Tu podno moćnih i vječnih Prokletija, đe vjetar nosi priče starije od vremena, uvijek me dočeka osmijeh, onaj iskreni i vedri, u kojem se ogleda dostojanstvo i čast. Osmijeh Ferida Šarkinovića, našeg „Gospara“. Ta lijepa, stara i jednostavna riječ u njegovom prisustvu dobija novo značenje. Postaje trajna, jaka i značajna. Podśeća na teška, ali časna vremena, kada se poštenje nije mjerilo položajem već djelom, kada su se ljudi, poput Ferida, borili jasno, ali nepokolebljivo, da sačuvaju dostojanstvo i vjeru u dobro i dobro u ljudima. Gledam ga danas kako spokojno korača ulicama svoga Plava, noseći u sebi mir i mudrost koje donosi samo život ispunjen iskušenjima. U njegovom pogledu još sija ona stara svjetlost koja se pruža visoko i daleko, preko prokletijskih vrhova.

„Moramo graditi brane hrabrosti da bismo zadržali poplavu straha“, rekao je Martin Luter King. I zaista, te riječi kao da su pisane za njega. Ferid je tu branu zidao godinama, kamen po kamen, riječ po riječ, osmijeh po osmijeh.

Ferid Šarkinović u sredini na "Plavskoj kulturnoj jeseni 2025"

Ne smijemo zaboraviti vrijednost časti. Ona je podśetnik da postoje ljudi koji snagom duha, riječju i djelom ispisuju najljepše i najteže stranice savremene istorije, u knjigama, ali i u srcima. Podno Prokletija, dok se planine oglašavaju lavinama snijega, ali i lavinama riječi, znam da postoji taj „Gosparov“ osmijeh, lični znak postojanosti i ljudske topline. Ferid Šarkinović rođen je u Plavu, na śeveru Crne Gore, u kraju đe planine progovaraju zajedno s ljudima, a svako jutro nosi miris dostojanstva i skromnosti. Po obrazovanju je diplomirani politikolog, što znači da je svoje školovanje posvetio razumijevanju društva, politike i čovjeka u njihovim najdubljim međusobnim vezama. Taj akademski temelj dao mu je širinu pogleda i dubinu promišljanja, moć da prepoznaje tokove društveno-političkih procesa, da razumije njihove uzroke i posljedice, ali i da uvijek ostane na strani pravednosti i razuma. Upravo to znanje i ośećaj za mjeru obilježili su njegov kasniji angažman, u radu, u društvu i u svemu što je nosilo pečat odgovornog čovjeka. Širina pogleda učinila ga je istinskim kosmopolitom, insanom-čovjekom koji poštuje svoje korijene, ali razumije univerzalnost ljudskog iskustva. Ferid, ili kako ga mnogi s poštovanjem zovu „Gospar“, nosi u sebi spoj intelektualne staloženosti i ljudske topline. Njegovo znanje nikada nije bilo oholost već snaga razumijevanja. On je gorštak koji misli brzo, govori promišljeno i djeluje časno, insan koji zna da se istinska veličina ne dokazuje, već živi.

POLITIČKI ANGAŽMAN I POLITIČKA BORBA: Ferid Šarkinović je krajem burnih osamdesetih godina zakoračio u politiku ne iz ambicije, već iz potrebe da glas razuma i pravičnosti dobije svoje mjesto. To su bile godine lomova, kada se Jugoslavija rasipala, kada su se ideali preispitivali, a hrabri ljudi odlučivali da ostanu uspravni. U maju 1990. godine bio je među osnivačima Stranke nacionalne ravnopravnosti, političkog pokreta utemeljenog na ideji dostojanstva svakog čovjeka, vjeri u ravnotežu prava i odgovornosti i težnji da Crna Gora bude prostor jednakosti, a ne podjela. Stranka je svoje utemeljenje imala upravo u Plavu, u gradu koji je oduvijek znao cijeniti složnost u različitosti. Na prvim višestranačkim izborima u Crnoj Gori, u decembru 1990. godine, SNR je nastupila u koaliciji sa Savezom reformskih snaga Ante Markovića, simbolom modernizacije i ekonomskog razuma u vremenu kada se sve rušilo. Ta koalicija osvojila je tri poslanička mandata, a jedan od njih pripao je upravo Feridu Šarkinoviću. Tako je postao poslanik u prvoj višestranačkoj Skupštini Crne Gore (1990–1992), svjedok i učesnik početaka političkog pluralizma, ali i borbe za građansko dostojanstvo, za prava Bošnjaka i Albanaca, kao i svih časnih, građanski orijentisanih Crnogoraca.

