HIDŽRET IZ BOSNE I HERCEGOVINE
Autor: Mehmed Meša Delić
Objavljeno: 10. Sep 2024. 18:09:10
Kad penzioneru, radniku, siromahu, bijedniku, prosjaku, ili propalici govorimo o velikom bogatstvu koje posjeduju: političari, tajkuni, varalice, kriminalci, te riječi mu neće utoliti glad niti će mu riješiti njegove probleme.

Možda bi te riječi pomogle dotičnom da za trenutak zaboravi svoje tegobe i da njegovi bolovi utrnu za kratko vrijeme. Kroz to bi se možda srce i misao njegova odvojila od osjećanja vlastite nevolje, a postoji i ta mogućnost da se poveća gorčina za životom. Ali nikad se takvom utjehom ne liječe rane niti se iznalazi rješenje čovjekovoj nevolji. Ne ocrtava li navedeni primjer stanje građana danas kad slušaju o bogatstvu pojedinaca. Da bi sve tako bilo o tome su se pobrinuli oni koji donose zakone, a koje ni sami ne poštuju. Oni znaju da se zakoni donose kako bi se kršili. Veća je kazna za „ukradeni“ kubni metar drva, jer se to vidi golim oko, a milioni „ukradenih“ maraka stanu u koverte i to vide samo oni koji daju i uzimaju. Manje se vidi, ili ne vidi, zato je manja kazna ili je uopće nema.
Duhovni uspon individue osnovni cilj je svakog poretka. To nije moguće ostvariti osim ako čovjek dobije duhovnu snagu, pomoć, ohrabrenje i zaštitu od društva u kojem živi. Nasuprot tome, društvo od pojedinaca očekuje da ima pomoć, podršku i zaštitu.

Međusobna prepletanja između individue i društva uzrokovala su nejednakost među ljudima. Prije četrnaest stoljeća, slična situacija uzrokovala je hidžret Allahovog Poslanika – da ode iz Mekke u Medinu. U ovom dvadeset i prvom stoljeću ljudi čine hidžret iz Bosne i Hercegovine, odlaze na Zapad. Ranije su odlazili mladi, danas Bosnu i Hercegovinu napuštaju cijele porodice.

Besperspektivnost je najveći razlog za odlazak.Ima i onih koji opstaju u Bosni i Hercegovini, ne kao visokoobrazovani nego oni koji su dobro stranački uvezani.

Građani traže svoje puteve spasa,odlazi iz neuređenog, kriminalnog, koruptnog društva, kako bi se izbavili i uspostavili ravnotežu potreba i snova i otvorili svoj razvoj duhovnih vrijednosti. Mnogima je tuđe sunce zablistalo, a ono u domovini sija oholim ljudima.

Pred građanima u Bosni i Hercegovini nisu bila izložena najjednostavnija rješenja u oblasti politike, ekonomije, filozofije i umjetnosti da bi skrenuli njihovu pozornost od glavnog problema, problema njihove sigurnosti i slobode.

Zarade i znanje koje građani steču na zapadnim radilištima i sveučilištima je sredstvo za sretan život. To postaje auto put koji vodi formalnoj emancipaciji. Najbolji dokaz da u Bosni i Hercegovini nema dobro plaćenog posla i stvaralaštva je taj što sve do danas u ovom našem dvadeset i prvom stoljeću ne vidimo rezultate tih potrebnih dostignuća.

Među najobrazovanijim u Evropi su građani Irske sa 51%, Šveđani sa 47%. Na sramnom posljednjem mjestu nalazi se Bosna i Hercegovina sa svega 16% visokoobrazovanih stanovnika. Naši susjedi su nas u tome nadmašli. Hrvatska ima 27%, Srbija 25% visokoobrazovanih. Dok se stanovništvo u Evropi školuje u Bosni i Hercegovini se kupuju – diplome.

Znanje je i građanska dužnost i čast, a nečasno je kupovanje koje kakvih diploma, s kojima se otvaraju kapije fabrika ili nekih ureda. Sve su fabrike i uredi u rukama političkih stranaka u koje se unose partijske knjižice i kupljene diplome.

Građanima je dovoljan podsticaj na traženje nauke, ali je lakše doći do gotove, odštampane diplome. Istinsko naukovanje nije u tome da dobiješ visokoškolsku diplomu koja će ti obezbijediti bogat materijalni izvor i garantirati sretan i bezbrižan život i poslije koje ćeš prekinuti sa čitanjem nastojanjem da povećaš riznice saznanja i spoznaje. Naprotiv, istinsko naukovanje je da nastaviš u svome studiranju i proučavanju, povećavajući svaki dan znanje. Znanje na Zapadu je na cijeni, politička glupost u Bosni i Hercegovini se više isplati.

Na Zapadu se neprestano povećava znanstveni nivo, ljudi ne odustaju od nastojanja da povećaju nauk i da nastave učenje sve do kraja života, jer su shvatili da znanje živi i da se razvija u kontinuitetu, a da se isparava, suši i nestaje sa napuštanjem i prekidanjem. Oni o tome imaju tako lijepe misli koje ukazuju na njihovo poštovanje i vrednovanje nauke, kao i njihovu želju za nastavljanjem i neprekidnim napajanjem sa njenih pitkih izvora sa koji već počinje ta teče rijeka vještačke (umjetne) inteligencije.

Kako je samo drago znanje od kojeg ima i koristi, a još je draže ako ga koriste kasnije generacije. Svjestan i razborit stručnjak se ne zadovoljava samo djelokrugom svoje uže specijalizacije, već otvara prozore spram svoga razmišljanja i umovanja, pa čita različite i časopise iz nauke, etike, kulture, o raznovrsnim spoznajama i korisnim tehnikama, a posebno one koje su bliske djelokrugu njegove specijalizacije, pa uzima iz svakog segmenta (nove) spoznaje jednu stranu sa kojom aktivira svoj mozak, proširi svoj horizont i unaprijedi svoje umne sposobnosti, ali i sposobnosti kompijuterskih sistema bez kojih se ovo vrijeme ne može zamisliti.

Među ovim visokoobrazovanim ima puno i onih iz Bosne i Hercegovine koji učiniše hidžret i krenuše na Zapadu da bi izgradili svoje karijere, jer su vrhunski obrazovani, vrijedni, odgovorni i odani svojoj tradiciji. Nažalost, mnogi talentovani i vrijedni su napustili Bosnu i Hercegovinu sa željom za uspjehom u životu i radu u sigurnom ambijentu, a to im politika i politički sistem u Bosni i Hercegovini nije htio obezbijediti.

Političari u svim državnim institucijama nisu uopšte marili za odlaskom ljudi, pogotovo mladih. Oni nisu primjetili da ti ljudi sa sobom odnose i znanje, oni nisu nikada čuli za 'odliv mozgova' iz Bosne i Hercegovine, ali diskusije o 'prilivu mozgova' ili 'cirkulaciji mozgova' gotovo da i ne postoji u društveno – političkoj sferi, u kojoj ima na pretek 'cirkulacija diploma' kupljeni u nekoj krčmi u planini.

Država Bosna i Hercegovina ne radi i ne kreira uslove da se mladi ljudi vrate sa svojim znanjem, iskustvom i kontaktima. Smatra se kako država i političari ne bi trebali ništa raditi da zaustave odlazak mladih jer je to pozitivan proces za Bosnu i Hercegovinu, po uslovom da se ti mladi ljudi (ne)vrate. Oni su nepoželjna konkurencija sa puno znanja i stečenim (ne kupljenim) diplomama.