Kod nas je skoro nezapaženo prošla analiza poznatog portala Global Firepower (Global fajerpauer), koja prati stanje armija u svijetu. Od 193 države koliko danas postoji u svijetu analizirano je 145 zemalja. Prema rang listi ovog portala najmoćnije su oružane snage SAD sa power indeksom 0,0712, na drugom mjestu je Rusija, slijede Kina, Indija, Velika Britanija, Južna Koreja, Pakistan, Japan, Francuska i Italija. Ukrajina u koju su uložena ogromna novčana sredstva udruženog zapadnog svijeta u ratu sa Rusijom nalazi se na 15. mjestu.. Amerikanci su neprikosnoveni. Imaju 92 razarača, 11 nosača aviona, 13.300 aviona i 983 borbena helikoptera. Amerika zauzima vodeću poziciju jer izdvaja najveći odbrambeni budžet težak 762 milijarde $ (viši za 30 miliona $ nego 2019), što je skoro tri puta više od NR Kine koja za odbranu troši 230 milijardi $, prema podacima Biznis insajdera. Zna se da su u 2019. vojni izdaci Sjedinjenih Država iznosili su 3,4 posto američkog bruto domaćeg proizvoda (BDP), čime su SAD za nacionalne vojne izdatke potrošile procenutalno manje od svog BDP-a u odnosu na Rusiju, koja je potrošila 3,9 posto svog BDP-a, i Saudijsku Arabiju koja je potrošila 8,0 posto svog BDP-a.
E sad, za nas je najvažnija priča o vojnoj snazi zemalja u regionu. Srbija je vojno najsnažnija država i zauzima 58. poziciju Hrvatska je na 69. mjestu, Slovenija na 86, Albanija na 91, Sjeverna Makedonija na 108, Crna Gora na 128. poziciji. Tek na 133. mjestu nalazi se Bosna i Hercegovina (pwrIndx 3,0788), a iza nas je samo Kosovo. Ovi podaci su objavljeni početkom avgusta 2023. godine.

Najnespremnija zemlja na Balkanu zbog srpskih opstrukcija
Na ovakvu neprimjerenu situaciju u kojoj se našla BiH ukazuju već odavno poznavaoci vojnih doktrina i modernog ratovanja. Dovoljno je pogledati analizu Globala i zaključiti da je BiH vojno-tehnički najnespremnija zemlja na Balkanu. Očito radi se o skromnom vojnom potencijalu, a o rezervnom sastavu da i ne govorim, jer on jednostavno ne postoji i po tome smo “šampioni“. Zatim, kadrovska nepopunjenost, nedostaju uniforme, oprema, zastarjela su materijalno-tehničkih sredstava, helikopteri također.... Stoga je prijedlog ministra Heleza o povećanju izdvajanja za oružane snage ne samo opravdan nego nužan u situaciji kada i u Srbiji i u Hrvatskoj, bivšim agresorima na Bosnu i Hercegovinu, traje neviđena trka u naoružavanju i modernizaciji vojske, što stvara ozbiljne prijetnje našoj državi. Zbog toga riječi ministra Srđana Amidžića da Ministarstvo finansija priprema budžet institucija BiH manji i za 10% u odnosu na sadašnji djeluju poražavajuće. On očigledno ne želi i neće da razumije potrebe Ministarstva odbrane BiH za modernizacijom pješadije i lakih oklopnih vozila, artiljerijske opreme i haubica 155 milimetara, oklopnog bataljona, sredstava vazduhoplovstva i nabavke helikoptera.“ Njegov zadatak je da spriječi moderniziranje vojne sile BiH. Ovo prema riječima „začuđenog“ ministra „stvara strah“. Kod koga, gospodine ministre? Kod vas možda i stvara od primisli da će „muslimani“, kako volite nazvati Bošnjake pronaći neku fintu da vas nadmudre. Jer, vi i oni koji u vas doveli na poziciju ministra- kočničara očigledno ne želite modernizaciju i opremanje naše vojske koja se nalazi, kako ističe portal, u lošem vojno-tehničkom stanju. Želite da se ta zajednička vojska napokon uruši da oduzmete državi garanta njenog opstanka. Vi vojsku posmatrate kao Agenciju za lijekove, arhivsku ustanovu, knjigovodstvene servise... a mi kao živi organizam kojeg treba stalno obnavljati i svakodnevno snažiti. Pokazali ste se kao odličan đak Milorada Dodika koji godinama opstruira Oružane snage svoje zemlje dok u isto vrijeme ide na vojne vježbe u susjednu Srbiju i tamo se divi dometima ratne tehnike. Dupli standardi. Amidžić se skriva iza zahtjeva MMF i drugih međunarodnih finansijskih institucija koje pozivaju na „stezanje kaiša“, ali koje nigdje ne govore o tehničkom slabljenju vojske. Oni samo ukazuju na potrebu smanjenja potrošnje, rezanja plata u javnom sektoru itd. Ministar se čudi kako oružane snage ponovo zahtjevaju povećanje budžeta i impertivno izjavljuje da budžet Ministarstva odbrane BiH za 2024. neće biti uvećan već da bi naprotiv mogao biti smanjen. Zahtjeve Ministarstva odbrane za povećanjem budžeta naziva „suludim“. Insitiranje ministra za „štednjom“ po pitanju modernizacije vojske dok se u isto vrijeme susjedne države naoružavaju nije ništa drugo nego namjerno sabotiranje i potkopavanje države, kojoj očigledno ne želi dobro.
