Napredovanja izraelskih jedinica prema Libanonu, igra prekida vatre, potpora rušenju vlasti u Siriji, 'preventivno' bombardiranje meta u zemlji osuđenoj na libijsku sudbinu, 'preventivna' ubojstva slobodoumnih novinara i onemogućavanje novinarske opozicije u Izraelu, nastavak ubijanja Palestine u medijskoj tišini nastaloj skretanjem pozornosti na Siriju – sve to potvrđuje nezasitnost aktualne izraelske vlasti (kada je riječ o teritoriju) i ekstremnu političku samovolju u odnosu na svjetsko javno mnijenje, zakone, rezolucije, osude… No potvrđuje i potrebu dubinske analize izvora zla koje se danas širi oko države koja je doskora bila Palestina, koja je nekad primila židovske doseljenike, i koja danas umire od ruku tih doseljenika.
U igri je očigledno nešto veće od Palestine. Nesreća koja se priprema, po svemu sudeći, veća je od genocida nad Palestincima. Po korijenima zla moguće je vidjeti smjer razvijanja zločina. Zapisan je u kartama koje cionisti sada otvaraju. Plan se prezentira svijetu kao preventivno onemogućavanje napada na Izrael. Zdravorazumski je misliti, i sve više se ljudi u svijetu pita, što ako će jednoga dana i cijeli svijet postati neprijateljem Izraela. Znači li to da i ostatak svijeta preventivno treba uništiti?
Priča se uvijek iznova vraća na 'odabrane', na isključivost naroda koji je sebi objavio da je božji narod, na teologiju vjerom prikrivenog rasizma. Priča upućuje na historiju koja nas majčinski uči da budemo oprezni prema onima koji svoju vjeru smatraju superiornom. Svaka analiza koja uzima u obzir beskrupuloznost zločina u Palestini, ali i sve otvorenije najavljivanje osvajanja susjednih zemalja, otkriva isti rukopis. Riječ je o instrumentaliziranoj ideji boga koja nije ništa drugo nego pripovijedanje o usmenoj i pisanoj historiji jednog naroda podignutoj na razinu objave. Nietzsche je bio mudar.

Nesreća je putokaz
Velika nesreća poput groma zasijeca svijest promatrača. Tek izbačen iz svoje svakodnevice čovjek je sposoban za zrelu misao. To je pak misao koja ne robuje stereotipima i koja ne zastaje pred oznakama zabrane prolaza.
Palestina je zemlja čiji nas je grom ošinuo i izbacio iz ravnoteže. Svi skloni mudrosti preko noći su morali postati mudri. Velika je nesreća stavila u pitanje koordinate oblikovanja ljudske svijesti. Pitanje o sposobnosti čovjeka za zločin sudarilo se sa zvučnom komorom židovske monoteističke religije. Sposobnost za ubijanje pravdana božjim uputama stavila je kao nikada do sada u pitanje ljudsku kreaciju boga. Ako smo stvorili boga koji će pravdati naša ubojstva onda smo konstruirali monstruozno opravdanje za zločin. S takvim bogom 'na svojoj strani' možemo slobodno krenuti u osvajanje svijeta. Ali gubimo čoivjeka.

Cionistički pokret najava je tog projekta.

Patnja palestinskog naroda patnja je vjernika zagledanih u vlastitu viziju onog istog boga kojeg su kreirali Židovi, a koji je bio tlo za izrastanje trojanskog konja kršćanstva koji je u sebi nosio isto židovsko sjeme. Palestinci danas plaćaju svjetovne kazne na checkpointima teologija. Podižu se ruke prema Bogu, a odozgo padaju teologijom oblikovane bombe. Oružana sila samo je materijalizirani oblik teološke sile. Neokolonijalizam, kao i svaki kolonijalizam kroz ljudsku povijest, samo je produžetak ideje supremacije. Tu je ideju pak u svojim njedrima uzgajao najsnažniji medijski akcelerator starih vremena – monoteistička religija židovstva.

