Od kada je nastala Dejtonska Bosna i Hercegovina u njoj su najugroženija kategorija stanovništva bošnjački povratnici i pošteni građani, a sigurni i zaštićeni samo lideri političkih partija na vlasti, lopovi i kriminalci. Svi dobri i pošteni građani, naročito zadnjih 15 godina, od kada su se povezali srpski i hrvatski ekstremisti predvođeni Dodikom i Čovićem, bježe iz zemlje glavom bez obzira…Samo u prošloj godini Bosnu i Hercegovinu je napustilo 100.000 građana u najboljoj životnoj dobi, jer je iz političkog beznađa rođeno i produbljeno i ekonomsko beznađe. Iz zemlje u kojoj je po popisu iz 2013.g. bilo 3,5 miliona stanovnika, iselilo je zadnjih 10 godina 500.000, a od nastanka Dejtonske BiH skoro milion. Po slobodnoj procjeni u BiH danas ne živi više od 2,5 miliona stanovnika. Naugroženija kategorija bile su i danas su etničke manjine u etnički očišćenim područjima, a to su upravo oni koji su se uprkos otporu i nepovoljnim uslovima uspjeli preživjeti u svom ili se usudili vratiti u svoje kuće i stanove, na svoja imanja, koja su im tokom agresije oteta i duži niz godina bez naknade uživana, a nakon toga mukotrpno vraćana uz podršku advokata i visoke sudske troškove. Ni danas mnogi ne mogu reći da su slobodni i bezbijedni, iako su svoji na svome.

U takvom bremenitom bezbijedonosnom stanju u zemlji dodatna sigurnosna prijetnja ne samo naznačenim kategorijama bh građana, već i državi BiH, je naoružavanje i jačanje policijskih i militantnih struktura Rs, pokretni vojni kampovi na teritoriju Rs, prepoznati na planini Maglić, u području Rogatice, u kojima su i osobe iz Rusije, na što je upozorio i o čemu više puta govorio ministar odbrane BiH Zukan Helez. Kada se tome doda ubrzano naoružavanje susjeda, s pravom se svi moramo zapitati čemu se to teži i kuda to sve to vodi, naročito nakon Dodikove izjave date prije par dana da je Bošnjacima predodređeno 25% teritorija BiH na kojem mogu da žive. Kada se sve to uobziri može li se reći da je sigurnosna situacija u BiH dobra, da se može mirno spavati.

Dodik se ne osjeća siguran u Sarajevu
Protiv Dodika se zbog nepoštivanja odluka Visokog predstavnika i Ustavnog suda BiH vodi sudski proces u Sarajevu, koji ulazi u šesti mjesec. Malo je onih koji vjeruju da će bh pravosuđe ovaj proces uspješno okončati. Zbog stanja u BiH pravosuđu već u početku je izražena sumnja u namještaljke, jer je optužnica podnesena sa “banalne” stvari u odnosu na stvarne razloge, kojih je bezbroj. Jer Dodik prvo sam a zadnjih 15 godina sa Čovićem intenzivno radi protiv države i ruši njen ustavni poredak. Pred Sudom u Sarajevu do sada su održana tri ročišta, ali su uvijek odlagana, a samo na zadnjem je iznesena optužnica. Dodik i njegova svita od početka pokušavaju proces iz Sarajeva premjestiti u Banja Luku, gdje bi se moglo uticati na sudije, a u konačnici i ishod suđenja. BiH pravosuđe nije podleglo pritiscima, pa se suđenje nastavlja u Sarajevu. Iako u Sarajevo svaki put dolazi sa zaštitarima i timom od više desetina njegovih najbližih saradnika (koji rade na razgradnji BiH) Dodik tvrdi da se u Sarajevu ne osjeća sigurno. Po okončanju zadnjeg ročišta, Sanja Vulić, potpredsjednica SNSD-a, uz divljanje, vrijeđanje i psovke ispred Suda BiH zaprijetila je da će u znak podrške Dodiku na slijedeće ročište pred Sud dovesti 5.000 istomišljenika.

Od kada zauzima visoke funkcije u entitetu Rs i državi Dodik povremeno stavlja u žižu njegovu sigurnost, iako za to do sada nije nikad bilo nikakvih naznaka. Naravno više je razloga za to. Neki od njih su radi prava na jačanje, obuku i naoružavanje entiteskih policijskih i drugih formacija, usmjeravanje pažnje na opasnost od “muslimanskog terorizma”, udaljavanje Rs od države, ali i radi lične promocije i samozaštite. Iz tih i drugih razloga po isprobanoj praksi, po ko zna koji put, govori da mu prijete atentatom.