U njegovim riječima i djelima tada se ogledala vjera u dijalog, razum i hrabrost da se bude svoj kada to nije lako. „Hrabrost je sposobnost da pravilno delujete čak i kada ste prestravljeni“, zapisao je Omar N. Bredli. Te riječi najbolje oslikavaju Ferida Šarkinovića. Njegova hrabrost nije bila u snažnim i vizionarskim govorima, već u promišljenom, dosljednom djelovanju, u spremnosti da ostane pravedan, razuman i častan, čak i kada su vremena bila nesigurna i teška. Kao poslanik opozicije, Ferid Šarkinović je djelovao s rijetkom smirenošću i snagom uma. Zastupao je interese svoga kraja i nacionalne zajednice, ali i šire građanske vrijednosti, u vremenu kada su se ideali lomili pod teretom istorije. Njegov glas u Skupštini bio je glas razuma, dijaloga i odgovornosti. Govorio je snažno, uvijek s mjerom, sa sviješću da riječ može biti najsnažnije oružje. Stranka nacionalne ravnopravnosti, čiji je bio jedan od utemeljivača, bila je opoziciona prema tadašnjoj vlasti i dio antiratnog bloka, onog malog, ali hrabrog kruga stranaka i pojedinaca koji su vjerovali da se budućnost ne može graditi na mržnji, već na dijalogu i međusobnom poštovanju.

S desna: Zuvdija Barjaktarević, Ferid Šarkinović i Božidar Proročić

Tokom ratnih dešavanja 1991. godine, dok je Jugoslovenska narodna armija učestvovala u opsadi Dubrovnika, Ferid Šarkinović je otvoreno i odlučno govorio protiv rata, nacionalizma i politike mržnje. Na jednoj od najburnijih sjednica parlamenta, u trenutku kada su mnogi iz straha birali ćutanje, on je izgovorio rečenice koje su ostale upamćene: „Ovo nije rat Muslimana i Albanaca i zato oni neće ići u rezervu. Jugoslovensku narodnu armiju niko ne osjeća kao svoju osim Srbi i Crnogorci. Ona ima naoružanje za koje je izdvajala čitava Jugoslavija.“ Tom izjavom, izrečenom u jeku ratne propagande i nacionalne euforije, pokazao je moralnu veličinu i jasno poručio da bošnjačko i albansko stanovništvo Crne Gore neće biti oruđe u rukama tuđe politike. Bio je to čin rijetke hrabrosti, stav izrečen pred licem moći, ali u ime istine i savjesti.

