Na početku agresije Izraela na Gazu u okotobru prošle godine, u agencijskim vijestima počele su se provlačiti teze o namjeri cionističke države da pod svaku cijenu istisne autohtoni narod Palestine sa njihove zemlje, potisnuti ih na jug i istjerati u Egipat na Sinajsko poluostrvo. Zatim su se pojavile neke priče da Izrael na ovom prostoru ima namjeru graditi hotele i resorte, a neki prijatelji iz Kanade su mi naprimjer govorili o plaćenim oglasima koji tretiraju ovo pitranje. Očigledno, svijet nije prihvatio zlokobnost ove teorije koja se pokazuje sve izglednijom o čemu ovih dana pišu Britanci koji snose epohalnu odgovornost za nevolje Palestine s obzirom da su baš oni omogućili ovakav scenario nakon II svjetskog rata. Prema mišljenju stručnjaka Izrael pravi novu liniju razdvajanja u Gazi, odsjecajući daleki sjever Pojasa. Drugim riječima priprema se velika blokada povratka palestinskih civila u sjevernu Gazu, što jasno pokazuje analiza snimaka dok je više od 100.000 ljudi već raseljeno. Izrael tako nastavlja kampanju otimanja arapske zemlje dugu 75 godina na arapskim teritorijama koja je u suprotnostima sa stavovima međunarodne zajednice. Ali, cionistima se fućka na negodovanja međunarodne zajednice, oni nastavljaju vesternizaciju Bliskog istoka sa jasnom namjerom da ovaj prostor najprije očiste od autohtonog naroda, naseli ga Židovima, sačeka protek vremena da se svijet navikne na tu novu geopolitičku realnost i čeka da nakon toga svijet započne priču o pravu tog i takvog Izraela na odbranu od arapskih susjeda, a u konkretnom slučaju Palestinaca. Šta je uradio svijet da zaustavi ovu besprimjernu okupaciju koju provodi kao genocid u kojem je dosada ubijeno blizu 45.000 Palestinaca? Oni su krivi jedino za to što su rođeni kao Palestinci. Da li je u ovom genocidu koji se provodi pred očima cijelog svijeta ostao nedužan arapski svijet? Nema nikakve sumnje Palestina je ostavljena sama na milost izraelskim okupatorima. Ali da je ostavljena sama pa ni pola jada, no saučesništvom arapskih susjeda ova iskonska zemlja i njen narod isporučeni su cionističkoj nemani koja u nastavku ovog „biblijskog rata“ ima daleko ambicioznije planove i prema ostalim Arapima, samo što to oni sada ne vide.

Arapski cionisti
U epicentru političkih dešavanja kojeg očigledno nisu svjesne učestvuju Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Egipat, Bahrein, Katar i posredno Sudan i Maroko. Među njima samo Katar nije učestvovao u zavjeri protiv Palestine, iako na svojoj teritoriji ima najveću američku zračnu baza na Srednjem istoku Al Udeid. Sve ostale pobrojane zemlje snose odgovornost za zločin Izraela nad palestinskim narodom. Ovih dana često sam pominjao knjigu War Amerikanca Boba Vudvorda, koji piše o razgovorima koje je američki državni sekretar Antony Blinken vodio sa arapskim liderima. Saznajemo šokantne podatke o podršci tih režima (ne svakako naroda) izraelskoj okupaciji Gaze. Naravno iza „zatvorenih vrata“ odvijala se potpuna podrška izraelskom načinu rješavanja slučaja Gaza uz davanje nekih preporuka kako stvar dovesti po kraja. Priča započinje 12. oktobra 2023. godine. Blinken se najprije sastao sa Netanyahuom kada mu je Izraelac tražio oružje, navodno riječima: „Potrebne su nam tri stvari: oružje, oružje i oružje“ i razotkriva očiglednu namjeru cionističke vojske da sve civile potisne „izvan Gaze prema Egiptu“, a što se potvrđuje kao njihova jasna namjera o čemu pišem na počeku ovog teksta. Najviši američki diplomata Blinken je ostao iznenađen ovim riječima i zatražio je od Izraelaca da sačekaju dok razgovara sa arapskim liderima. Najprije je otišao u Amman gdje se sastao sa jordanskim kraljem Abdullahom II koji je rekao Blinkenu da smo „upozorili Izrael na pozadinu Hamasa, koji je džemat Ihvanul muslimina“ (arapski naziv za Muslimansku braću). Na ruti ove shuttle diplomatije nalazila se i Doha. Blinken je rekao katarskom emiru Tamimu da u budućnosti treba da prestane raditi ovaj kanal komunikacije između Hamasa i druge strane, drugim riječima Kataru je naloženo da protjera vođe Hamasa iz te zemlje. Američki šef diplomatije je nastavio put iz Katara ka Bahreinu gdje je od kralja te zemlje čuo zahtjev za uništenje Hamasa. Ne zadržavši se u Manami odletio je odmah u Rijad, gdje mu je saudijski šef diplomatije rekao da su upozorili više puta Izrael i Netanyahua da je Hamas džemat Muslimanske braće. Navodno je Faisal bin Farhanom Al Saud rekao da „terorističke organizacije ne žele uništiti samo Izrael već i ostale arapske vladare“ navodeći da je zabrinut jer sve što „dođe poslije Hamasa moglo bi da bude još gore“, pri čemu je dao primjer ISIL koji je došao poslije Al-Kaide.

