Kada sam na krajem marta 2022. godine napisao komentar za Oslobođenje „Autoritarna braća na ispitu javnosti“, koji su prenijeli Bošnjaci, da Mađarska pati od austrougarskog sentimenta i da sve više želi na Zapadnom Balkanu „igrati“ ulogu malog žadarma odnosno regionalne sile koja bi bila nekakva alternativa Bruxellesu, kao da su moja upozorenja prošla „nezapaženo“ na mjestima na kojima bi trebalo analizirati vanjsko-političke silnice prema Bosni i Hercegovini. Nepuna tri mjeseca kasnije predsjednici Vijeća ministara Borjana Krišto i Vlade Federacije BiH Nermin Nikšić primili su u Sarajevu mađarskog premijera Viktora Orbana. Nisu se obazirali na dotadašnju kampanju mađarskog premijera, koji je pričao srpskim ustima, kontra EU, potpuno na tragu Dodikovih mantri i grubih srpskih falsifikata. Sjetićemo se njegovih riječi da islam duhovno ne pripada Evropi što je izazvalo oštro reagovanje reisu-l-uleme dr. Huseina Kavazovića, nakon čega se Orban pokušavao predstaviti kao veliki prijatelj BiH, što u stvari nikada nije ni bio i očigledno mu namjere nisu bile iskrene. Orbanove izjave su se pokazale kao direktna prijetnja suverenitetu cjelovite Bosne i Hercegovine. Ali ne govori tako samo Orban nego i komesar Evropske unije za proširenje Mađar Olivér Várhelyi. On bi morao da slijedi trag Evropske komisije koja ima sasvim drugačije domete od mađarskih. Várhelyi, međutim, slijedi instrukcije iz Budimpešte, što je neprihvatljivo za jednog funkcionera Evropske komisije. Ovo je morao znati i ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković koji je se za sve vrijeme provedeno na funkciji šefa diplomatije utrkivao u čestim kontaktima sa ministrom Szijjártóm imajući tolerantan i smirujući odnos prema mađarskim konzervativcima. Meni je od početka jasno da Mađari neće doći „tobe“ i da će u datom trenutku njihova vlada zauzeti pogrešnu stranu, što praktično najavljuju cijelo vrijeme. U konkretnom slučaju podržat će kontra stav Rusije, Kine i Srbije, dakle staće uz protivnike rezolucije o Srebrenici. Ovu su definitivno učinili posljednjom izjavom Olivér Várhelyia i time „pobili“ stavove Evropske komisije o stanju u BiH. Riječi Ursule von der Leyen „da nije dovoljno da se zapadni Balkan približi nama, moramo i mi prihvatiti odgovornost“ ovim su potpuno demantirane, jer su „prebrisane“ govorom njenog komesara za proširenje Olivér Várhelyia. Zbog takve izjave kojom se praktično negira genocid nad Bošnjacima, Várhelyi se svrstava u negatore genocida. Sada se Evropska komisija mora nedvosmisleno ograditi od izjave njenog službenika, jer je rekao nešto što je u direktnoj koliziji sa rezolucijama Evropskog parlamenta. Preporučujem ministru inostranih poslova Elemdinu Konakoviću da urgentno pozove na razgovor ambasadore Mađarske u Bosni i Hercegovini Posa Krisztiana i EU Johanna Sattlera i uruči im protestnu notu. Kratkovida politika našeg ministarstva inostranih poslova došla je tako na naplatu, ali makar zvuči utješno zbog otvorenog pisma koje je ministar Konaković uputio Olivér Várhelyiu. Pročitao sam danas komentar jednog profesora sa sarajevskog fakulteta koji je napisao „država na globalnom nivou može odlučiti da iz strateških razloga odbije podržati rezoluciju koja osuđuje negiranje genocida, dok na unutrašnjem planu može biti spremna podržati istu takvu rezoluciju u svom parlamentu“. Ovo apsolutno nije tačno, jer jedna vlada proizlazi iz snage u nacionalnom parlamentu i političko rukovodstvo te zemlje nikako i nikada neće dopustiti da jedni udaraju u klin a drugi u ploču, pa čak ni u rovitoj Bosni i Hercegovini se to ne bi desilo. Kada bi se to i dogodilo, a neće, BiH bi trebala izraziti javni prezir prema takvim političkim kalukulantima koji jedno govore u Generalnoj skupštini UN a onda mijenjaju ploču na unutrašnjoj razini u svom nacionalnom parlamentu.


I prije ove nečuvene izjave komesara Várhelyia napisao sam da bi negatori genocida morali imati status „persone non grata“ (barem kod Bošnjaka), sve dok ne izmijene svoju politiku. Potpuno sam saglasan s tim da se zatvore vrata u Srebrenici za Várhelyia i Orbana.

Još jedanput se vraćam na moj tekst u Oslobođenju iz marta 2022. kada sam napisao da je Mađarska kao članica EU dužna slušati upute i odluke koje dolaze iz Bruxellesa, a ne iz Moskve. Zašto se mađarska vlada ponaša potpuno drugačije od svog prirodnog ambijenta? Ona je ekonomski ucijenjena od Rusije koja je investirala u gradnju nuklearke Paks 10 u milijardi eura. Sada očigledno Orban mora slušati Moskvu i vraćati dug Putinu za finansijsku pomoć koju je Mađarska dobila. Budimpešta je ubačeni „trojanski konj“ koji ispunjava Putinove interese i želje glede Zapadnog Balkana, a oni su identični sa Vučićevim gledanjima. Jer, u politici nema ništa mufte. Ovo znaju u Evropskoj uniji, ali ne mogu ništa učiniti izuzev kroz neke finanijske korekcije odnosno uskraćivanjem fondova vraćati odbjegle zemlje. Nedavno je u posjeti Budimpešti bio kineski predsjednik Xi Jinping nakon što je obišao Srbiji i ne bi me čudilo da je ovom prilikom usaglašen njihov negatorski stav prema Rezoluciji o Srebrenici. Sada se bojim da se i mađarski generalmajor Laszlo Sticz, koji se nalazi na čelu Eufor-Althea u BiH naprasno „ne zbuni“ pa ne daj Bože upotrijebi borbene jedinice suprotno njihovoj namjeni u eventualno datim okolnostima. Gluho bilo!

(Autor je bio savjetnik predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića)