MOŽE LI REZOLUCIJA POSTATI REVOLUCIJA?!
Autor: Sead Zubanović
Objavljeno: 21. May 2024. 14:05:45
Šta se krije iza galame i halabuke koja se podigla širom prostora naseljenog pravoslavnim življem, odnosno Srbima, zbog usvajanja rezolucije o genocidu u Srebrenici?! Zašto vjerski i politički vrh tog naroda čini sve da ospori svrsishodnost dokumenta, zasnovanog na sudskim odlukama međunarodnih sudova u Hagu, kojim se obavezuju zemlje članice UN-a, da u školskim udžbenicima ukažu, a obilježavanjem 11. jula svake godine pokažu, da se suosjećaju sa žrtvama i porodicama osam hiljada trista i sedamdeset i dvoje nevinih, pobijenih dječaka i muškaraca! Tekst u kome se osuđuju pojedinci, izvršioci tog planetarnog zločina, a ne čitav srpski narod, ipak izaziva žestoko protivljenje i osudu državnog vrha Srbije i vlasti manjeg bosanskohercegovačkog entiteta. Umjesto da se solidarišu sa prijedlogom i budu sponzori tog dokumenta koji im nudi distanciranje od zlikovaca i čist obraz, oni na sve načine uvlače čitav svoj narod pod plašt kolektivne krivice, kojoj ovdje nema mjesta!


Samo dio srpskih ratnih zločinaca osuđenih za genocid nad Bošnjacima u Srebrenici

Ma koliko benigna bila, a i osmišljena je prije svega zbog potrebe umirivanja vlastite savjesti mnogih zemalja širom svijeta, jer se genocid svojevremeno desio u zaštićenoj zoni UN-a, rezolucija je taknula tamo gdje se njeni tvorci nisu uopšte nadali. Poremetila je pripreme novog genocida koje su bile u završnoj fazi, fazi javnog negiranja istinitosti monstruoznog zla koje se desilo u Srebrenici. Ogoljena četnička politika, personilizirana u današnjim srpskim vlastodršcima i SPC-u, doslovno je vrisnula iz još jednog veoma važnog razloga. Zbog usvajanja rezolucije, ko zna da li će se i kada moći nastaviti velikosrpski krvavi pohodi po Bosni, jer će ih spriječiti pravovremena međunarodna vojna intervencija! Suludi planovi o konačnom istrebljenju „poturica“, Bošnjaka, iz tog razloga padaju u vodu. Isto tako, u ovom periodu mira, koji traje i trajaće pod međunarodnom prisilom, moraće se nadoknaditi oteto, kao što je naprimjer ogromni dug Srbije prema BiH zbog bespravnog korištenja električne energije iz hidroelektrane Višegrad, od završetka agresuje do danas. Taj i drugi slučajevi pljačke će biti sankcionisani kroz zakon o državnoj imovini koji je u pripremi. Veliki je to problem, isto kao i najava strožije kontrole granice prema Srbiji koja će onemogućiti daljnju pljačku Bosne i Hercegovine. U poratnom periodu dobro izdrilovane četničke generacije mrzitelja Bosne i njenog domicilnog, bošnjačkog naroda u njoj, zbog rezolucije, neće biti u dogledno vrijeme u prilici da ubijaju, pljačkaju, ruše, pale i siluju kao što su njihovi pretci činili u najmanje dvanaest navrata, na ovim prostorima, kroz proteklih dvjesta godina. Državne i popovske blagajne će u budućnosti zjapiti sve praznije i praznije jer se ranije opljačkano već podobro potrošilo, Hajdučka ideologija će umirati kao riba na suhom. Bez otete tuđe stoke, neće biti volovskih ražnjeva, paganskih orgija i veselja uz potoke rakije. Utihnuće ratnohuškačke pjesme i prestati šatorske terevenke. Pred skupštine u Beogradu i Banja Luci će doći gladan i obećanjima izvaran narod kao i naoružane horde četničke mitomanske vojske. Stradaće tada zajedno i srpski političari i popovi!

Eto, šta je razlog panici srbijanske politike i sveštenstva. Mir i istina su njima najveća prijetnja. Laži su potrošene, obećanja iznevjerena. Umiruća ekonomija zemlje i ogromna dugovanja će ih odvući u ambis. Zbog indirektnih posljedica UN-ove rezolucije, Srbija i dio BH koji je njen satelit, za relativno kratko vrijeme će doći na prag veoma surove i opasne unutrašnje revolucije, koja će biti završni čin njihove vladavine! Jer, zlo se na kraju uvijek vraća na mjesto svog nastanka!