Arapska izdaja
Blinken je zatim otputovao u Dubai gdje mu je šeik Muhammad bin Zayid Al Nahayyan tražio da se rat nastavi sve dok se ne iskorijeni Hamas. Istu priču Zajed al Nahayan je kazivao Blinkenu o Hamasu kao džematu Muslimanske braće. On se po njemu mora istrijebiti, ali da Izrael mora pustiti ulazak humanitarne pomoći Gazi, jer je to potrebno da se umire arapski narodi koji su listom za Palestince. Prije povratka u Izrael, Blinken je doputovao u Egipat od koga je predsjednik Abdel Fattah al-Sisi zatražio da spriječi Izrael da protjera Palestince na Sinaj. Potom se Blinken na nagovor Sisija sastao sa ministrom unutrašnjih poslova Samihom Šukrijem i načelnikom obavještajne službe Abbasom Kamelom, koji je Amerikancima dao karte o skrivenim tunelima u Gazi. Blinkenu je rekao da će biti teško poraziti Hamas, ali da sugeriše Izraelu da sa svojim kopnenim snagama ne ulazi odjednom u Gazu već postepeno i da „čeka da vođe Hamasa izađu iz svojih rupa, a da potom skinu njihove glave“. Blinken se vratio u Izrael gdje je predao karte podzemnih tunela što ih je dobio od egipatskih obavještajaca. Tri-četiri dana iza toga život je izgubio Jahja Sinwar, vođa Hamasa u Gazi. Netanyahu nije dopustio ulazak humanitarne pomoći što je od njega zatražio Blinken. Tako je shuttle turneja Blinkena završila sa potpunim očevidom arapskih režima pred očima svijeta koji su protiv volje svojih naroda sudjeluje u izraelskom genocidu nad Palestincima Gaze. Arapski režimi o kojima je bilo riječi, uhvaćeni su u američko-izraelsku mrežu Abrahamovih sporazuma, čiji je tvorac američki predsjednik Tramp. Oni su otupili pravednu arapsku borbu a otvorili put za bliže sigurnosne i ekonomske odnose njihovih potpisnika, bez rješenja spora između Izraela i Palestine. Pomenutim režimima nije pomoglo ni „vađenje“ za govornicom islamskih i arapskih čelnika 11.11.2024. u Rijadu i njihova „osuda i kategoričko odbacivanje genocida koji Izrael čini nad bratskim palestinskim narodom“, kako se izrazio saudijski prijestolonasljednik u svojoj verlablnoj akrobaciji. Zato ne treba da čudi što Iran sve više zadobija podršku muslimanskog svijeta i ne samo u Palestini. Naprosto, muslimani koji su ostali na strani Palestine gurnuti su u ruke ajatolaha iz Teherana, a hoće li izbjeći taj scenario zavisi od mudosti prije svega zapadnog svijeta. Ne ulazeći u razloge iranske infiltracije u Palestini, činjenica je da je režim u Teheranu koji se u Izraelu naziva „osovinom zla“ ipak stao iza opravdane borbe palestinskog naroda koji odbija vesternizaciju na Bliskom istoku i pretvaranje u Indijance savremenog doba. Kod Palestinaca je, pak, ostalo gorko saznanje o izdaji arapskih cionista, kako su nazvani arapski režimi uključeni u proizraelski lobi što se širi arapskim svijetom bez ispaljenog metka.