Liberalni fašizam kao pojam, zaista može nekome zvučati čudno na prvu, nekome i smiješno, iako se radi o nečemu što postoji već izvjesno vrijeme, i kao sam pojam i kao primjenjena društvena 'filozofija.'

Primjera za ovu tvrdnju možemo naći širom svijeta, ali ovom prilikom bi se zadržali samo u BiH. Evo recimo, ovih dana, ovih sedmica, možda i mjeseci, traje javno zgražavanje nad obnovljenom pričom o 'safari snajperistima' iz razdoblja opsade Sarajeva. Mediji širom svijeta ističu ovu priču kao nešto novo, u svojoj halapljivoj sklonosti ka senzacionalizmu, uz poneke sa racionalnijim pristupom, bez „galame,“ sa pratećim kontekstom i određenim poznavanjem tematike, kao i njene pozadine. No, upadljivo burna reakcija jednog dijela javnosti i medijske publike je ono što donekle iritira, i to uglavnom zato što su ljudi zaboravni ili neupućeni pa se 'zgražavaju' na ono što nažalost i nije toliko šokantno, nije toliko iznenađujuće, nije novo, barem ne u BiH i regionalno. Recimo da za određeni dio internacionalne publike i javnosti koja nije dovoljno upoznata sa kontekstom i pozadinom agresije na Sarajevo od prije tri decenije (iako se jednako morbidne stvari događaju u Palestini, Ukrajini, Africi), ovo možda i jeste nešto novo i uznemirujuće, ali za regionalnu političku, medijsku i društvenu scenu, naročito za BiH, ne bi trebalo biti novo. Informativne internet stranice ovih dana i noći vrve od verbalnih reakcija na priču o morbidnom Sarajevo safariju, i najčešće su poput ovih: „Pa kako je to moguće,“ ili „Ko su ti ljudi,“ pa „Kakvi su to monstrumi,“ onda „Nemoguće, teško mi je ovo povjerovati,“ zatim „Nevjerovatno, kako nismo znali za ovo,“ potom „Zar postoje takvi ljudi“ te „Ma to su neki dokoni bogataši kao i bilo gdje.“ itd..

Šta se dakle ističe u ovim komentarima sa raznih online stranica, a ima ih još daleko više ovakvih? Naivnost, neupućenost, zbunjenost, zaboravnost.

Safari snajperisti vole zaborav i relativizaciju zločina

Vjernici među komentatorima bi možda druge podsjetili na veliki ahiretski sud za kažnjavanje takvih likova, drugi bi pozivali da im se sudi još na ovom svijetu, samo ne znajući kako ih otkriti, ali niko da spomene zajednički imenitelj za sve te safari lovce na ljude.

Ni brojni novinari elektronskih i printanih medija koji su se bavili ili se još bave ovom temom, nisu baš zalazili u ono što bi se moglo nazvati suštinskim uzrokom, povodom, razlogom za takvo ponašanje anonimnih bogataša pomračenog uma, njihovim duhovnim stanjem, osim što bi se naglasilo kako su bolesni, možda psihopate i obijesni od silnog finansijskog bogatstva. Stoga evo za mnoge 'neprijatnog' podsjetnika o čemu se radi, pored ostalog. Čak i ako bi se sudski dokazalo, medijski potvrdilo, da recimo nije istina, da takvi likovi nisu dolazili da pucaju sa obronaka na žive mete u sarajevskoj kotlini za vrijeme opsade grada, čak i ako bi se pravno osporilo njihovo postojanje u operativnom smislu, ostaje činjenica da takvi umovi ipak biološki postoje i djeluju. Nećemo se baviti turističkim aranžmanima zločinca Željka Ražnjatovića Arkana i povremenim dolascima srbijanskih dobrovoljaca iz Beograda, na položaje srpske vojske oko Sarajeva u tom razdoblju, poznatih po lokalnom pridjevu „vikend četnici.“ Ne, ovdje ćemo spomenuti tri 'izma,' iako ima dosta tih 'izama' pri definiranju uzroka nastanka takvih likova, ali ova tri su možda najpreciznija.


