna i Hercegovina se pridružila Procesu planiranja i pregleda PfP-a (PfP Planing and Reviewing Process – PARP). PARP je usmjeren ka podsticanju razvoja interoperabilnosti između snaga partnera i saveznika u punom kapacitetu PfP operacija, kao i na obuke i vježbe koje se na to odnose. Ovaj dvogodišnji program posebno se realizirao kroz jedinicu za uništavanje neeksplodiranih ubojitih sredstava (NUS) i pješadijsku jedinicu za učestvovanje u operacijama za podrške miru. To je značilo da ove jedinice trebaju da budu popunjene, opremljene i obučene po NATO standardima, a sve u cilju da iste učestvuju u NATO vođenim operacijama.
Od juna 2007. godine Bosna i Hercegovina učestvuje u Individualnom partnerskom programu (IPP). Pored IPP od februara 2008. godine Bosna i Hercegovina je počela da radi sa NATO-om na Akcionom planu individualnog partnerstva (Individual Partnership Action Plan – IPAP), koji daje pregled političkih, vojnih i sigurnosnih problema vezanih za članstvo u NATO-u. Ovaj partnerski odnos po svom sadržaju se podudara sa MAP-om (Member Actionim Plan). Bosna i Hercegovina je uspješno realizovala sve ove programe, te je na Samitu NATO-a, u Bukureštu 2008. godine pozvana na proširenje saradnje kroz formu Intenzivnog dijaloga.
Nakon četiri ciklusa IPP-a, dva ciklusa PARP-a, jednog IPAP-a i Intenzivnog dijaloga, Bosna i Hercegovina je u oktobru 2009. godine podnijela zahtjev za Akcioni plan za članstvo. Zbog zastoja u ustavnoj reformi, administrativnih barijera, kao i sve češćih političkih kriza Bosna i Hercegovina nije dobila podršku za ovaj Akcioni plan. Od Bosne i Hercegovine se tražila veća funkcionalnost države u cjelini. Ključni prioriteti uključuju jačanje saradnje sa europskim i euroatlantskim strukturama, vladavina prava, demokratska kontrola nad oružanim snagama i obavještajno-sigurnosnim sistemom, reforme odbrane, upravljanja osobljem, upravljanje krizama te zaštite podataka i javne diplomatije.
Na neformalnom sastanku NATO-a u Talinu 2010. odobren je Akcioni plan za članstvo (MAP), uz neke uslove. Time se Bosna i Hercegovina približila punopravnom članstvu u NATO-u. Izuzetno važnim uslovom smatra se rješavanje statusa nepokretne i pokretne vojne imovine, što je i ključno strateško pitanje za daljnje funkcionisanje reforme odbrambenog sistema. Kontinuitet procesa pregleda odbrane i nastavak reformi osiguran je kroz provođenje Plana implementacije Pregleda odbrane, Plana razvoja i modernizacije oružanih snaga i Akcionog plana za članstvo (MAP). U međuvremenu, od 2010 godine Bosna i Hercegovina je, istina nedovoljno efikasno radila na knjiženju nepokretne vojne imovine i redovno svake godine dostavljala Akcioni plan za članstvo.
Nedavno je (23.10.25.) na sastanku Komiteta za partnerstvo i kooperativnu sigurnost (PCSC) u sjedištu NATO-a u Briselu usvojen Prvi individualno prilagođeni partnerski program (ITPP – Individual Tailored Partnership Programme) između Bosne i Hercegovine i NATO-a, čime je ostvaren iskorak u okviru implementacije Akcionog plana za članstvo (MAP). Usvajanje ITPP-a (Individualno prilagođeni partnerski program) rezultat je zajedničkog rada institucija Bosne i Hercegovine te bliske saradnje s NATO štabovima u Sarajevu i Briselu.
Ovaj dokument je potpisan na razdoblje 2025.-2028. i predstavlja novi strateški okvir za saradnju između Bosne i Hercegovine i NATO-a, u skladu s konceptom “Jedan partner, jedan plan”. Dokument objedinjuje sve postojeće mehanizme saradnje, uključujući godišnji nacionalni program (ANP), izgradnju kapaciteta u obrambenom sektoru, interoperabilnost, reforme sigurnosnog sektora i poboljšanje civilno-vojne saradnje. Cilj je postići konkretne rezultate a to je jačanje institucija države, borba protiv korupcije, profesionalizacija Oružanih snaga, povećanje transparentnosti u reformama i jačanje međunarodnog položaja Bosne i Hercegovine. Ovaj program, kao glavni alat NATO-a za koordinaciju s partnerima, definira sve aspekte saradnje Bosne i Hercegovine i NATO-a u strateškom i ciljano usmjerenom okviru, ističući ključne ciljeve zemlje u kontekstu euroatlantskih integracija.
Dakle, Bosna i Hercegovina se trenutno nalazi u Akcionom planu za članstvo (MAP), što predstavlja posljednji korak prije poziva u punopravno članstvo. Članstvo Bosne i Hercegovine u NATO savezu garantuje zaštitu suvereniteta i teritorijalnog integriteta države. Euroatlantske integracije, a posebno pristupanje NATO savezu, predstavljaju ključni vanjskopolitički interes Bosne i Hercegovine.