U istom duhu vrijedi podśetiti i na njegov otvoreni osvrt na ratne zločine Pavla Đurišića nad muslimanskim stanovništvom u Sandžaku i istočnoj Bosni. Dok su mnogi pokušavali prećutati tu stranu istorije, Šarkinović je u Skupštini podsjetio da se zločini ne smiju prikrivati pod plaštom ideologije ili mitologije, jer nacija koja ne priznaje istinu o sebi ne može graditi budućnost. Takva izjava u to doba bila je ne samo politički, već i moralni čin śedočanstvo čovjeka koji je znao da patriotizam ne postoji bez istine. Njegove riječi odzvanjale su parlamentom kao poziv na trezvenost i dostojanstvo. On nije govorio protiv naroda, već protiv nepravde. Nije napadao istoriju, već je branio čovjeka. Kao poslanik Stranke nacionalne ravnopravnosti, Ferid Šarkinović je dosljedno ukazivao na položaj i prava Bošnjaka i muslimana u Crnoj Gori, ne tražeći privilegije, već pravednost. Njegov glas bio je prodoran, odlučan, miran, ali i nepokolebljiv. SNR je, zajedno sa Strankom demokratske akcije Crne Gore, LSCG bila aktivan dio antiratnog pokreta i među rijetkima koji su tada nudili platforme za očuvanje mira, razumijevanja i dijaloga. Dok su mnogi birali ćutanje ili poslušnost, Šarkinović je birao put razuma, put koji ne vodi protiv, nego za čovjeka. Zbog takvih stavova, on i njegove kolege postali su meta režimskih napada i propagande. U jednom pamfletu iz 1991. godine, čak je „projektovan“ kao budući ministar policije u navodnoj separatističkoj vladi Crne Gore apsurdna optužba, ali jasan pokazatelj da je režim u njemu prepoznao istinskog protivnika nacionalističke politike i branioca građanskog ideala suverene, multietničke Crne Gore.

Njegova borba nikada nije bila lična ni partijska. Bila je to borba za vrijednosti koje čine državu ljudskom, za jednakost, pravdu i mir. Ferid Šarkinović je znao da prava nijesu privilegije, već temelj na kojem počiva svako civilizovano društvo. Nakon isteka poslaničkog mandata 1992. godine potvrdio je svoju dosljednost. Politika mu nikada nije bila utočište, već odgovornost prema zajednici. Tokom najtežih godina, od 1991. do 1995, kada su mnogi sklanjali pogled, on je ostao prisutan i aktivan. Zabilježeno je da je zajedno s predstavnicima bošnjačke zajednice, posjećivao crnogorsku Vladu tražeći informacije o nepravedno uhapšenim Bošnjacima u policijskim akcijama. Ti važni, ali odlučni koraci bili su djela čovjeka koji ne odustaje od ljuckosti ni kada je najteže. Ferid Šarkinović je i tada, kao i danas, ostao vjerni śedok savjesti. Znao je da mir nije odsustvo rata, već prisustvo pravde. Njegove riječi i postupci pokazali su da se dostojanstvo ne brani oružjem, nego istinom, obrazom i vjerom u dijalog. „Ne moraš biti moćan da bi bio snažan dovoljno je da ostaneš čovjek.“ Taj njegov životni moto najbolje opisuje sve što je bio i ostao intelektualac s karakterom, patriota bez mržnje i čovjek čija riječ ima snagu, jer je čista i iskrena.

Poslije burnih ratnih devedesetih, Ferid Šarkinović je svoj životni put usmjerio ka očuvanju multietničkog sklada i promociji kulture, vjerujući da se mir ne čuva samo politikom, već i kulturom duha. Jedno vrijeme obavljao je dužnost direktora Centra za kulturu u Plavu, što potvrđuju izvještaji iz 2011. godine. Na toj funkciji dao je snažan doprinos razvoju kulturnog života Plava i Gusinja, povezujući tradiciju i savremenost i čuvajući bogato nasljeđe plavskog kraja. Njegov pogled na kulturu bio je sveobuhvatan, snažan i autentičan. Poznat je i po tome što se, kao diplomirani politikolog, posljednjih godina posvetio izučavanju ljekovitog bilja i narodne medicine, stičući ugled i povjerenje u toj oblasti. U njegovom radu prepoznaje se spoj naučne radoznalosti i mudrosti predaka, svijest da priroda, kultura i čovjek čine jedan neraskidiv krug. Ipak, Ferid Šarkinović nije napustio ni društveno-politički angažman. Ostao je dosljedan idejama građanske, nezavisne i evropske Crne Gore, uvjeren da država bez slobodnog mišljenja i građanskog duha ne može trajati. Tokom istorijske kampanje za obnovu crnogorske nezavisnosti 2006. godine, bio je predśednik opštinskog odbora Pokreta za nezavisnu evropsku Crnu Goru u Plavu. Svojim radom dao je značajan doprinos referendumskoj pobjedi i ostvarivanju višedecenijskog sna o samostalnoj državi.

