25. novembra 2023. navršilo se 80 godina od osnivanja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH), kada je BiH dobila svoju međunarodnu ličnu kartu. Ona se može mjeriti s Poveljom Kulina bana koja je izdata 1189. godine. ZAVNOBiH je važno svjedočanstvo o kontinuitetu bh. državnosti, bez koje danas BiH ne bi imala šansu da se bori za opstanak i za bolju budućnost. BiH je prošla put od nedemokratske socijalističke republike, koja je od početka pedesetih godina prošlog vijeka zastupala ideju samoupravljanja, ali je nikada nije dosegla u punom smislu riječi, do sadašnjeg društvenog sistema koji je pojavno demokratski no obiluje krizama i ratnim prijetnjama nakon agresije na suverenost Bosne i Hercegovine. U njoj je razvijen koncept jednoglasnosti u političkim partijama koje su na vlasti, uz korupciju i druge vidove štetne za društvo. Od 25. 11. 1943. BiH trpi najteži napad od pokušaja njenog destruiranja od strane velikosrpske i velikohrvatske politike koordinirane u Beogradu i Zagrebu. Uz sve to ovdje su uključene i velike sile i regionalne silnice, koje BiH pokušavaju svrstati u svoj geopolitički prostor. O ovome je na Međunarodnoj naučnoj konferenciji koju organizirala Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercgeovine (ANUBiH) govorio akademik prof. dr. Adamir Jerković. U svom kazivanju autor pravi osvrt na najvažnije događaje od 1943. do naših dana. Istovremeno se osvrće na nacionalno pitanje koje su komunisti zatomili pričama o bratstvu i jedinstvu, a ono nikada nije do kraja riješeno. Ovaj izuzetno važan govor objavila je ANUBiH u knjizi Državnost Bosne i Hercgeovine u XX i XXI stoljeću (2024), historijski izazovi i dostignuća u razvoju državnosti BiH, a štampalo sarajevsko Oslobođenje u deset nastavaka. S dopuštenjem autora objavljujemo ga za čitatelje Bošnjaci.net. November 25th commemorates the 80th anniversary of the establishment of the State Anti-Fascist Council for the National Liberation of Bosnia and Herzegovina (ZAVNOBiH), marking the moment when Bosnia and Herzegovina acquired its international identity card. This achievement can be likened to the Charter of Kulin Ban issued several centuries ago in 1189. The ZAVNOBiH stands as a significant testament to the continuity of Bosnian-Herzegovinian statehood, pivotal for Bosnia and Herzegovina's opportunity to fight for survival and a brighter future. From 1943 to the present day, Bosnia and Herzegovina has undergone a transition from a non-democratic socialist republic. Despite advocating the concept of self-management from the early 1950s, it never fully materialized, leading to the current socio-political system. While it appears democratic on the surface, it grapples with tense crises, threats of war post-aggression against Bosnia and Herzegovina's sovereignty, and the emergence of a notion of unanimity among ruling political parties, coupled with corruption and other detrimental societal aspects. Since November 25, 1943, Bosnia and Herzegovina has been subjected to the most formidable assault aiming to dismantle its existence, akin to previous attempts made under the policies seeking the formation of Greater Serbia and Greater Croatia. All this involves major powers as well as regional forces attempting to align Bosnia and Herzegovina within their geopolitical spheres. This paper revisits pivotal events from 1943 to the present, addressing the unresolved national question that Communists suppressed through narratives of brotherhood and unity.

BORBA ZA USTAVNI SUD (9)
Ustavni sud posljednja odbrana BiH. Ustavni sud Bosne i Hercegovine koji je formiran temeljem člana VI Ustava Bosne i Hercegovine predmet je interesovanja svih političkih snaga u državi. Afirmirao se dosada kao nezavisni čuvar ustava i institucionalni garant za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Takav treba i ostati ukoliko Bosna i Hercegovina namjerava voditi odgovornu sudsku politiku važnu za državu. Ovo samo pod uslovom da sud ne bude politiziran. Glavni problem, ipak, ostaje u Ustavnom sudu, jer ko ovlada njime, a u toku je velika borba za prevlast u toj bh. instituciji, na putu je da „dobije“ Bosnu i Hercegovinu. Cilj secesionista je razaranje demokratskog tkiva i veza ustanovljenih sa Evropskim sudom za ljudska prava. U Ustavu Bosne i Hercegovine jasno piše da su „prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima“^[40]. Trojica stranih sudija u Ustavnom sudu BiH su „naša veza sa evropskim standardima i normama“. Najkrupniji i najvažniji strateški cilj Bosne i Hercegovine je očuvanje nepristrasnosti, nezavisnosti, profesionalnosti, ustavnosti i zakononitosti u radu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Zasada Ustavni sud (BiH) odolijeva svim napadima.

Snage koje neprekidno rade na razbijaju države fokusirane su na podređivanju Ustavnog suda BiH nacionalističkim štabovima. Uvođenje etničkih principa u odlučivanju Ustavnog suda najveća je opasnost za Bosnu i Hercegovinu, jer ako razbiju Ustavni sud nacionalisti dobivaju ključeve odlučivanja u Bosni i Hercegovini. Zato se mora svim raspoloživim legalnim sredstvima, pa i ovim naučnim skupom o 80 godina ZAVNOBiH-u, braniti principi ustavnosti i zakonitosti. Pogubna interpretacija je da u Ustavnom sudu sjede sudije Bošnjak, Srbin i Hrvat, jer to jednostavno nije ispravno. U njemu, kao dosada, treba da dominira pravna struka. U Ustavnom sudu (BiH) sjede pravnici koji su izabrani u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Oni donose konačne i obavezujuće odluke.

