Poštovani ministre Helez,
Prije nekoliko godina smo se neposredno upoznali na večeri u Bugojnu u Islamskom centru Dževhera.

Razgovor s tobom bio je prijatan i poticajan za razmišljanje o stanju našeg naroda i države. Nije bio obojen ni stranački ni jaranski, već čisto bosansko-patriotski.

Vijest o tvom imenovanju za ministra odbrane bosanske države na prijedlog „šestorke“ pa „trojke“ nije me ni oduševila ni razočarala. Rekao sam, sačekajmo da čujemo i vidimo šta će i kako će raditi Zukan Helez kao ministar odbrane u ovim (ne)mirnim vremenima za naš narod i državu.

Pratio sam, koliko sam mogao, tvoje robusne javne nastupe i tvoja viteška sučeljavanja sa nabusitim Miloradom Dodikom. Osjećao sam se ponosnim i zadovoljnim što je moj narod u tebi prepoznao bosanskog viteza i bugojanskog lava, koji se ne povlači pred kabadahijama.

Povod ovom pismu je tvoj sinoćnji nastup na Hayat tv i tvoja izjava: - Bosna i Hercegovina je najstabilnija zemlja na Balkanu!

Donekle se slažem s tobom da je naša zemlja „najstabilnija“ jer vidimo da je Dodikova mečka žestoko zaigrala u beogradskoj avliji, praveći tako kaos oko beogradskih gradskih izbora. I neka je. Treba to Srbiji da vidi i osjeti kako se Bosni nositi sa neukrotivim medvjedom. Ne likujem, ali je očito da bosanska kletva: - Dabogda se o sebi zabavili–, ima efekta.

Zar se ne vidi da je Srbija dobila svog Vukašenka. Tako, najzad, Srbija ima svog idealnog vidovnjaka, koji ih vodi kako ne bi sami morali razmišljati ni na dan izbora ni poslije izbora. Sve im je sveznajući i svemoćni vidovnjak Vučić kazao šta će biti na izborima i šta im slijedi poslije izbora. Još se čeka par dodatnih proruskih hohštaplera u Europi pa se može očekivati da 2024. bude gora od 2023. godine.

A što se nas u Bosni tiče, mi smo tihi pospani promatrači, koji ne vole da ih se budi iz zimskog sna i ljetnog odmora sve dok mečka ne zaigra i pred njihovim/našim vratima. Onda će naša lijepa Hanka Paldum opet povikati: - Ah, Nedime, šta nam ovo rade"? Narod, posebno njegovi intelektualni i državni prvaci, koji ne uče iz svoje vlastite povijesti, osuđeni su da padnu na ispitu, kao svaki loši đaci.

Zato, moj ministre odbrane Helez, nisam sto posto siguran da je naša zemlja „najstabilnija“ ili „najsigurnija“ na Balkanu. Nažalost ili „nasreću“ mnogo je znakova, koji nas upozoravaju na budni i odgovorni oprez od kojih je najavljeni dolazaka srpskog patrijarha Porfirija u Banju Luku jedan od najstrašnijih znakova, koji nas bode u oči i ubija u zdrav mozak. Patrijarh Porfirije dolazi u Banja Luku da blagoslivlja paradržavnu tvorevinu, takozvanu Srpsku Republiku Bosnu i Hercegovinu, koja je proglašena 9. januara 1992. godine, kao nelegalni hajdučki čin.

Zar ima neko u Bošnjka/Bosanaca kojem nije jasno da su iz Srbije 1991. god. pa nadalje dolazili „prvo popovi, a potom topovi?“

Ima li neko u Bosni koji je zaboravio tu nepobitnu ratobornu činjenicu?

Nažalost, ministre Helez, ima ih u Bošnjaka/Bosanaca, koji to zaboravljaju. Siguran sam da ti nisi jedan od tih. I zato mi je drago što te imamo takvog kakav jesi – vitez bosanski i lav bugojanski - da jasno poručiš Miloradu Dodiku da je sâm pokušaj razgrađivanja bosanske države na način srpsko-šovinističkog iredentizma znači nestanak entiteta Eresa i vraćanje u preddaytonsko stanje stvari, a to je povratak ustava nezavisne, suverene i međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine, gdje nema entiteta, niti ima govora o srpskom iredentizmu.

Ministre Helez, ne sumnjam u težinu tvoje ministarske riječi, ali bih volio to isto čuti od partnera na koje računaš – računamo, prije svih od Amerike, Velike Britanije i Turske. Volio bih i od njih čuti da Dodikov srpski iredentizam uz blagoslov srpskog patrijarha Porfirija i srbijanskog vidovnjaka Vučića znači nestanak entiteta Eresa i vraćanje bosanske države u stanje prije daytonskog sporazuma.

U nadi da ćete ovo moje bratsko pismo zateći u dobrom zdravlju i raspoloženju, primi izraze mojeg osobitog poštovanja! - piše u pismu Mustafa Cerić, Ph.D., Bosanski reisu-l-ulema u periodu 1993-2012.