Ni u kasnijim godinama nije odustao od svojih ideala. Godine 2021. priključio se novoosnovanoj Građanskoj inicijativi „21. maj“, pokretu koji se zalaže za sekularnu, proevropsku i građansku Crnu Goru. Izabran je za jednog od potpredsjednika Savjeta tog pokreta, zajedno s uglednim ličnostima poput Branka Lukovca i Nade Bukilić. U zvaničnom saopštenju Građanske inicijative predstavljen je kao politikolog u penziji, poslanik prve višestranačke Skupštine Crne Gore i predsjednik plavskog odbora Pokreta za nezavisnu evropsku Crnu Goru tri epiteta koja najbolje oslikavaju njegovu biografiju i misiju. Ta uloga śedoči da je Ferid Šarkinović, i u poodmaklim godinama, ostao duhovno budan i intelektualno snažan. Njegov život potvrđuje da istinski intelektualac nikada ne miruje. On uvijek djeluje, misli, piše i povezuje, ostavljajući mudrosti koje nadilaze vrijeme.

Kroz čitavu karijeru Ferida Šarkinovića provlači se nit principijelnog zagovaranja mira, međunacionalnog dijaloga i vladavine prava. Njegova riječ bila je promišljena, jasna i odmjerena, ali i hrabra onda kada je to najviše koštalo. U Skupštini Crne Gore, devedesetih godina, ostao je upamćen po moralnoj dosljednosti i sposobnosti da govori istinu u vremenu straha. Osim poznate izjave o ulozi JNA, više puta je zahtijevao od rukovodstva parlamenta dostojanstveno vođenje śednica, negodujući zbog omalovažavanja opozicije. Njegovi nastupi śedoče o dubokom ośećaju za demokratski proces, o poštovanju institucija, ali i o odlučnosti da se suprotstavi autoritetu kad god bi institucije bile zloupotrebljene u ime sile ili ideologije. Kao jedan od rijetkih poslanika u prvom sazivu višestranačkog parlamenta Crne Gore, Ferid Šarkinović postao je simbol zastupanja prava manjina u najvišim institucijama države. Dosljedno je ukazivao na potrebu da Ustav i zakoni Crne Gore prepoznaju Bošnjake kao konstitutivan narod, a ne samo kao etničku grupu, te je s pravom kritikovao ustavna rješenja iz 1992. godine koja nijesu dovoljno valorizovala taj status. Njegov glas nije bio glas pojedinca, već glas Bošnjaka i svih muslimana koji su tražili priznanje i ravnopravnost putem zakona, a ne sukoba. Posebno se istakao u razotkrivanju i javnoj osudi ratnih zločina deportacije izbjeglica iz 1992. godine. Kao ugledni intelektualac i javna ličnost, bio je među potpisnicima proglasa iz 2011. godine kojim je grupa crnogorskih intelektualaca zahtijevala potpuno rasvjetljavanje zločina i kažnjavanje odgovornih. Taj dokument bio je moralni podśetnik, opomena da bez istine nema pomirenja i da se pravda ne smije zaboraviti u vremenu „tranzicije.“