Manjinski HDZ je nametnuo etnički teror većini u BiH. Orijentacija progresivnih snaga Bosne i Hercegovine treba da bude odbacivanja podjela i zalaganje za građansku i demokratsku državu, onako kako je vide pravnici Venecijanske komisije. Ovo ne dijele ni srpski ni hrvatski nacionalisti. HDZ je kao manjina nametnuo „etnički teror“ većini u Bosni i Hercegovini ^[41] . Činjenica da je HDZ pokušavao, i pored jasnih stavova Venecijanske komisije uvesti Bosnu i Hercegovinu u stanje etničkog terora u kojem jedan hrvatski glas, recimo u Širokom Brijegu vrijedi kao 10 bošnjačkih u Zenici ili Tuzli. To je negacija jednakosti svih građana u društvu. Principe Evropskog suda već dugo pokušaju pogaziti hrvatski nacionalisti. ^[42] Ovo nakaradno „pravilo“ ne samo da afirmira nego betonira udruženi projekat Zagreba i Beograda u destruiranju Bosne i Hercegovine. Cilj demokratskih snaga treba da se temelji na odlukama Evropskog suda za ljudska prava. ^[43] Prava i slobode su određeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i njenim Protokolima, i imaju "prvenstvo pred svakim drugim zakonodavstvom". U trenutku kada utvrdi da je neka država povrijedila jedno ili više takvih prava i garancija, taj sud donosi presude koje su obavezujuće za svaku državu. One su obavezne postupati po presudama i moraju mijenjati svoje zakonodavstvo i administrativnu praksu kako se slične povrede ne bi ponavljale u budućnosti. Evropski sud za ljudska prava je proglasio dijelove Ustava BiH diskriminatornim, najprije 22. decembra 2009. u predmetu "Sejdić-Finci" i nakon toga u presudama u predmetima "Pilav", "Zornić", "Šlaku" i "Pudarić". Sud za ljudska prava u Strasbourgu donio je 2014. godine presudu u korist Azre Zornić, koja je tužila državu, jer se prema Ustavu BiH nije mogla istaknuti svoju kandidatutu za Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH i Predsjedništvo BiH jer se ne izjašnjava kao pripadnica konstitutivnih naroda nego kao građanka Bosne i Hercegovine.

Evropski sud je u predmetu apelanta Slavena Kovačevića ^[44] , koji se žalio da mu je ugroženo aktivno biračko pravo, presudio 29. 8. 2023. šesti put od 2009. godine da sadašnji izborni zakon krši Evropsku konvenciju o ljudskim pravima.
Sud je donio presudu da su Kovačevićeva prava prekršena i da je on diskriminiran. Zaključio je da Bosna i Hercegovina treba da bude jedna izborna jedinica, to jest da „entiteti ne mogu biti izborne jedinice za Predsjedništvo BiH i državni Dom naroda. Sud je praktično predložio demontažu ovog doma Parlamentarne skupštine i izbor delegata sa prostora cijele Bosne i Hercegovine, dakle, bez eniteteta. Legitimno predstavljanje je označio dikriminatornim^[45] .
(U sljedećem nastavku: Podudarno mišljenje Tita i Alije Izetbegovića o muslimanskom pitanju i BiH)

FUSSNOTE:
^40] Ustav Bosne i Hercegovine, Sarajevo, OHR, Office of the High Representative, Član II Ljudska prava i osnovne slobode
^41] Prema konačnim rezultatima popisa iz 2013. godine u Bosni i Hercegovini živi 3.531.159. stanovnika.Po nacionalnosti, u Bosni i Hercegovini je 50,11% Bošnjaka 15,43% Hrvata i 30,78%. Srba Onih koji se nisu izjasnili je 0,77%.
^42] Analiza A. Jerkovića u sarajevskom Oslobođenju, 22.3.2023
^43] Koliko je politika uplela svoje prste u odnose između svih naroda BiH dovoljno govori podatak da su Srbi u Federaciji pod uticajem SNSD-a na prethodnim izborima „saveznički“ glasali za HDZ kandidata. Niko u štabu Dragana Čovića se nije bunio što i Srbi sudjeluju u biranju HDZ-ovog člana, ali zato četiri godine HDZ uporno priča o navodnom bošnjačkom „izboru“ hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Ovdje govorim o neprincipijelnostima aktera bh. priče. U jednoj građanskoj državi kojoj teži BiH ne bi trebalo biti nikakav problem kako će glasati Srbin, Bošnjak ili Hrvat. Mišljenje svjetskih pravnika je da potencijalni glasač ima pravo da se opredjeljuje za kandidata za kojeg hoće. U suprotnom radi se o lažnoj, fiziranoj demokratiji, koja se kao izuzetak pokušava uvesti u BiH. Kreatori bh. budućnosti zanemaruju da su žitelji BiH u najvećem broju opredijeljeni za građanski koncept i da takvu državu priželjkuje najmanje 60 % stanovnika (Knjiga Magle nad Bosnom, 2022. i dio analize u sarajevskom Oslobođenju od 6. 9. 2022.)
^44] Case of Kovačević v. Bosnia and Herzegovina (Application no. 43651/22)
^45] Adamir Jerković, Pravda je spora, ali dostižna, Bošnjaci, New York, 2023.