Video prijenosi biblijskog istrebljenja Kanaana uživo - stavili su u pitanje plošnu jednodimenzionalnu filozofiju pojma, ali i cjelokupnu filozofiju kao sluškinju teologijskih hijerarhija. Na razvalinama Gaze pojavljuju se oblici svijesti koje je najsnažnije najavljivao Nietzsche. Pojavljuje se svijest o lažnome bogu koji proizvodi svijest nemoćnu da mu se suprotstavi. Razotkriva se istina birokracije u njenom izvornom, teološkom obliku, istina hijerarhija samoustoličenih samoobjavama samostvorenoga boga nejednakosti i rasizma.

Palestina osuđuje tisuće godina ljudske povijesti
Palestina iz ruševina i s masovnih grobnica šalje poruku o nužnosti dokidanja svijeta egoističnoga ljudskoga boga. Svijetu koji se skriva iza takozvanih političkih ili strateških interesa nudi na pladnju profil svijesti 'zainteresiranih', 'politiziranih' – ubojica. Tisuće godina izgubljene ljudske povijesti zrcale se u glumačkom pogledu glavnog cionističkog klauna, Netanjahua koji na oltaru novoga Solomonovog hrama želi žrtvovati milijune Palestinaca.

Narod pak, koji vjeruje u jednoga drugačijega boga, želi se osloboditi okrutnoga boga nejednakosti. Želi živjeti. Želi pravednost i jednakost svih ljudi svijeta, a ne teologijski aparthejd, religijski rasizam i biblijske prijenose iz Kanaana uživo.

Iz Palestine do nas, uz dim, fosfor, miris paljenice, dopire ipak i miris ozona. Oluja je počistila nebo i razgolitila boga 'odabranoga naroda'. Nije to bog. To je božansko opravdanje za samovolju i isključivost jednog naroda. To je historija tog naroda uzdignuta na razinu božje objave. To je samoodređena isključivost uzdignuta na razinu naoružane svijesti agresora-gospodara.

Samo poslije zdrave i lijepe kiše misli se otvaraju prolazu prema stvarima oslobođenima od religijskih ideologija. Palestina je jedna takva osvježavajuća kiša. Njena žrtva oslobađa nas za najsnažniju kritiku religijskog sadizma, teologijskog rasizma i geopolitičko-religijske propagande.

Bog je središnje pitanje svih velikih zločina svijeta
Središnje pitanje svih velikih zločina svijeta je bog. Jedne je učinio odabranima, druge je naveo da pod krinkom širenja ljubavi, šire vlastiti - imperijalizmom vođeni egoizam. Treće je poveo u jednako krvava osvajanja, jednaku nejednakost i malo suptilnije oblike rasizma.

Bog je najveći pojam kojega je čovjek stvorio. Ako taj pojam postane zaštitni znak jedne, bilo koje grupe ljudi, ta će grupa ljudi, taj narod, kolektivno, misliti da na njega ima autorska prava i da kroz povijest može naplaćivati tantijeme. To se dogodilo židovskom narodu odnosno svima onima koji su se iz koristoljublja uvukli pod kišobran židovstva.

Cionizam je politički krak židovstva koji je imao ateističke faze u svojim počecima, no kojega su, nakon sedmodnevnog rata, prihvatile i židovske religijske hijerarhije. On je ponornica koja se kroz historiju povremeno pojavljivala na površini, da bi nakon dovoljno prikupljenog zlata iz podzemlja - potekla prema Palestini. Tamo je hram, najava čije obnove će opravdati i tok rijeke, i prikupljeno zlato, i krv koja će neminovno pasti 'čišćenjem' obala.

Znastvenici, teoretičari raznih struka, pa i filozofi koji misle da je za spašavanje svijeta dovoljno negiranje boga, ponašaju se poput roditelja koji negirajući loše ponašanje svoje djece - ohrabruju svoju djecu za nove nepodopštine. Ne ulaze u razloge njihova ponašanja i samim tim onemogućuju katarzu. Liječnici, na sličan način, mogu negirati postojanje uzroka neke bolesti pa liječiti simptome, ali će se bolest prije ili kasnije manifestirati novim simptomima ili povratkom starih. Ti će simptomi biti znak da se negiranjem, odnosno zapostavljanjem uzroka - ne liječi. Filozofi koji će skriti u kulu od bjelokosti, neće s njenih prozora vidjeti Palestinu. Gore su oblaci i ogledala pojma (u kojima se filozofi narcisoidno ogledaju).