Uprkos napadima kojima je bio izložen u dijelu medija početkom 2010-ih, Šarkinović je ostao dosljedan i nepokolebljiv, potvrđujući da istinska hrabrost leži u istrajnosti. Njegov politički, intelektualni i ljudski uticaj naročito je dragocjen u okviru bošnjačke zajednice Crne Gore, đe se doživljava kao glas razuma i jedan od aktera borbe ZA građansku, suverenu i evropsku Crnu Goru. Zahvaljujući njemu i sličnim pojedincima, pitanje manjinskih prava i ratnih zločina ostalo je prisutno u javnom prostoru i nakon završetka ratova kao obaveza savjesti prema istini. U ličnom i duhovnom smislu, Ferid Šarkinović bio je i pobratim s pokojnim književnikom Jevremom Brkovićem, jednim od najznačajnijih crnogorskih intelektualaca i disidenata. Njihovo prijateljstvo i bratstvo u duhu zasnovano je na zajedničkim vrijednostima slobodi misli, otporu nepravdi i vjeri u Crnu Goru kao dom svih njenih građana. Šarkinović je bio otvoreni i iskreni podržavalac Jevrema Brkovića, naročito u godinama njegovog progonstva, kada su mu mnogi okrenuli leđa. To bratstvo duha śedoči o Šarkinovićevoj širini, plemenitosti i spremnosti da stane uz progonjene, ne iz interesa, već iz uvjerenja. Njihovo prijateljstvo ostaje kao simbol jedne uzvišene veze između duha Lovćena i uzvišenosti Prokletija između dva čovjeka koji su vjerovali da je Crna Gora najljepša onda kada brani svoje ljude, a ne kada ih dijeli.

Danas, u penzionerskim danima, Ferid Šarkinović ostaje aktivna i ugledna ličnost u svojoj zajednici. Posvećen je istraživanju i primjeni ljekovitog bilja, nastavljajući da kroz tradicionalnu medicinu pomaže ljudima i čuva baštinu svoga kraja. Iza političara, intelektualca i humaniste ostao je čovjek koji razumije da jedino snagom intelekta se ddobijaju najteže pobjede. Mnogi ga prijatelji i sugrađani s poštovanjem zovu „Gospar“ ne po bogatstvu, već po držanju, dostojanstvu i plemenitosti. Taj nadimak nije službeni, ali jeste iskrena potvrda da u njegovom karakteru postoji nešto što nadilazi vrijeme i titule. Ferid Šarkinović ostaje primjer kako čovjek iz male sredine može dati veliki doprinos istoriji od uvođenja demokratije, preko borbe protiv rata i mržnje, do obnove crnogorske nezavisnosti i njenog evropskog puta. Njegovo ime s pravom pripada redu istaknutih aktera crnogorskog antiratnog pokreta i rijetkih ljudi koji su spojili politiku, kulturu i humanizam. „Onaj ko ima hrabrosti da govori istinu u vrijeme laži, već je napisao najčasniju stranicu svoje biografije.“ Tako će i ime Ferida Šarkinovića ostati zabilježeno kao ime insana, čovjeka koji je znao da ćutanje nije mir, da patriotizam bez etike nije vrijednost, i da Crna Gora može biti velika samo onoliko koliko su veliki ljudi podno Prokletija. A on je, snagom duha, davno dosegao te vrhove.

Ponosan sam na naše prijateljstvo, jer biti prijatelj Ferida Šarkinovića znači biti blizu čovjeka koji nosi svjetlost razuma, snagu morala i toplinu ljuckosti. Njegova biografija je priča o dostojanstvu, miru i dosljednosti. On je jedan od onih rijetkih ljudi koji nikada nijesu odstupili od svojih principa, ni onda kada je to bilo najteže. Ferid Šarkinović je čovjek jedinstvene snage i bistre misli, intelektualac koji razumije da je multietnički sklad svakodnevni čin poštovanja i razumijevanja među ljudima. Njegove riječi i danas imaju snagu, jer dolaze iz čistog izvora misli i djela poput Lima ili Ali-pašinih izvora iz života proživljenog u istini, hrabrosti i predanosti. On je jedan od onih na koje treba da bude ponosan grad Plav, jer je svojim djelovanjem pokazao da mala sredina može rađati velike ljude. Ali i Crna Gora treba da se ponosi Feridom Šarkinovićem, jer je svojim primjerom dokazao da se patriotizam ne mjeri zastavama, već spremnošću da se brani čovjek i mir.

Živio moj Gosparu – dug život da ti traje, kao tvoj miran i postojan duh!