Izmišljeni Dodikovi atentati
Dodik već godinama, kad god to smatra korisnim i upotrebivim, ukazuje na islamski terorizam, spriječene atentate i Vehabije, tvrdi da ga prate i time dopinguje Evropu. I nije to samo sada kada je protiv sebe digao međunarodnu zajednicu, nije to tek od jučer.

Tako je u “Glasu Srpske” objavljeno 1.9.2010. da je Darko Elez sa grupom (od kojih je jedan tada uhapšen) pripremao atentat na Dodika.

Sjećamo se njegova saopštenja od 26.12.2010. u kojem je tvrdio da ga je na putu prema Prijedoru pratilo 5 vehabija, od kojih jedna žena, pokrivena. Snimali ga na parkingu kod Hotela Prijedor.

Prema izjavi Gojka Vasića Dodika je nišanio Željko Milovanović, tada osunjačen za ubistvo Ive Pukanića, suvlasnika “Nacionala”. A tada je pisao “Blic” da Darko Šarić stoji iza krim. grupe koja stoji iza neuspjelog atentata na Dodika.

Tako su i Nezavisne novine pisale da je nepoznata grupa iz naselja Trn kod Laktaša pripremala atentat na Dodika.

Osumnjačen je i Đorđe Vasiljević zvani Atila, koji je pobjegao iz zatvora Sremska Mitrovica, da je sa zemuncem Vladimirom Milisavljevićem spremao atentat na Dodika za nagradu od 10.000 evra.

Na 5 mjeseci je suđen Kunilo iz Bos. Gradiške jer je u jednom salonu u Gradišci rekao da će ubiti Betmena, Robina i Dodika.

Sjećamo se da je na stadionu “Borik” u Banja Luci pred odigravanje utakmice u novinarskoj loži pronađeno oružje - 3 kg exploziva, 2 puške, 400 metaka. Prva vijest je bila da oružje po količini i vrsti govori da se na Dodika, a možda i Tadića, pripremao atentat i da su to Vehabije, pa je pod tim izgovorom Srbija poslala svoju policiju u Bosnu da istražuje.

Nismo zaboravili ni Dodikove tvrdnje da mu Amerikanci preko Rafi Gregorijana i Hrvati preko Dragana Lukača, sa ambasadorom Carles English, rade o glavi i žele ga ukloniti kako bi centralizirali BiH.

Ranije je Dodik kao prijetnju vidio Amerikance, a sada pominje Britance. Njegova sigurnost, uprkos njegovom antiustavnom neprijateljskom djelovanju nije ugrožena, ali je njegovim antidržavnim djelovanjem, stalnom prijetnjom o otcjepljenju, ugrožena sigurnost svih bh građana, jer on naglašava da “živi za to kada će propasti BiH” i u suradnji sa Draganom Čovićem djeluje u tom pravcu.

Ko je najugroženiji u BiH jasno kazuju podaci “Udruženja žrtava i svjedoka genocida” po kojima je na području Rs od 1996. do 2022.g. ubijeno 13 bošnjačkih povratnika, 22 su teško ranjena, 1.020 je napadnuto, a 3.500 je pretpilo neku vrstu verbalnog napada, a počinioci u najvećem broju nisu otkriveni, niti je neko za počinjeno odgovarao.

I Vučić po Dodikovoj analogiji
Poveden ili zaveden Dodikovim insinuacijama i predsjedsjednik Srbije Aleksandar Vučić se poslužio sličnim rezonima i vlastitu karizmu upotpunio sa sličnim scenarijima o pripremanim atentatima protiv njega. Jedan od takvih bio je napad kamenicama na Vučića u Potočarima. Do sada nije tačno utvrđeno ko stoji iza tog napada, koji se dogodio 11.7.2015.g. u Potočarima, kada su Vučić i njegova delegacija pri izlasku iz Memorijalnog centra napadnuti kamenicama. Za napad je osumnjačeno 20 osoba. Postoji vjerovatnoća da su Vučićevi špijuni inscenirali napad, jer je utvrđeno da su srpski policajci bili ilegalno u Potočarima.