Nesreća Palestine, kao i svaka slična nesreća, pruža jasnu, neideologiziranu sliku. Osakaćena, ubijena, odbačena, raskomadana tijela žena i djece, krvavi su podsjetnici na boga-odvjetnika koji nikada nije izgubio nijednu parnicu. Do sada.

Pred mrtvim tijelima, filozofija mora odstupiti od svojih skolastičko-cehovskih igara. Ona se mora krvavo-ozbiljno pitati o načinu promišljanja boga-odvjetnika. Mora biti roditelj koji se suočava s ponašanjem djeteta. Mora raskrinkati laž bjanko isprike, političko-religijskih indulgencija.
Ako se to ne napravi na vrijeme dijete će izrasti u osobu koja će misliti da joj je sve unaprijed oprošteno. Ako prihvatimo boga koji će nam, zato što nas je 'odabrao' unaprijed oprostiti sve zločine - to će roditi crkvu koja će nam brisati grijehe sakramentom pomirenja ili ispovijedi. Ako i na trenutak pomislimo da smijemo ubijati u ime Allaha, istog smo trenutka prestali vjerovati i postali sljednik birokratiziranih religijskih hijerarhija, nerijetko politiziranih i proizvedenih u obavještajnim kuhinjama.

Križari koji su 'putovali' u Palestinu bili su unaprijed iskupljeni. Vojnici IDF-a imaju blagoslov svojih rabina. Linija opravdanja zločina nastavlja se fanatizmom profesionalnih ratnika koji se pozivaju na islam. Odrubljene glave svjedoče o lažnom bogu, bogu odvjetniku, lošem bogu-ocu, o laži koja se u ovom dijelu galaktike razvijala, sićušnih, nekoliko tisuća godina. Što je to za galaktiku, što za prostore beskonačnog svemira.

Palestina poziva na resetiranje ljudske ideje boga. Na božju zapovijed - Ne ubij - mora se odazvati i sam bog. Ako to učini možemo mu povjerovati... Ako ne učini onda smo ga izmislili na sliku i priliku vlastitog egoizma.

Zašto je Nietzsche jedan od najvećih filozofa ljudske povijesti? Za odgovor je potrebno detektirati ključno pitanje koje je on promišljao. To je, pojednostavljeno rečeno - pitanje izvora zla i religija kao oblikovateljica lažnoga morala. To je, dakle, traganje za izlazom iz labirinta, misaonim izvođenjem ne jednog naroda, nego cjelokupne ljudske populacije iz faraonskog Egipta.
Nietzsche postaje puno jasniji kada se čita u 'palestinskom ključu'. Tada postaje jasno zašto se toliko bavio židovskim pitanjem i religijskom svećeničkom birokracijom. Nietzsche je, recimo to čudnom formulacijom - filozofijski Weber. Nietzsche je najavio istraživanje i duha protestantizma, i duha židovstva, kao horizonta galopirajućeg podčinjavanja od strane kapitalizma izraslog na rasnim podjelama braće i nebraće, vjernika i goya, onih koje se ne smije i onih koje je dopušteno, pa i preporučeno lihvariti.

Uvećavanjem bogatstva bratskoga klana otvorila se mogućnost insceniranja povratka Mesije. Ako ga i nema njegov se dolazak može ubrzati. Ako se ne može ubrzati, onda treba biti poslovno domišljat i pronaći ga među živim ljudima. U svakom slučaju bogatstvo lihvarskog bratstva podiglo se na razinu otkupa savjesti zapadnih političara i vlada. Lišeni savjesti i potkoženi financijskim darovima, zapadnjaci su poduprli ideju odabranoga naroda. Dugo mu već šalju oružje, jer dugo je putovanje Mesije prema darovanoj zemlji. Za to vrijeme u kotlu Rotschildovih i sličnih, krčka se svjetski poredak u kojemu će svi nežidovi biti građani drugoga reda.

Sljednici onih koji su nekada bili u logoru bit će jedini na slobodi. Svi će ostali biti u zatvoru bez zidova.