Da li uopće lovci na ljude zaslužuju da se o njima piše i zbog njih troši dragocjeno vrijeme? Zasigurno ne.

Ali, ne možemo ni da šutimo o tome i da prepustimo sve stihiji – kao neka to neko drugi, ima neko ko se bavi time i ko je za to plaćen, to nije moj posao itd. Pa zar ima? Zar ima neko čiji je zadatak da se eksplicitno bavi safarijem i to baš ovim u Sarajevu od prije trideset i više godina.
Do koje donje granice može ići “ljudska” svijest. Vjerojatno bezgranično nisko. I je li to uopće ljudska (ne)svijest ili životinjski instinkt i poriv. Ne. Ni životinja, ni ona najkrvoločnija ne pada tako nisko. Uostalom, kako je moguće tako nešto i zamislit, u čijoj je to glavi skrojeno, kome je to palo na pamet, ko su ti i kakvi su to monstrumi koji iz zabave kupuju takve aranžmane, prevale tako dug put da bi s brda ubijali ljude u opkoljenom gradu. U gradu kome su takvi isti i još gori monstrumi najprije isključili struju, zatvorili vodu i gas, u gradu koji gladuje, nema hrane, kome ne propuštaju humanitarnu i medicinsku pomoć. I, da monstruoznost bude još strašnija biraju ne dužnu djecu kao trofejni odstrijel za koje su im, kako kazuju tražili dodatnu nadoplatu. Ko im je to tražio? Zapravo ko im je uopće pripremao te aranžmane? Kome su davali novac? Na čiji račun su lovci na djecu i starije Sarajlije uplaćivali te basnoslovne cifre u Dolarima, Funtama, Markama (tada još bijahu DM), Lirama i svim mogućim valutama. Jesu li ti bankovni računi bili otvoreni u onostranim ili domačim bankama. Koje su to banke koje su primale te uplate? Šta su ti monstrumi navodili u rubrikama”svrha uplate”? Ili, je li moguće da je novac preturan iz ruke u ruku? – a u tom slučaju bi Milošević, Šešelj, Vučić, Karadžića ili ko zna ko još morali lovce čekati na aerodromu ili na Palama.

Svako ko je u to ratno vrijeme za vrijeme agresije pratio radi- izvještaje sa ratišta a posebno sa sarajevskog – može se sjetiti i izvještaja kada nije bilo granatiranja i da su tih dana djelovali samo snajperisti. Birajući ciljeve u redovima za hljeb, u redovima za vodu, dok su Sarajlije pretrčavala ulice i opasne gradske površine koje su snajperisti imali na meti.

Kao, za snajperiste najpogodnija lokacijama iznad Sarajeva je bilo Jevrejsko groblje sa kojeg snajperisti imaju najširi pregled grada. Samim time su režiseri sarajevskog safarija dovodili strance na ovu lokaciju radi sigurnije i “najbolje efikasnosti”. Ali ne samo tu, bilo je iznad Sarajeva još mnogo snajperskih gnijezda koja su stajala na raspolaganju bogatašima pomućenog uma iz Evrope, vikend-četnicima ali i onima iz političkih krugova Miloševićevog režima koji su iznad Sarajeva k’o biva nosali kišobrane ili tronošce za kamere. I sve te laži tako glatko prođu u javnosti i uzimaju se za istinu kao da se ništa nije dogodilo. Kao da je on sa svojim učiteljem tu dolazio da mu učo pokaže s Trebevića gdje je završavao škole. Koliko i kako su samo ti četnici spremni da lažu i obmanjuju cijeli svijet. Kako se nisu samo još sjetili da kažu da su na Sarajevo sa Jevrejskog groblja pucali Jevreji. Eto, ustali iz groba i pucali na Sarajlije a mi smo im samo malo posudili puške i snajpere.

Ono što je fascinirajuće interesantno jeste da ta fašističko-četnička klika može do te mjere i tako dugo držati to u tajnosti da ama baš niko nigdje nikada ne progovori o tom safari-aranžmanu. A za to su morali znati vojni i civilni politički vrh. Zatim, niži krugovi izvršne vlasti i obaještajne i policijske službe koje se bave ulaskom stranih državljana i cijela postava od spuštanja na Surčinu do vojnika ili sitnog komandira na Jevrejskom groblju koji je tom strancu morao pokazati prstom u kojem pravcu da traži metu na nekoj od sarajevskih ulica na kojima se kao eto kreću samo muslimani. Nameće se i pitanje – da li su safari-turisti bili svjesni toga da u Sarajevu žive i Srbi i Hrvati i Jevreji pored muslimana Bošnjaka ili im je saopćeno da ne mogu pogriješit i da je svaka pogođena meta zasigurno muslima/ka ili njihovo dijete. Ili su snajper-turisti već prije dolaska imali namjeru i cilj: idem da ubijem kojeg muslimana/ku ili njihovo dijete. Ako je tako, onda čemu se imaju nadati Palestinci ali i mi sa njima zajedno.

*****
Sad, kad se klupko odmota- ako se uopće odmota – jer su i dosad mnogo stvari zataškane kada su u pitanju godine agresije i postagresije – hoće li gospoda iz Brisela, Njujorka, Washingtona i ostalih centara moći ukapirati da se s tom mrakom, lažovima, fašistima i nacistima ne vrijedi nadmudrivat. Hoće li već skontat da ih ovi lažu i vuku za nos već trideset i više godina.

Na drugoj strani – kakav stav će zauzeti probosanske pol strukture kada je u pitanju Safari-turizam – koje kako se da primijetiti još uvijek šute - naspram anti bosanskih koje još ponavljaju da su i prema srpskom življu činjeni zločini – pa te laži i falsifikati idu do te mjere da bi ne informisan čovjek pomislio da - a takvih je u Europi i svijetu najviše – da su zločini podjednaki na obje strane a time i zločinci – sa tendencijom da jednog dana bude i obrnuto i da činjenice izvrnu do te mjere da su Sarajlije snajperom gađali čtnike na Trebeviću.