U nedjelju, 3. marta 2024. godine, u švicarskom gradu Sionu, u 103. godini života na Ahiret je preselio ugledni Plavljanin Hasan Paripović, magistar farmacija.

Paripovići su stara bošnjačka porodica iz Nikšića koji su prognani augusta 1877. Zuko Paripović je bio čuveni epski junak. Zukin sin Arif se nastanio u Berane, oženio se sa Bošnjakinjom iz Taslidže, u braku su dobili četiri sina i tri kćeri. Upravo farmaceut Hasan i doktor Ramiz su Arifovi sinovi.
Davnog decembra 1956., Hasan se nastanio u Plavu, a zatim i negov mlađi brat Ramiz. Hasan je nakon

Autor: Mejra Mekica Paripović Sabur, taman shvatih, da 103 nije malo, da po redu je palo da tu ima nekog reda Kad eto ti nje, suzicom loknu skvasi rukicom obrisa vlasi, pa pita, a gdje je sad naš djeda? I znam da žaliti nemam pravo I da plakat ne smijem u ova vremena bezumna, ružna… Ali ona tako krhka i tužna, kosica boje joj meda, opet me mila pita, a gdje li ja sada naš djeda? Tad suze krenuše glatke nabujale ko plavska rijeka za čovjekom vrijednosti davnih što pametna glava mu sijeda. Preselio, u Bolji je svijet, Tamo je srećo naš djeda…

dolaska, 1957. otvorio prvu apoteku u Plavu (u prizemlju kuće Kime Medunjanin, zatim Kaplana Draškovića…); dok je doktor Ramiz u naselju Ribari udario prve temelje, čuvene “Bolnice” nadomak Plavskoj jezera (sada je smješten SUP Plav).

Obojica su brinuli o zdravlju mještana plavsko-gusinjske-murinske kotline i šire. Nažalost, doktor Ramiz nakon što je sagrađena bolnica, a pod prisilom progonitelja, nedoraslih pojedinaca i njihovih poslušnika, napustio je Plav. Relativno mlad je preselio na Bolji svijet. Moj babo, rah. Redžep, bio je veliki ahbab sa obojicom braće, izuzetno je žalio zbog odlaska Ramiza iz Plava. Održavali su bliske kontakte sve do Ramizovog preseljenja na ahiret. Godinama je gajio prijateljstvo sa Hasanom. Obradovao sam se kada sam prije desetak godina uspostavio kontakt sa Hasanom i Mekicom. Da nastavim gdje je moj rah. otac Redžep stao. Imali smo niz dugih i lijepih telefonskih muhabeta. Iako je bio oko stote i prešao stotu, izuzetno je bio havizan. Sjećam se njegovih lijepih riječi utjehe kada je moja sestra Ismeta preselila. Allah mu je podario duboku starost i razboritost.

Hasan je u Plavu ostao do poznih godina, gdje je zaradio penziju.

Cijeli Hasanov život je bio u misiji humaniste, naravno i njegova supruga rah. Marica. Oboje su bili na usluzi svakom čovjeku ovog kraja, u svako doba dana i noći. Kada je bolest u pitanju, za njih nije postojalo radno vrijeme, stan iznad apoteke i žrtvovanje za bolesnike, posebno one iz okolnih sela koje su donosili na improvizovanim nosilima, ćebadima, šatorima ili zaprežnim arabama, konjima…. U to vrijeme mnogi doktori nisu imali toliko znanja koliko Hasan i Marica. Uglavnom, njihova adresa je bila prva.

Hasan sa kćerkom Mejremom i unukom Arifom u posljednje tri decenije su živjeli na relaciji Sion, Sarajevo i obavezno Plav - Plavsko jezero.

Rahmetlije dr. Ramiz Paripović i mr. Hasana Paripović su osnivači bolnice i apoteke, time i pioniri zdravstva u plavskoj dolini. Ova dva čestita čovjeka zaslužuju da trajno budu upamćeni. Vjerujemo da će vlasti u Plavu imati razumijevanja prema ovim velikim Plavljanima i da će po njima nazvati ulicu ili gradsku nagradu.

Hasan je autor nekoliko knjiga, pored ostalog "Rat u Bosni".

Molimo Gospodara svjetova da se smiluje Hasanu i podari mu Džennet, a veliki sabur i da je glava zdravo njegovoj kćeri Mekici, unuku Arifu, praunicima, bratićima Edizu, Esadu, Ameru, sestrični Šefki, sestriću Džavidu i ostaloj rodbini.

Inna lillahi wa inna ilayhi raji'un!
Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo.