Ni jedan građanin BiH, ni jedan rodoljub i patriot koji u Bosni i Hercegovini vidi svoju jedinu domovinu, ni jedan političar kada predstavlja i zastupa interese države i građana i pregovara sa secesionistima Dodikovog SNSD-a i Čovićeve HDZ-e ne smije izgubiti iz vida secesionističke ciljeve srpskog, a ne mnogo drugačije hrvatskog, koji su 90-tih godina prošlog vijeka imali za cilj da se trećina Bošnjaka pobije, trećina prekrsti a trećina protjera. Ti ciljevi, dijelom ostvareni, danas se reflektuju u drugačijem svjetlu, ali nema odstupnice od namjere da se država rasturi, njen teritorij podijeli po naznačenim šavovima i pripoji pohlepnim nezasitnim komšijama i susjedima.

Secesionisti ne odustaju od svojih ciljeva
Ove ciljeve mora imati u vidu svaki političar kada stupa u pregovore sa predstavnicima nacionalističkih partija, koje na bilo koji način participiraju u vlasti ili djeluju iz opozicije, jer oni nisu odustali od namjere da etnički očišćene dijelove BiH- Rs i teritorij tvz. Herceg Bosne izdvoje ili transformišu u federalne jedinice i kao takve pripoje Srbiji odnosno Hrvatskoj. Zvali to “srpski svet”, “otvoreni Balkan”, ili drugačije, manje je važno. Sa tom namjerom i u tom smjeru djeluju ucjene i pritisci koji su desetinama godina vršeni na SDA dok je bila na vlasti, a sada se vrše na Trojku, koja sve teže odolijeva i u težnji da ostane na vlasti pristaje na nemoguće na štetu države i građana. Pod plaštom nastojanja da se dobije termin za pristupne pregovore sa EU pristaje se na neprihvatljive izmjene izbornog zakona, zamjenu stranih sudija Ustavnog suda stranačkim i ustoličenje Vukoje, promjenu sastava CIK-e, ozakonjuje pravo na državnu imovinu i resurse koji se bezdušno pljačkaju i krčme, toleriše jačanje entitetskih linija, ubrzana obuka, naoružavanje i povećanje policijskih i paravojnih formacija…Sve to vrši se u saradnji sa legalnim vlastima Srbije i Hrvatske, pod pritiskom raznih lobija, pred očima ali i uz asistenciju Visokog predstavnika Schmidta i birokratije EU. Kroz paket evropskih zakona, sa kojima se uslovljava podrška EU za pristupni put, poturaju se zakoni sa kojima se ne omogućava provođenje presuda evropskih sudova Sejdić- Finci i drugih na koje se čeka preko 10 godina, već na svaki način u državno ustrojstvo nastoji ugraditi etničko na račun građanskog. Svaki dogovor i kompromis koji se pravi, a ovo zanemari i zapostavi, na putu je izdaje i vodi u nepovrat.

Prebrzo zaboravljeni razlozi agresije 90-tih
Prebrzo i olahko smo zaboravili zašto je i kako je počela agresija na državu i građane BiH 90-tih godina prošlog vijeka. A počela je 12.5.1992.g. kada je na jednoj od prvih skupština Rs Usvojeno 6 strateških ciljeva Rs:

Uspostava državne granice koja će odvojiti srpski narod od druga dva naroda. Zar to već nije?

Uspostaviti koridor između Semberije i Bosanske Krajine. Zar to već nije?

Uspostaviti koridor u Podrinju, što znači ukinuti stanje Drine kao granice srpskih država. Zar to već nije?

Uspostaviti granicu na Uni i Neretvi. Zar to već nije?

Podijeliti Sarajevo u srpske i bošnjačke dijelove, te uspostaviti sposobne državne vlasti u oba dijela? Zar to već nije?

Osigurati pristup moru- To malo sutra?

Na toj istoj majskoj sjednici kasnije osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić izabran je za komandanta Glavnog štaba vojske RS i krenuo s vojskom da vojnim sredstvima ispuni ovih 6 postavljenih ciljeva. I pri tom počinio genocid nad Bošnjacima.

Na ovakvom strateškom pravcu brzo su se našli i usaglasili svoje interese srbijanski predsjednik Slobodan Milošević i hrvatski predsjednik Tuđman i krenuli u realizaciju. Kao rezultat njihova udruženog djelovanja, koje zadnjih 20 godina nastavljaju Milorad Dodik i Dragan Čović podržavani i usmjeravani iz Beograda i Zagreba, nastale su Republika srpska i tzv. Herceg Bosna (koju Zagreb preko Čovića pokušava oživjeti).

Ovi ciljevi dobrim dijelom su ostvareni, a na onima koji još nisu, intenzivno se radi svih 28 dejtonskih godina. A to su ciljevi idelogije na kojima su svoje bolesno savezništvo zasnovali i učvrstili Milošević i Tuđman, a zloupotrebom Dejtonskih mehanizama nastavili i osnažili Milorad Dodik u saradnji sa Aleksandrom Vučićem i Dragan Čović sa Plenkovićem i Milanovićem…i nekima prije njih.

Udruženim djelovanjem do postavljenih ciljeva
Nepravednim Dejtonskim mirovnim sporazumom (koji je prioritetno imao cilj zaustaviti krvoproliće, ali i rat kada je ABiH došla do Banjaluke) ne samo da su prećutno priznati rezultati agresije, već je država etnički podijeljena, oduzet joj status Republika, a dodat entitetu Rs stvorenom na genocidu uz ime sa kojim se ograničavaju prava drugih a Srbi nadređuju i čine neprikosnovenim na okupiranom teritoriju, što od prvog dana predstavlja minu u temeljima države BiH i faktor nestabilnosti na Balkanu i Europi.