Podsjećamo da je bačena eksplozivna naprava i pucano na sportsku halu u Zubinom potoku, u kojoj je 3.4. 2016. trebao da govori premijer Aleksandar Vučić, a u šumi u Jajincima na mjestu gdje kola moraju da uspore na putu do kuće oca premijera Srbije A. Vučića 29.10.2016. pronađeno oružje u sanduku, raketni bacač, 4 ručne bombe, municija…

Ko predstavlja pritenju Dodiku?
Dodik sve silovitije nastavlja svoj rušilački pohod na državu koja mu je do sada dala bogatstvo, politički ugled i slavu. Uporno ponavlja da je “raspad BiH neminovan i da će biti najsretniji kada se država raspadne”. I ne samo da to govori, već na tome intenzivno radi. Pri tome zloupotrebljava NS-u Rs i donosi antiustavne i antidejtonske zakone i odluke, kojima udara u temelje države. Jedan od posljednjih je Izborni zakon Rs, koji predstavlja dodatni vid prijetnje građanima i državi. Svjestan da njegovo djelovanje na neki način mora biti zaustavljeno, ponovno istupa sa izjavama da mu prijete, da je ugrožen. Od kada su mu SAD i Britanija uvele sankcije još se više osilio, sve dok mu preko bankaskog sistema nisu zavirili u džep. Od tada se osjetio ranjivim i pogođenim, pa tvrdi da spremaju njegovo hapšenje i prijete da će pucati u njega ako njegovo obezbjeđenje pruži otpor. O tome je govorio i na sjednici NS Rs održanoj 28.3.2024.g.i pri tom se hvalio kao ima prijatelje muslimane, koji mu dolaze na slavu i koje on posjećuje. Te njegove prijatelje muslimane treba potsjetiti (jer vjerovatno ne znaju) da Dodik još od avgusta 2011.g. govori da su muslimani “genetski kvaran materijal”, širi laži i predrasude o Bošnjacima na osnovu vjere, laži o reisu Ceriću (6.8.2011. u Politici), negira genocid u Srebrenici, produbljuje jaz između naroda…

Nije u opasnosti Dodik, već država i njeni građani
Pravo pitanje nije da li je u opasnosti Milorad Dodik, predsjednik Rs, Neprijatelj br. BiH i da li mu prijeti hapšenje, jer on je trebao biti uhapšen prije 15 godina, već koliko su ugroženi Bošnjaci u entitetu Rs zbog brojnih napada, prijetnji i sve učestalijeg izlaska policijskih i militantnih jedinica sa dugim cijevima na entiteske linije, od kojih se pokušavaju napraviti entitetske granice. Koliko su ugroženi manjinski narodi i građani u etnički očišćenim dijelovima zemlje? Da je na vrijeme sankcionisan Dodik, da je sancionisan Čović, situacija u zemlji bi se značajno popravila. Jer narodi se ne mrze.

U ovakvoj situaciji najviše se očekuje od BiH pravosuđa. Tužilaštvo i Sud BiH moraju obaviti svoj posao i omogućiti nam da se oslobodimo balasta, kako bi združeno mogli nastaviti put pridruženja u EU i NATO, koji nam je otvoren.

Imamo snage, uzdajmo se u mlade
U BiH su skladno živjeli Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Židovi, Romi.. Živjet će opet. Sjeme mržnje koje nam je ubačeno i koje uspješno oplođuju SNSD-a sa Dodikom i HDZ BiH sa Čovićem će sa njihovim odlaskom izdati i istrunuti.

Djelovanjem srpskih i hrvatskih separatista sigurnost u BiH je ozbiljno narušena i ugrožena. To stanje se mora ubrzano mijenjati. Učvrstiti granice i ojačati unutarnju odbranu. Osloboditi se pritiska lakomih susjeda i okrenuti se vlastitom razvoju i napretku. Najveća odgovornost je na Bošnjacima. Bošnjaci se moraju izdići iznad sebe i pomoći drugima da se nadvlada netrpeljivost i vrati međusobno povjerenje. BiH će sa svakim korakom bliže euroatlanskim integracijama, EU i NATO, biti jača i sigurnija i ne više mjesto iz kojeg se “trbuhom za kruhom” odlazi, već mjesto u koje se dolazi.

Imamo snage, uzdajmo se u mlade!