Pogledajmo sada situaciju u okruženju. Prije nekoliko dana NATO je saopćio da će povećati svoj vojni budžet za 2024. godinu za 12% i koji će iznositi 2,03 milijarde eura, a civilni budžet za 18,2%, na 438 miliona eura.

Izvršenje naloga Srpskog sveta
U svakoj zemlji potrebama armije uvijek se daje prioritet. Jer, zna se, vojska je personifikacija države. Ona čuva teritorijalni integritet i suverenitet zemlje, posebno u onim državama koje su pretrpjele takvu agresiju kakvu smo mi doživeli. Uštede na kojima inisistira Amidžić su naravno dobro došle, ali treba početi od kadrovskih rasterećenja u ministarstvima a nikako od razoružanja države. Kada se sjetim predsjednika BiH Alije Izetbegovića skoro bih mogao zaplakati koliko je bio štedljiv ovaj čovjek. Imao je svega četiri savjetnika, ali je pred sobom imao Bosnu i Hercegovinu, koja je za njega bila neupitna svetinja. Ministar kaže da ga je „strah“ od zahtjeva za modernizacijom vojske ali nisam čuo da je on ili neko iz Rs-a izrazio brigu i protestovao zbog tehničko-tehnološkog jačanja srbijanske vojske, Aleksandar Vučić je narušio davno vojne omjere. On danas sprema vojne potencijale suprotno Aneksu 1B Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji od strana što su bile uključene u ratni sukob zahtjeva vojno uravnoteženje. Srbija pri tom stalno zvecka oružjem i ubacuje terorističke grupe na teritoriju Kosova ispitujući reakcije NATO-a. Traži se nova prilika na Balkanu, napose u Rs-u, i zbog toga Srbija predstavlja danas opasnost za Bosnu i Hercegovinu, a ne kako se Amidžić pita (kritikujući Heleza) je li se to BiH sprema nekoga napasti. Amidžiću, Bosna je kroz historiju stalno napadana od svojih susjeda. To bi trebalo da znate ako ste išli u školu. Ne zna čovjek da li bi zaplakao ili se grohotom smijao vašim budalaštinama. U sarajevskom Oslobođenju analizirao sam 14. 4. 2022. srbijanske nabavke ratne tehnike. Pišem:
„Sutradan po okončanju vojne vježbe „Vatreni štit 2022“ uključili su se direktno i Kinezi. Na beogradski aerodrom je sletjela flota kineskih aviona koji su dopremili vojnu opremu sa moćnim raketnim sistemom iz klase „Patriot“ odnosno ruske verzije S-300 (manji domet) kineske proizvodnje (FK-3). Protiv koga je usmjereno ovo oružje? Nema sumnje – protiv Bosne i Hercegovine i Kosova, jer okolo Srbije je prsten zemalja iz porodice NATO. Na istoku i sjeveroistoku su Bugarska i Rumunija, s kojom Srbija nikada nije ratovala. Neke od njih, kao Mađarska, osim što pripadaju NATO nomenklaturi, imaju konzervativno-nacionalističko vođstvo, koje podržava agresivnog Vučića i otvorenog rusofila Milorada Dodika i nije sklono Bosni i Hercegovini. Na vojno ojačalu Hrvatsku (NATO), Albaniju (iz NATO-vog zaleđa) i novoprimljene Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju Vučić neće smjeti zbog famoznog člana 5. Povelje koji daje pravo NATO-u da djejstvuje ako bude napadnuta njihova članica. Turska će, veli sam Vučić, prodati Srbiji svoje dronove Bayraktar, i to preko reda. Svi su u igri. Oružje se prodaje na međunarodnoj pijaci bez obzira na porijeklo kupca ili prodavca, a kineski avioni pri tom prelijeću dvije zemlje NATO-a da bi Srbiji doturili oružje. Ovdje se zarađuje. Vječnih prijateljstava nema...“