Svake godine Bosna i Hercegovina usvaja Program reformi. Program reformi za 2025. godinu u oktobru je upućen na javnu raspravu i kada ga usvoji Vijeće ministara, to će biti još jedan korak u procesu Akcijskog plana za članstvo, koji Bosnu i Hercegovinu vodi do punopravnog članstva u NATO-u. Struktura dokumenta identična je prethodnim programima i ona uključuje pet ključnih područja – vladavinu prava, ekonomija, resurse i ostale segmente koje institucije BIH planiraju provesti ove godine.
Prema Zakonu o obrani BiH, koji je usvojen 2005. godine, institucije su dužne provesti sve potrebne aktivnosti za prijem Bosne i Hercegovine u članstvo NATO saveza.
Izgrađene vojne sposobnosti Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u skladu sa NATO standardima te njihov doprinos u očuvanju mira i sigurnosti u kriznim područjima su veoma važni faktori u procesu euroatlantskih integracija naše zemlje. Oružane snage su jedan od najsnažnijih faktora zaštite mira i stabilnosti države. One su primjer mogućnosti zajedničkog djelovanja, saradnje, odgovornosti i zaštite nacionalnih, kulturnih i drugih vrijednosti u Bosni i Hercegovini. Jačanje i očuvanje vojnih sposobnosti, Oružane snage treniraju i vježbaju svake godine u multinacionalnom okruženju kroz vježbe EUFOR-a ALTEA pod nazivom „Brzi odgovor“.
„Brzi odgovor“ je godišnja planska multinacionalna vojna vježba usmjerena na poboljšanje spremnosti, interoperabilnosti i zajedničkih operativnih sposobnosti među zemljama učesnicama. Počevši od 2012. godine, EUFOR svake godine provodi navedenu vježbu. Primarni cilj vježbe „Brzi odgovor“ je pokazati čvrstu predanost međunarodne zajednice održavanju sigurnog i stabilnog okruženja u Bosni i Hercegovini u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 1575 od 2004. godine i kasnijim produženjima mandata. Ovogodišnja vježba EUFOR-a „Brzi odgovor“ provedena je u septembru mjesecu. U vježbi su učestvovale snage EUFOR-a iz 25 zemalja učesnica u misiji raspoređene u Bosni i Hercegovini, privremeno ojačane rezervnim jedinicama iz Češke Republike i Mađarske, kao i međunarodnim mirovnim snagama KFOR-а – Kosovo Forces. Pored toga, zajedno sa pripadnicima EUFOR-a u vježbi su učestvovali i uvježbavali se pripadnici Oružanih snaga Bosne i Hercegovine i organa za provedbu zakona Bosne i Hercegovine. Cilj vježbe je bio poboljšati operativnu spremnost svih uključenih snaga i potvrditi trajnu podršku EUFOR-a partnerima u Bosni i Hercegovini u očuvanju sigurnog i stabilnog okruženja u zemlji.
Nakon vježbe iz komande EUFOR-a je saopšteno da je EUFOR snažan, sposoban i pouzdan partner i da ostaje posvećen pružanju podrške bosanskohercegovačkim vlastima pri održavanju sigurnog i stabilnog okruženja za sve građane Bosne i Hercegovine.
Pored toga, Oružane snage Bosne i Hercegovine su učestvovale i još uvijek učestvuju u više mirovnih operacija širom svijeta kao što su mirovne operacije u Etiopiji, Eritreji, Iraku, Afganistanu, Kongu, Mali-u i drugim državama. Pripadnici Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u operacijama podrške miru učestvuju u svojstvu instruktora obuke, vojnih posmatrača UN-a, deminiranje i uništavanje neeksplodiranih ubojnih sredstava, osiguranje baza koalicionih snaga itd, i tako aktivno daju doprinos u izgradnji mira i stabilnosti u državama u kojima služe.
Školovanje kadeta i više oblike školovanja i usavršavanja za potrebe Oružanih snaga, vrši se u školama prijateljskih zemalja kao što su: SAD, Turska, Velika Britanija, Hrvatska, Srbija, Njemačka, Estonija, Grčka, Pakistan i Malezija.
Oružane snage Bosne i Hercegovine, sopstvenim kapacitetima u okviru misije Komanda za obuku i doktrinu, pružaju podršku planiranju i realizaciji obuke pripadnika oružanih snaga provodeći osnovnu, zajedničku i institucionalnu obuku i školovanje pojedinaca, procjenjujući obučenost pojedinaca, komandi i jedinica oružanih snaga. Obuka i školovanje izvršava se u centrima i na poligonima za obuku kojom prilikom se razvija doktrina, standardizuje obuka, uspostavlja sistem naučenih lekcija i pruža moderniziranje oružani snaga u cilju dostizanja i održavanja operativnih sposobnosti, interoperabilnosti i kompatibilnosti komandi, jedinica i oružanih snaga u cjelini.