Autor ovoga teksta napisao je ne samo mnoštvo analiza i komentara o podaničkoj ekonomskoj politici Bošnjaka, već i navodio konkretne činjenice da se i zvanično donesene odluke ne poštuju. Pažljivi pratilac dnevnih zbivanja u državi BiH morao je uvidjeti da se i donesene odluke više komentarišu nego što se provode. Bh zvaničnici zaboravili su davno ustanovljeno načelo „da se odluke treba držati bez obzira da li je ona dobra ili ne, već stoga jer je donijeta“ (A. Kami). Nažalost, na to nam je morao doći i ukazati šef obavještajne službe (CIA-e) SAD, gospodin William Burns. Pri tome Burns je u fokusu imao kontinirane izjave zvaničnika RS-a, u prvom redu M. Dodika, da će RS izvršiti secesiju od države BiH, što će posljedično rezultirati jačanjem vojnih i drugih kapaciteta Bošnjaka, kao većinskog naroda u BiH, koji je bez cjelovite Države bezlična masa. Dakle, kontinuitet secesionističke politike zvaničnika RS, zasnovane na načelima Svesrpskog sabora, otvoreno govoreći (i postupajući) kao da su RS i Srbija jedna država, te stavljanje Dodikove politike u otvorenu funkciju Putinove politike na Balkanu, ugrožavaju ne samo mir na Balkanu i integrisanje BiH u evroatlanske tokove, već i interese Zapada u cjelini. Takvu politiku Dodik je otvoreno i drsko zastupao, govoreći da će čak označiti i međuentitetske granice kao državne, da će Visoki predstavnik K. Šmit biti uhapšen ako pređe tu njegovu granicu i slično, te da SIP-a i Tužilaštvo BiH nemaju šta da traže u RS-u! Ali, čitaoce podsjećam da je Dodik u pokerskom maniru naveo „da će se na nivou BiH zadržati ona politika i ostati u onim institucijama koje su u interesu RS“, misleći u prvom redu na Upravu za indirektno oporezivanje BiH, budući da ga prihodi od indirektnih poreza spašavaju od bankrota. Jer, činjenica da je u 2023. godini entitet RS po osnovu indirektnih poreza (PDV-a, carina i akciza) uplatio 5,5 puta manje od Federacije, odnosno svega 18,18% (100:5.5=18,18), što je zvanični podatak UIO BiH, a povukao više nego šro mu po kriterijima uplata pripada za 17,82% ili milijardu i 65 miliona, jasno ukazuje na razlog zašto ne dira i ovu instituciju. Ako isti procenat uplata indirektnih poreza RS-a primijenimo i za period januar-juli 2024. godine, onda proizlazi da je RS povukao više nego što mu po kriterijima uplata pripada za 770,91 milion KM. Dakle, to je ključni razlog zašto Dodik i ne pomišlja na rušenje UIO BiH. Jer, bez ovih sredstava, koje dobija neopravdano, ali besplatno, njegova „državica“ bila bi već davno u bankrotu. Stoga iole ozbiljan čovjek u BiH mora zaključiti da se Dodik najlakše može staviti u štrange finansijskom politikom, o čemu autor ovoga teksta govori i piše svim relevantnim probosanskim zvaničnicima već više godina, ali, nažalost, bez rezultata. Stoga svim, tzv. probosanskim političarima, imam samo jedno pitanje: da li zagrljaj u vlasti sa Dodikom godišnje vrijedi milijardu KM, koji su prikupljeni domintno preko leđa bošnjačke sirotinje i ko ih je ovlastio da to čine?!

Dolazak gospodina Brnsa i najava mogućeg uklanjanja Dodika bilo od strane OHR-a ili sudskim putem, smirila ga je bar za kratko vrijeme. Naime, osjetivši da je ipak mali igrač u odnosu na SAD, koje je do tada vrijeđao na različite načine, Dodik je postao toliko ljigav da je izjavio „da on i RS nikada nisu sporili suverenitet i teritorijalni integritet BiH, a da secesija nikada nije bila politika RS-a?!“ Da kod građana entiteta RS ne bi izgubio dostojanstvo do kraja, on je ipak naglasio da RS ima pravo na politiku koja mu je data Dejtonskim sporazumom, odnosno da je država BiH zajednica dva entiteta (što je izmišljotina) i tri konstituivna naroda. Ovim je jasno ciljao da jedan entitet, u ovom slučaju RS, može da opstruiše Državu kada procijeni da je to korisno u dokazivanju da je ona (BiH) nefunkcionalna. Dakle, to podrazumijeva da će RS ostati u BiH ako mu se omogući da bude država u državi. Ako mu se to onemogući, on će i dalje taktizirati promjenom retorike, ali ne i logike, čekajući pobjedu Donalda Trampa i očekujući da će im on biti suport u secesiji. To probosanski političari ne smiju zanemariti i misliti da je Dodik konačno došao na početne postavke, kada se smatrao „svježim dahom na Balkanu“.