Nisam, naravno, zaboravio vojni arsenal Hrvatske i njene troškove na svjetskim pijacama ratne opreme. Ona danas izdvaja više od 2% BDP-a za odbranu. Nabavila je 12 francuskih višenamjenskih borbenih aviona Dassault Rafale i za njih platila 999 miliona eura. Hrvati su kupili i američke borbene helikoptere Kiowa Warrior a bave se mišlju da kupe izraelske tenkove Merkava. Navodno postoji opcija o kupovini raketnog sistema Matador za 3,8 miliona eura, koji probija oklope tenkova i ruši zidove.
Protiv koga bi onda Hrvatska mogla upotrijebiti ovo oružje? Ona graniči sa Italijom, Slovenijom, Mađarskom i Crnom Gorom. Sve te zemlje su u NATO savezu u koji je uključena i Hrvatska. Ovo oružje, očigledno, nije prijetnja njima nego BiH i Srbiji. Iako je, međutim, Srbija u napetim odnosima sa Hrvatskom ona s njom neće ratovati, jer ima loše ratno iskustvo u sukobu sa NATO-om 1999. a osim toga Hrvatska je članica sjeveroatlantske vojne alijanse. Prema tome, kao potencijalni objekat zastrašivanja ostaje Bosna i Hercegovina, s kojom Zagreb ima neriješene računa iz prošlosti, uključujući i pitanje granice.
Iz rečenog se može zaključiti da se srpska komponenta javno protivi povećanju budžeta za oružane snage. Srpsko insistiranje na imenovanju ministra finansija u Vijeću ministara BiH u avgustu ove godine pokazuje se kao planski projekat, koje „gura“ srpski svet. Sa mjesta na kojem su koncentrirane pare moguće je sprečvati modernizaciju vojske i jačanje njenih kapaciteta, a time i snaženje države. Televizija Rs je nedavno obavijestila javnost da je „ministar odbrane Zukan Helez ponovo zatražio povećanje budžeta za OS BiH a da se pri tome uopšte nije konsultovao sa svojim zamjenikom Aleksandrom Goganovićem“. Ovo drugim riječima znači da zamjenik u slkučaju da je bio konsultovan ne bi dao podršku ministru Helezu za povećanje vojnog budžeta (4% BDP BiH) i modernizaciju armije. Od Amidžića smo saznali da razvijene zemlje, kao Japan, npr, troši 1% BDP na odbranu, a Njemačka 3%, a da ministar Helez traži povećanje od 4 odsto. Amidžić ravna Njemačku i Japan sa Bosnom i Hercegovinom kao da je bosanskohercegovačko društvo na nivou njemačkog ili japanskog. Kakva stupidna objašnjenja od visokorangiranog ministra, kao da smo mi debili koji ne znaju šta je 1 posto BDP u Japanu ili 3% u Njemačkoj, a štaznači 4 posto u BiH. Za odbranu Bosne i Hercegovine ovo su veoma značajna pitanja i savjetujem ministru odbrane Zukanu Helezu da ne popušta, jer su očigledno ovakvi postupci sračunati od strane Srba (još za vrijeme Dodika) da potkopaju i oslabe državu, koja je i tako vojno načeta. Ali ako misle da će nas ugušiti time što nam neće dozvoliti da osnažimo našu zajedničku vojsku, kazaću im jedan zgodan Njegošev stih koji kaže „boj ne bije svijetlo oružje no boj bije srce u junaka“. Sjećate li se bosanskih gazija?

(Autor je bio savjetnik predsjednika BiH Alije Izetbegovića)