To su sekularizam, liberalizam i ateizam. Kombinacija ta tri izma su ono što je odgojilo i uzgojilo pomračenje uma iz kojeg nastaju obijesni safari lovci poput ovih. Od ova tri izma najnametljiviji i „najplodniji“ je vjerovatno sam sekularizam. Zašto ? Pa zato što već prilično dugo, u zapadnjačkom sekulariziranom svijetu, stara definicija po kojoj odvajanje crkvene ustanove od 'građanski' ustrojene države, podrazumijeva usput i odvajanje od javnog morala i javne manifestacije duhovnosti usljed konzumerističke komercijalizacije svega i svačega. Skoro sve je prilagođeno materijalističkom poimanju svijeta, pa tako i ova politička filozofija o crkvenoj instituciji naspram državne. Liberalizam tu nastupa sa nametanjem priče o pojedinačnom, slobodnom tumačenju duhovnosti i morala, to jeste po vlastitom nahođenju svakog individualca. Onda se u tome prepozna jedan značajan dio ateista i agnostika podržavajući „relativnost“ u tumačenju moralnosti i onoga šta sve podrazumijeva duhovno (za njih dosadno) poimanje svijeta. Nakon što se takva „filozofija“ kolektivno prenese na nekoliko naraštaja, postane navika, normalnost, nepisano pravilo, i onda imamo ljude koji ne osjećaju grižu savjesti pri odlasku na strijeljanje životinja po afričkim ili amazonskim safarijima, i skoro sve rješavaju svojim ogromnim finansijskim prihodima, a novac i prateća zabava im ostaju vodilje u životu, dok obijest postaje vezivno tkivo za to dvoje. Kada je toliko istreniran masovni osjećaj za nedostatak morala, duhovnosti potom i pravde, onda slijedi logična sklonost ka strijeljanju ljudi slobodnim stilom. Ipak, čak se i u sekulariziranim državama to još uvijek smatra protuzakonitim, barem zasad, ali uglavnom na papiru. Možda je zato i pokrenuta sva ta medijska strka oko snajper safarija iz razdoblja opsade Sarajva, preko tužilaštva u Milanu. No, ostaje nejasno zašto tek sada nakon toliko godina, i da li samo zato što je navedeno kako je među fantomskim strijelcima bilo državljana Italije, pored navedenih državljanstava SAD-a, Kanade, Rusije, Njemačke itd.. Ako bi se pokrenuo neki sudski postupak ili istraga u ostalim pobrojanim državama, opet se možemo zapitati šta je zajedničko svim tim državama i društvima. Sve spomenute zemlje su strikno sekularne. Taj pojam je ono što možda smeta skoro svima koji se ovih dana zgražavaju nad činjenicom da postoje takvi tipovi, neovisno da li su zaista dolazili da gađaju sarajevske mete za novac ili ne. Mnogi izbjegavaju navesti kako je bezbožno društveno uređenje proizvelo takve osobe, takve likove, takve monstrume kako ih nazivaju 'zaprepašteni' čitatelji info portala i poneki novinari. Ova činjenica podrazumijeva dosta toga.

Fanatični finansijski materijalizam kao zaboravljeni 'izam'
Evo da poredamo po stavkama šta to sve još znači u našem današnjem političkom, psihološkom i dnevnom poimanju stvarnosti.

- Sekularizam koji je izrodio takve safari snajperiste i ultra bogataše, jedna je od temeljnih društveno političkih ‘svetinja’ Europske Unije. Kapitalisti i komunisti, europski desničari i ljevičari, demokrate i autokrate, liberali i konzervativci širom Europe, svi oni se međusobno svađaju, nekad oko trivijalnih stvari a nekada ideološki, ali im sekularnost ostaje zajednička sklonost i polazna osnova. Danas čak i veliki dio Katoličke crkve, protestantskih denominacija također, nemaju problem sa potporom sekularizmu. Zašto bi kada je crkveni, nekada rimski kalendar, izjednačen sa sekularnim. Zapadnjačka verzija božićnih blagdana, uskrsa, takozvane nove godine odnosno Silvestrova, nazivi mjeseci u godini, neradne nedjelje po crkvenom učenju o sedmom danu Božjeg stvaranja svijeta, neradna subota po hebrejskom šabatu, sve je to prihvaćeno, ukorijenjeno i nametnuto svima pod nazivom sekularnost. Pravoslavna crkvena ustanova je autokefalno podijeljena po nacionalnostima i državama, pa je negdje sklona sekularizmu a negdje nije. Srpska Pravoslavna Crkva, odnosno svetosavska, nije imala problem da djeluje u koaliciji sa socijalistima i komunistima još od Miloševićeve vladavine u Srbiji, tako da je ona dio ove priče. Safari snajperisti se ovdje uklapaju, bilo da su iz Njemačke, Srbije, Italije, Rusije ili Kanade. Ne možemo znati šta je u njihovim srcima, ali oni su vjerovatno ordinarni građani koji uredno obilježavaju božićne praznike, plaćaju poreze, glasaju, školuju svoju djecu, kao i većina na Zapadu ili u Rusiji.

