Ako zaista postoji vrijeme za sve pod nebesima, koje je onda naše današnje vrijeme? To je, bez sumnje, vrijeme potrage za smislom - svete potrage koja odbija da ostane statična. Živimo u doba gdje pokret nije samo fizički ili politički, već duhovni i moralni. Svevišnji Allah kaže u Svojoj Knjizi: On je Taj koji je stvorio noć i dan, Sunce i Mjesec – sve to plovi u svojim orbitama. (Kur'an, 21:33). Sam kosmos je u pokretu, određen Božanskim dekretom da bude dinamičan, a ne statičan. Tako i Ummet mora biti dinamičan a ne statičan.

Muslimanski narod, Ummet, mora ustati iz svog trenutnog stanja ne s brzinom hira, već s namjerom. Mora se pokrenuti – svrsishodno – prema sjemenu inspiracije koje je zasutu kroz historiju, objavu i sadašnji trenutak. A kako da to učinimo? Tako što ćemo obnoviti poredak vrijednosti koji je modernii svijet izvrnuo: suverenitet nad pokornošću lažnim silama; dostojanstvo nad praznim bogatstvom; principe nad prolaznom popularnošću.

Dakako, ne samo da je to moguće - već je prijeko potrebno - da Ummet povrati svoj moralni stav u svijetu. Globalni muslimanski identitet ne mora biti relikvija prošlosti niti utopijska vizija budućnosti. On može biti živa stvarnost, utemeljena u Božanskoj pravdi, ujedinjena vjerom i uzdignuta otporom prema nepravdi. Ovo jedinstvo, međutim, mora nadići uske granice. Ne smije biti ograničeno na sunitski ili ši'itski identitet, ni na Arape ili Adžeme (nearape), niti na lažne podjele „umjerene“ i „radikalne“ muslimane, podjele koje se nameću izvana.

Moramo odbaciti podjele koje su posijane kolonijalnim granicama i koje održavaju tiranski režimi. Naslijeđe džahilijeta – neznanja, plemenskog ponosa i oholosti bez Božanske upute – još uvijek baca svoju sjenu na nas. Ali, baš kao što je Poslanik ﷺ nekada pozvao svoj narod iz tame u svjetlo, tako se i Ummet danas mora uzdići iz besmisli prema smislu.

U ovom vremenu traganja za smislom, pozvani smo ne da se vraćamo u prošle slave niti da se predamo današnjem beznađu. Pozvani smo da se pokrenemo – duhovno , moralno i kolektivno – prema budućnosti oblikovanoj svjetlom tevhida, pravde i dostojanstva. Jer Allah je stvorio noć i dan, Sunce i Mjesec, ne samo kao ukrase, već i kao znakove – dokaze Božanskog reda i neprestanog kretanja.

Neka Ummet postane ono što je oduvijek trebao biti: svjedok istine, glas za one bez glasa, i nositelj smisla u svijetu koji sve više luta. Pokrenimo se – mudro, postojano i vjerom nadahnuto – ka vremenu smisla u vremenu besmisli.