Srpski popovi uče djecu da pjevaju četničke pjesme, sa porukama mržnje
„NIKO NEMA ŠTO SRBIN IMADE“
Autor: Sead Zubanović
Objavljeno: 31. Jan 2024. 17:01:06
Mnogima je poznata ona priča kada čovjek prodaje kuću i cijeni je, zbog izuzetno dobronamjernog komšije, daleko više nego što ona stvarno vrijedi. Kada bi se, kojim slučajem, Bosna prodavala, njena stvarna cijena bi bila najmanje prepolovljena zbog toga što graniči sa Srbijom! Teško je naći bar nekoliko država na svijetu koje su, kao što je ona, akumulirale u sebi toliku zavist i zlobu, prema drugom i drugačijem, koja bez ikakvih „problema“ prerasta u mržnju. Rat i sva zla koje on nosi, jedini su ventil kroz koji se ta država ciklično, bar malo, oslobađa unutrašnjeg negativnog naboja. Predug period mira je za Srbiju ogromna opasnost jer bi ona, onakva jeste, u njemu eksplodirala! Destrukcija je osnovni uslov njenog funkcionisanja i postojanja!?

Svi oni pojmovi koji afirmišu humanost, dobronamjernost, iskrenost i plemenitost, srbijanskom narodu su u velikoj mjeri strani i nepoznati. Umjesto ljubavi u srcima djece se, prvenstveno vaspitanjem u porodici, uzgaja mržnja. Porodične krsne slave, najveći srpski praznici, su idelna mjesta za početak formiranja takvog negativnog pogleda na život. U pročelju stola, oko kojeg sjede ukućani i gosti, obavezno se nalazi prazna stolica, a ispred nje čaša rakije i pribor za jelo. To je mjesto na kome bi, po tom podlo osmišljenom predanju, sjedio đed, prađed ili čukun đed, da ga nisu ubili antihristi, Turci. Zato domaćin, svaki put, prvo nazdravlja nikada prežaljenom pretku, odnosno praznoj stolici, pa onda svim prisutnim. Nije teško predpostaviti kako u tim momentima reaguje dječija mašta. Uzgajanje mržnje kod djeca, nažalost veoma učinkovito, nastavlja se njihovim obaveznim odlascima u crkvu. Tamo ih sveštenici uče da su Turci nevjernici, neljudi i nekrofili. Oni su, tako popovi uče srpsku „decu“, po svom dolasaku na Balkan odmah iskopali vijekovima prije sahranjenog, osnivača njihove vjere, svetog Savu i na Vračaru zapalili njegove kosti! To je jedna od mnogobrojnih nebuloza uz otimanje srpske djece iz naručja majki i njihovo, navodno, nasilno odvođenje u Stambol, nazvano danak u krvi. Takođe, po tim izmišljotinama, Srbima je nanošeno veliko poniženje, od strane turskih zemljoposjednika, aga i begova, takozvanim pravom prve bračne noći! Samo onaj ko pojma nema o islamu može tvrditi da su srpske nevjeste, prvu noć poslije vjenčanja, obavezno provodile u postelji pomenutih veleposjednika dok su im muževi, za to vrijeme, morali vodati konja oko kuće tiranina. To se nazivalo „šetnjom opanaka“! Ako je, a jeste sigurno, upitno mentalno zdravlje onoga ko je ovo osmislio, onda je iluzorno i razmišljati o inteligenciji onih koji u ovo vjeruju Naivnu djecu u te izmišljotine i nebuloze nije teško ubijediti, a one ih dokazano prate, kao grozna mora, kroz čitav život. Što u tim pričama logike uopće nema, ni najmanje nije bitno. Historija je u Srbiji laž i mitomanija kojom se nastavlja deformisanje dječijeg pogleda na život. Kroz obavezno školovanje taj proces se finalizira. Kosovski boj, zatim navodna tragedija braća Jugovića, srpski ustanci i slični događaji pa junački hajdučki likovi, vrve školskim udžbenicima. Izmišljenih pogubnih događaja iz prošlosti u kojima su obavezno nevine žrtve uvijek samo Srbi, ima na pretek. Falsifikovanje historijske istine je općepoznata srpska specijalnost. O porukama u školskim lektirama koje potpisuju Njegoš, Andrić, Ćosić, Drašković, Bečković, Selimović i slični, nema potrebe pričati! Za cjeloživotno držanje naroda u stanju grča i želje za osvetom, prije svega Turcima, odnosno njihovim nasljednicima, poturicama Bošnjacima, zaduženi su televizije, novine, portali, filmovi, muzika, političari, crkveni velikodostojnici i prije svega, rakija!


„Šetnja opanaka“


Porazan je rezultat ovog sistematskog trovanja stanovništva lažima u Srbiji. A, iskreno govoreći, nemoguće je da dijete može posumnjati da nije istina ono čemu ga uče njegovi otac i majka pa zatim pop i učitelj, kasnije nastavnici i profesori i na kraju mediji i političari. Zato je mržnja tamo oduvijek bila i ostala ideja vodilja kroz život, jednako doktorima nauka kao i nepismenim seljacima. Šta više, obrazovani dio nacije u tome prednjači! Imali smo se, nažalost, priliku u to uvjeriti tokom posljednje agresije na Bosnu i vidjeti kako se znanje može monstruozno koristiti u funkciji zla. Tome stravično svjedoče masovne grobnice i njihovi nazivi, primarne, sekundarne, tercijalne, zavisno od toga koliko su puta prekopavane kao i sistematska organizacija prethodno izvršenog samog čina genocida!

Teška bolest koja je odavno prešla u fazu neizlječivosti, na kraju će uništiti i samu Srbiju! Svo ono strahobalno zlo koje je ona počinila drugima, posebno Bošnjacima, vratiće se u još većoj mjeri tamo gdje je i nastalo. To je obavezni bumerang kojim pravda uzvraća nepravednima. Očigledno da tom narodu, kao opomena, nije bio dovoljan primjer što je ogroman broj Srba nestao sa lica zemlje u Prvom i u Drugom svjetskom ratu? A, dok se to ne desi, do tog trenutka kada će se Srbija ugušiti u vlastitoj krvi, mržnji i zlu, niko u njenom okruženju nema prava na miran san. Ovo upozorenje prvenstveno važi za Bošnjake!