Sekularni zločini, ideologije i ratovi

- Sukladno podsjetniku i podacima iz prethodne stavke, oni koji BiH guraju u Europsku Uniju na nekritički način, po svaku cijenu, tvrdeći da nema alternative tome, dolaze iz istog miljea kao i safari lovci na ljude, dijele iste vrijednosti sa njima, iako najčešće nesvjesno. Obavezno postavljanje “božićnih” i “novogodišnjih” jelkica ispred ulaza u zgradu državnog predsjedništva BiH svake godine, kao i ispred gradske vijećnice u Sarajeva, smatra se i sekularnim činom i religijskim istovremeno. Safari lovci na ljude dolaze iz takvog poimanja stvari oko nas, iz područja takvog istog svjetonazora.

- Kur’anski se prozivaju i ruže oni koji slijede svoje strasti. Lovci koji za ogromne novčane iznose dobiju dozvolu i priliku da gađaju civile sa bezbjedne snajperske daljine, najvjerovatnije spadaju u one koji toliko slijede svoje strasti da su na njih spremni potrošiti pozamašno novčano bogatstvo. Neke druge je potrebno nagovarati na tako nešto, tjerati vojnim naređenjima ili ih platiti. Kod ovih likova je obrnuto, jer oni plaćaju druge da im omoguće takvo što. Niko ih na to nije natjerao, osim vlastitih strasti. U sekularnim i ateiziranim društvima se ohrabruje robovanje strastima. Fanatici materijalizma su dio te priče. Nešto slično važi i za one koji podržavaju javno ispoljavanje homoseksualnih strasti, također i pedofilskih ili općenito pornografskih strasti u javnom prostoru, ne privatnom. Ovo ne znači da su svi oni zavedeni jadnici koji marširaju Sarajevom noseći zastave duginih boja, šetajući u golišavom izdanju, iste hladnokrvne ubice kao safari snajperisti, ali bore se za istu društvenu ideologiju kao i oni, i to uglavnom nesvjesno. I njih je izrodio sekularistički svijet. Još i više nego sami šetači, u taj svijet i tu “filozofiju” se uklapaju oni iz sarajevskih vlasti koji legalnim sredstvima omogućavaju te homoseksualne i pornografske povorke. Oni koji ih politički podržavaju iako najčešće i ne spadaju u njihove seksualne kružoke.

Vrijeme za velike političke, ideološke i mentalne revizije
- Oni koji medijski najmanje jednom sedmično spominju ‘euroatlanske integracije’ i ‘demokratske procese,’ kao nešto uobičajene o čemu se i ne raspravlja, također žive u istom svjetonazoru kao i safari pucači, Koliko svjesno a koliko nesvjesno, teško je procijeniti.

- Kada Dragan Čović govori o svojoj partiji kao nositelju europskih vrijednosti, on istodobno govori istim jezikom kao i ovi safari lovci, samo drugačijim riječima i djelima.

- Kada političar iz Federacije BiH poput Nikšić Nermina javno galameći poruči kako su njegova braća “po državi BiH” veterani HVO-a i vojske RS-a, ograđujući se pritom, ničim izazvan, od onih “koji nose brade i skraćene nogavice,” on zapravo poziva na onu vrstu društvenog uređenja u kojem safari ubice mogu uživati, uređenja koje može proizvesti nove generacije sekularnih, ateiziranih i liberalnih snajper safari psihopata. On tada indirektno možda poziva i na bratimljenje sa onima koji su bili spremni platiti za dozvolu ubijanja slobodnim/liberalnim stilom.

- Oni koji širom Baščaršije prodaju suvenire sa jugoslavenskom zastavom i sličnim JNA obilježjima, podržavaju isti svijet u kojem obitavaju snajper safari manijaci, svijet u kome oni uživaju.

- Oni koji bez razmišljanja kupuju izraelske proizvode na raznim tržištima, ili proizvode firmi koje nisu izraelske ali dio prihoda odlazi u cionističku državu, finansiraju budžet bogataša koji su ili dolazili ili tek namjeravaju doći na vlastiti snajper safari i lov na ljude.

- Javno obilježavanje okultnog halloweena u Sarajevu, hollywoodske verzije crkveno komercijalnog praznika, prilagođenog sekularnim furkama i obijesnim ponašanjima, spada u proslavu onoga što čini safari ubice da postanu to što jesu.

- Histerično forsiranje i nametanje takozvanih djeda mrazova u vidu jedine zimske dirljivosti za djecu, bez alternative, također stiže iz svijeta u kome su stasavali i odrastali pomračeni umovi dokonih snajper bogataša sarajevskog safarija.

- Oni koji pozivaju ljude u sekularnu i amorfnu “bosansku etnonacionalnost” na štetu već priznate, obnovljene i afirmirane bošnjačke nacionalnosti, u korist beogradske i zagrebačke politike, poput samozvanoga akademika iz Crne Gore, Suada Kurtčehajića, zapravo pozivaju u isto ono što bi željeli psihopatske safari ubice ljudi.