Nakon 28 godina rovitog Dejtonskog mira (u kojem je SDA bila na vlasti, ali se nije dobro postavila) u vlasti je Trojka i dijeli vlast sa SNSD-a i HDZ-om, ali svojim poltronskim podaničkim odnosom ne samo da ne pomaže državu već stalnim ustupcima na račun države i građana pogoduje SNSD-a i HDZ-i, iako znaju da oni istrajno rade na rušenju države.

Europski put BiH
Bosna i Hercegovina je na evropskom putu, ali je još uvijek nepoznanica ko želi, ko odlaže a ko ne želi zakoračiti na vrata Evropske unije, osim ako se radi o benificijama i parama iz pristupnih fondova.

Tri Zakona (Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranju terorizma, Zakon o sukobu interesa, Zakon o sudovima BiH) plus Frontex s kojima EU uslovljava datum za pristupne pregovore su od posebne važnosti, kao i datum za pregovore, ali usvajanje ovih zakona potrebnih državi i građanima, ne može biti alibi Trojki za dalje popuštanje i nove ustupke Dodiku i Čoviću, na štetu države i građana. Moraju se urazumiti i sami zakočiti ili ih neko mora zaustaviti.

Sa voljom ili uz rezervu Hrvatska se morala pridružiti Sloveniji u pružanju podrške BiH za ulazak u EU, ali je više nego očito da to pokušava iskoristiti i naplatiti nametanjem zakonskih izmjena (legitimno predstavljanje, izbor članova Predsjedništva BiH i drugo) sa kojima se Hrvatima u FBiH osigurava dominantan status, odškrinjuju vrata Trećeg entiteta, a Hrvatskoj omogućuje da i dalje zadržati kontrolu nad ključnim procesima u BiH, kako na unutarnjem tako i vanjskim planu.

Podrška MZ-e srpskom i hrvatskom separatizmu
Ne smije se zaboraviti da su SAD, Međunarodna zajednica i vodeće zemlje u njoj nosiocima srpskog i hrvatskog separatizma Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću više puta oprostile za kriminal, antiustavno, antidejtonsko, antidržavno djelovanje, adaktirale izrečene i neizrečene presude, zanemarile nestanak sudskih spisa u procesu protiv Čovića, Dodiku tolerišu sve do otcjepljenja, a pod pritiskom javnosti sude ga tek sada za stvari koje su “mala maca” u odnosu na sve drugo što je počinio i što čini. Sve to upućuje na zaključak da MZ-a stoji uz Srbiju i Hrvatsku, uz Dodika i Čovića, a od građana BiH koji vole svoju zemlju traži krajnji oprez, jer postaje sve jasnije da MZ-a od Bosne želi nešto drugo što nije u interesu velike većine njenih građana. A sve to biće još jasnije i vidljivije kada počnu pristupni pregovori, ako do njih uskoro dođe.

Trojkin poltronski odnos
Umjesto da čvrsto stane iza države i usmjeri se na implementaciju presuda Ustavnog suda BiH i europskih sudova, izmjenu Ustava i Dejtonskog sporazuma, koji godinama prokišnjava na sve strane, izdajnička Trojka se poltronski uvlači pod kožu srpskih i hrvatskih separatista i pomaže im da se ozakoni nemogujće, da se građanin gurne u stranu, kao što je to već urađeno sa Bošnjacima kroz eliminaciju SDA, a zabetonira etničko u kojem Dodik i Čović poentiraju, dok Hrvatska i Srbija dobijaju trajnu vizu da arbitriraju i porodubljuju krizu.

Platiti otvaranje pregovora sa EU (koji i dalje podsjećaju na dudu novorođenčetu) prepuštanjem države u ruke srpskih i hrvatskih separatisata, pod kontrolu Zagreba i Beograda, slabljenjem i rušenjem ključnih državnih organa i institucija (Ustavni sud, CIK-a, Predsjedništvo BiH…) je suludo, posljedično i neoprostivo.

Samo slijepi ne vide da su su produkt strategije 90-tih “pobiti, prekrstiti i raseliti”…svakodnevne psovke, uvrede i sve brojniji murali Ratka Mladića, Radovana Karadžića i drugih osuđenih ratnih zločinaca koji dominiraju na zidovima višekatnica širom Srbije i Rs, slavljeni parolama “Nož žica Srebrenica” i opjevavani pjesmama ”Srebrenice tako si mi mila, daboda se tri put ponovila”…“Oj Pazaru novi Vukovaru, oj Sjenice nova Srebrenice”...

Neka ovo bude podrška Trojci kad ide pravim putem, ali i upozorenje - da paze šta rade. BiH i građani im neće oprostiti nove propuste i greške na račun građana i na štetu države. Vidjeli su murale ratnih zločinaca, čuli prijetnje, ucjene, provokacije, vulgarne psovke, najnovije uvrede Sanje Vučić pred palatom pravde i znaju dobro kuda to sve vodi. Imaju vlast, znaju s kim je dijele, ali ne i pravo da najvažnije državne pozicije ustupaju neprijateljima države. Ni državi Bosni i Hercegovini ni njenim građanima ne treba termin za pristupne pregovore na putu ka EU, ako građani ostanu bez države, a država bez građana.

Bosna i Hercegovina je uvijek bila i biće u Evropi, i potrebna je Europi koliko je njoj potrebna Europa. Po nekima BiH je trbuh Europe. Bilo bi više nego opasno da se u tom trbuhu začne i iz njega okoti nešto što bi uništilo ne samo nju i Balkan, već zapalilo Europu a možda i svijet. Iz tog razloga EU treba pomoći Bosni da prevaziđe dejtonske podjele i provede zdrave reforme sa kojima će postati ravnopravna članica europske porodice.