U dugoročnom nastojanju da se država BiH rasturi uveliko mu pomaže Z. Milanović, jer u tandemu sa njim, Dodiku omogućuje do sada najveći upliv Rusije u BiH. Pri tome im je do sada, istina u rukavicama, pomagao „europejac“ Dragan Čović. Ali, nakon što je nanjušio najbolji argument da Bošnjake stavi u još nepovoljniji položaj, Čović je pojačao aktivnosti da se Južna plinska interkonekcija stavi pod njegovu apsolutnu kontrolu tako da se osnuje njegova, HDZ-ova kompanija, sa sjedištem u Posušju, a elminiše BH-GAS, koji je ovlašten i kadrovski osposobljen da korektno, kao i do sada, plinom snabdijeva fokusirano područje. Ne, nakon što je Elek izvršio probu obustave gasa Sarajevu u avgustu i za kratko vrijeme, Čović je to shvatio kao mogućnost da u dogovoru sa Dodikom u zimskom periodu može Bošnjake ostaviti bez plina i grijanja. Pri tome je otvoreno naglasio da mu je najvažniji cilj da nova kompanija plinom, putem Južne interkonekcije, snabdijeva županije (kantone) sa hrvatskom većinom, čak navodeći i njihove nazive. I njega, kao i Dodika, probosanski političari, moraju podsjetiti da javna preduzeća sa prefiksom hrvatski, po osnovu dividende, u budžet Federacije godišnje uplaćuju do 5% sredstava, a povlače neuporedivo više. Dokle, gospodo i drugovi iz reda bošnjačkog naroda?!

Običan i pristojan čovjek u BiH može se s pravom upitati: kako je moguće da su Bošnjaci rušiteljima države BiH prepustli najznačajniji argumenu-NOVAC?! Jer, od rata, pa naovamo, na čelu Ministarstva finansija Federacije BiH i Ministarstva finansija u Vijeću ministara BiH, nikada nije bio Bošnjak. Isto je i sa Ministarstvom pravde i Ministarstvom vanjske trgovine i ekonomskih odnosa sa inostranstvo (uz jedan izuzetak). Stoga se opravdano pitam: zar bošnjački političari nisu čuli i naučili baš ništa od oca savremenih javnih (državnih) finansija, Adolfa Wagnera, koji je još prije 158 godina s pravom zaključio „da svaka politika koja se ne zasniva na novcu, biva isprazna priča!“

Bošnjačke političare podsjećam da se problemi ne mogu riješiti na način na koji su stvoreni. Državi BiH prijeti veća opasnost, ne od njenih rasturača, vać od onih koji im to dopuštaju. Stoga otvoreno pitam tzv. probosanske političare:

Kada ćete naučiti osnovne lekcije iz finansija i prenijeti ih na svakodnevni život, odnosno kada ćete ustanoviti (i provoditi) politiku koja je dobra i za narod, a ne samo za vaše i uskostranačke interese?

1. Dokle ćete finansirati rasturače Države, odnosno domaće „Wagnerovce“ jer u Upravnom odboru (UO) Uprave za indirektno oporezivanje BiH (UIO BiH), u članu 28. stoji da se odluke donose prostom većinom i da pravo veta pri nekorektnoj raspodjeli javnih prihoda od indirektnih poreza imaju ministri finansija, a tu Bošnjaka nema ni u fusnoti. Usto, da apsurd bude još veći, u UO UIO BiH postoji sistematizirano mjesto člana Ekspertnog tima iz RS (sada je to Dalibor Tomaš) koji ima pravo glasa, ali ne i eksperta iz Federacije BiH, koji bi, po logici stvari, morao biti Bošnjak. Usto, pitam vas zašto se ne imenuje član Upravnog odbora UIO BiH ispred Vijeća ministara BiH, koji bi, takođe, trebao biti Bošnjak?

2. Zašto Dodika javno ne upitate zašto toleriše akumulirani dug Rafinerije Bos. Brod, koji su proizveli njemu tako dragi Rusi u iznosu od 821 milion?

3. Zašto ste ravnodušni na činjenicu da je budžet entiteta RS kratak za 1,1 milijardu KM i to ne koristite kao pritisak ne na narod RS-a, već na Dodikovu politiku, budući da se ona u situaciji nametnutih sankcija OFAC-a, ne može više zaduživati ne samo na inostranom, već i na domaćem bankarskom tržištu?

4. Zašto Čoviću i njegovoj interesnoj skupini dopuštate da uopšte raspravljate o „poklapanju“ Južne plinske interkonekcije? Zar pored finansijke, treba da upadnemo i u energetske štrange, odnosno dokle će on diktirati tempo i sadržinu politike u Federaciji i na nivou Države, u sprezi s Dodikom, sa svega 7,1% hrvatske populacije, srpske 28,04%, a na štetu Bošnjaka, kojih ima skoro 2/3?

5. Kantoni (županije) imperativno se moraju eliminisati kao faktor koji može uticati na euroatlantski put BiH. Slažete li sa sa ovim stavom?

6. Zašto jasno domaćoj i međunarodnoj javnosti ne kažete da secesije RS-a od države BiH nema bez rata i da svakom to mora biti jasno!

7. Kada ćete provoditi donesene odluke, a ne komentarisati ih u nedogled?!