Na čemu su sve odgajani safari lovci na ljude

- Oni koji smatraju da u sarajevskim trgovinama i restoranima nema ‘dovoljno’ svinjeće ponude, oni kojima to smeta, šta god značilo to “dovoljno” u njihovim pritužbama, oni brane iste vrijednote za koje su se “borili” I safari lovci na sarajevsku djecu i odrasle. Da ne bude zabune, nije ovdje riječ samo o profesorici Sanji Vlaisavljević iako je ona bila među možda najglasnijim javnim osobama po tom pitanju, nego o još takvih, od kojih mnogi žive u inozemstvu. Njima inače nije toliko stalo do same svinjetine u ponudi koliko do činjenice da nema baš nešto puno potražnje za svinjetinom u glavnom gradu BiH, barem ne onoliko koliko je toga bilo u bivšoj Jugoslaviji.

- Mala je razlika između safari lovaca na ljude za novac i onih kojima danas smetaju djevojke i žene sa hidžabima na ulicama bh. gradova, onih koji smatraju da su ezani sa mostarskih, travničkih, sarajevskih, tuzlanskih munara “nametljivi,” čak i onda kada su neki od njih stišani.

- Femicid kao pojam je u zadnje vrijeme usvojen sa zapadnjačkih medija, gotovo kao po inerciji. Još uvijek niko ne smije da javno spomene kako su ubice, siledžije i zlostavljači žena uglavnom proizvod sekularnoga odgoja, gdje su alkoholizam, pornografija i narkotici sastavni dio odrastanja tih manijaka. Ono što spada u taj famozni femicid, samo je još jedan izdanak onoga u šta vjeruju safari manijaci a sekularizam njegov uzrok.

- Svi koji podržavaju postavljanje ogromnih jumbo plakata sa promotivnim reklamnim porukama i pozivima na konzumaciju alkoholnih pića, bore se za istu ideologiju kao i ovi likovi koji su pucali po sarajevskoj djeci iz hobija, ili su željeli da pucaju, odnosno da plate takvu “privilegiju.”
Mogli bi ovako još dosta primjera navoditi, ali bi ovo trebalo biti dovoljno za promišljanje onima koji su razumom obdareni. Imamo i zaseban primjer koji prijeti da se ponovi. Prije nekoliko godina su sekularni sarajevski mediji digli tenzije zbog par običnih bilboarda u Bužimu i Zenici. Na jednom od njih je stajala poruka o tome kako djeda mraz, rimske nove godine i “božići” nisu običaj svetkovanja muslimana. Dakle ništa uvredljivo i ništa netačno. Ipak, radikalni sekularisti su osjetili da neko ovim plakatima javno poručuje kako postoji život i izvan sekularizma, što je iz njihove vizure skandalozno, pa se danima o ovome govorilo iz onih sugestivnijih Tv studija poput N1 ili Face Tv. Onda ni novinari ni urednici tih medija nisu bili svjesni da između njih i ljudskih safari manijaka gotovo da nije bilo suštinske razlike. Tada se nije govorilo o ovim strijelcima kao danas, ali i neovisno od toga, sada je valjda jasnije o čemu se radi. Jako dugo se medijski, studijski i politički govori o terorizmu onih koji se pozivaju na Islam, stvarno ili navodno, konkretno ili apstraktno. Jako dugo se u javnosti Islam izučava kao nešto isključivo opasno a vjernici kao nešto vrijedno prezira, satire i arogantnog izrugivanja. Prilično dugo se kroz akcije pojedinih skupina i pojedinaca bilo gdje u svijetu označava kompletan islamski svjetonazor i način življenja. Vrijeme je da se na sličan način propitaju sekularne, ateističke i liberalističke vrijednote.

Dva svjetska rata i niz ideologija koje su odnijele živote par stotina miliona ljudi širom svijeta, uz najveće moguće prateće destrukcije i najveće zagađenje prirode ikad, skoro sve je bilo sekularno u tome, od onih koji su ideološki počeli te ratove uz prateće politike, do onih koji su ih priveli kraju. Vrijeme je da se vodeći mediji usude i o tome govoriti; analitički, studijski, iskreno i detaljno.

Neka im snajperisti koji bi rado ubijali nepoznate ljude za vlastiti novac u Sarajevu ili drugdje, budu jedna od polaznih osnova za tako nešto. Podsjetnik i dalje ostaje – da safari snajperisti nisu uzrok stradanja nego su posljedica društvenog i političkog uređenja oko njih odnosno oko svih nas.