UMJESTO NEKROLOGA JEDNOM GRADU
Autor: Samir Hadzalić
Objavljeno: 01. Sep 2024. 15:09:36
Prijedor, nekada prepoznatljiv po svom šarmu i karakterističnoj urbanoj strukturi, danas se suočava s promjenama koje čine da grad sve više nalikuje na veliko selo. Ove promjene, koje uključuju rušenje starih zgrada i izgradnju novih objekata, često se odvijaju bez jasnog plana i smisla, što može izazvati osjećaj izgubljenog identiteta i kontinuiteta. Nekadašnji simboli Prijedora, zgrade i prostori koji su oblikovali svakodnevni život, sada nestaju pod težinom novih građevinskih projekata. Rušenje starih objekata, koji su bili svjedoci prošlih vremena i nositelji kolektivnih sjećanja, često se odvija bez odgovarajuće strategije za očuvanje njihove kulturne i historijske vrijednosti. Posebno je tragično što objekti sagrađeni još u austrougarskom periodu, koji su davali određeni šarm gradu, planirano propadaju i čekaju svoju zlu sudbinu da bi bili bezdušno srušeni. Ovi arhitektonski dragulji, koji su svjedočili povijesti i oblikovali izgled grada, sada nestaju, ostavljajući za sobom prazninu i gubitak kulturnog naslijeđa.


Stara jezgra grada, koja je nekada bila srce Prijedora i koja je čuvala mnoge historijske priče, sada je sve više skrnavljena i zanemarena. Umjesto da se očuva njen karakter i povijesna važnost, mnogi od ovih objekata se bezdušno ruše ili zanemaruju, čime se gubi važan dio identiteta grada. Grad sevdaha, koji je nekada bio ponosni čuvar bosansko-hercegovačke kulturne baštine i tradicije, sada se sve više pretvara u veliko selo. Ova transformacija nije samo fizička, već i kulturna, jer su se nekadašnji elementi kulturnog identiteta grada postupno zamijenili brzim i često površnim urbanističkim rješenjima. Ova promjena dovodi do osjećaja gubitka duše i povijesne povezanosti s prošlošću.


Osim toga, rijeka Sana, koja je imala značajnu ulogu u životu Prijedora, suočava se s ozbiljnim problemima. Nekada vitalna za ekološki balans i svakodnevni život, Sana se sada suočava s velikim izazovima zbog zanemarivanja i nedostatka adekvatne zaštite. Zagađenje i neprikladno upravljanje resursima doveli su do njenog umiranja, čime se dodatno pogoršava kvalitet života u gradu i smanjuje prirodna ljepota koja je nekada bila njen ponos. Trenutno se zanemaruje krucijalna potreba za zaštitom od poplava, dok se u isto vrijeme uređuje prostor za koncerte na otvorenom, a u planu je i izgradnja gradske ploče, i to na zanemarenoj i sudbini prepuštenoj rijeci Sani. Ovaj nesklad između prioriteta može dodatno pogoršati postojeće probleme i povećati ranjivost grada na prirodne nepogode.

Prijedor je i dalje duboko podijeljen grad, s izraženim socio-političkim i etničkim razlikama koje se manifestiraju u svakodnevnom životu. Ova podijeljenost doprinosi osjećaju nesigurnosti i frustracije među građanima, koji često osjećaju da se njihove potrebe i prioriteti ne uzimaju u obzir u urbanističkim planovima. Sadašnje vlasti trebaju razumjeti da Prijedor nije samo grad jednog naroda; on pripada svima onima koji ga vole, uključujući i one koji su pretrpjeli najveću golgotu u historiji tog grada. Priznavanje ovog univerzalnog vlasništva i poštovanje svih njegovih građana, bez obzira na etničku ili nacionalnu pripadnost, ključno je za izgradnju zajednice koja je pravedna i inkluzivna.

Još jedan aspekt koji dodatno pogoršava osjećaj nezadovoljstva među građanima je imenovanje ulica i objekata na način koji iritira pripadnike drugih nacionalnosti i koji često nema veze sa stvarnom historijom grada. Promjena imena ulica i objekata na temelju političkih ili ideoloških motiva, koji nemaju historijsku ili kulturnu osnovu u kontekstu grada, može doprinositi osjećaju nepripadnosti i nesigurnosti među dijelom populacije. Takvi potezi mogu biti percipirani kao pokušaji nametanja jedne perspektive na račun drugih, što samo pogoršava etničke i društvene tenzije unutar zajednice.
Osim toga, po objektima u gradu još uvijek se mogu vidjeti grafiti koji veličaju presudjene ratne zločince. Ovi grafiti predstavljaju ozbiljan problem, jer ne samo da vrijeđaju žrtve i njihove obitelji, već dodatno produbljuju podjele i napetosti unutar zajednice. Održavanje ovih grafita, koji glorificiraju osobe odgovorne za strašne zločine, pokazuje nedostatak poštovanja prema prošlim patnjama i dodatno pogoršava osjećaj nesigurnosti među građanima koji su pretrpjeli najveće golgote.
Za rješavanje ovih izazova, važno je da se lokalne vlasti, zajednica i stručnjaci udruže u stvaranju sveobuhvatnog urbanističkog plana koji će uzeti u obzir očuvanje kulturne baštine, održivost i dugoročni razvoj, ali i adresirati rane iz prošlosti. Uključivanje zajednice u proces odlučivanja i planiranja može pomoći u osiguravanju da novi projekti odražavaju stvarne potrebe i želje stanovnika, a ne samo ekonomsku korist.

Ne želim pisati nekrolog gradu kojeg volim, ali na žalost, situacija u Prijedoru nije daleko od nekrologa. Grad koji je nekada bio simbol kulture i zajedništva sada se suočava s ozbiljnim izazovima u očuvanju svog identiteta i integriteta. Prijedor nije i nikada neće biti grad samo jednog naroda. On je grad sa bogatom i složenom poviješću, koja uključuje sve njegove stanovnike, bez obzira na njihovu etničku ili nacionalnu pripadnost. Prijedor je voljen i cijenjen od svih onih koji su s njim povezani, uključujući i one koji su iz njega protjerivani i ubijani samo zbog različitih identiteta. Ova univerzalna povezanost sa gradom naglašava potrebu za uključivim pristupom u njegovom razvoju i obnovi, koji će odražavati njegovu pravu prirodu i osigurati pravedan i održiv budući rast.