Nakon 47 dana smrtne agonije palestinskog naroda 24.11. u 7 sati. sati stupa na snagu četvorodnevno primirje sa kojim se budi nada u trajan mir

Četrdeset sedmi dan sukoba između Palestine i Izraela, Hamasa sa Izraelom, prvi put rađa se nada za uspostavu mira. Uz posredovanje Kuvajta, SAD i Egipta dogovorena je humanitarna četvorodnevna pauza u opkoljenom pojasu Gaze, koja počinje u četvrtak 23.11. od 10 časova.

Zaključeno je krhko primirje, kojim se omogućuje kratak predah do sada neviđenom ubijanju jednog naroda, ulazak 300 kamiona humanitarne pomoći i djelimična razmjena talaca koje drži Hamas sa zarobljenim ženama i djecom koje Izrael drži u svojim zatvorima. Razmjena je dogovorena u omjeru 3:1. Hamas će osloboditi 50 talaca u zamjenu za 150 žena i djece, koji nisu osuđivani za ubistva. U naredna 24 sata od stupanja primirja biće objavljena imena razmjenjenih. Ovo ne znači da će rat prestati, ali je neki nagovještaj da njegov intenzitet opada i vodi mirnom rješenju. Tokom primirja Izrael nema pravo nadzora dronovima, ali ratni sukobi nisu isključeni.

Zaključeno primirje nakon 47 dana smrtne agonije prvi je korak za predah, ali i očajnička nada da bi se stradanje nedužnog stanovništva moglo zaustaviti.

Po ocjeni medija ovo je bez sumnje najveći diplomatski iskorak od početka sukoba. Tokom pregovora i sa nagovještajem primirja nije prestalo bombardovanje Gaze, ali ni stradanja Palestinaca u Gazi i na okupiranoj Zapadnoj obali, gdje su i dalje porodice raseljenih iz Gaze meta napada. Sa najavom primirja izvršen je ukop 111 Palestinaca označenih brojevima, od kojih je jedan broj bio sahranjen u masovnooj grobnoci ispred bolnice el- Shifa.

75 godina tiranije
Punih 75 godina Palestina je okupirana zemlja, a palestinski narod trpi nepodnošljivu tiraniju države Izrael. Obećanja najodgovornijih i najuticajnijih političkih svjetskih faktora sa više stotina deklaracija UN-a o vraćanju prava i zaštiti palestinskog naroda iznevjerena su sve do danas i ostala prazno slovo na papiru. Država Izrael je postala tiranin kakav historija do sada nije upoznala.

Od kada se uselio na palestinsku zemlju Izrael je zaposjeo, uživa i dominira nad 88% palestinskog teritorija, a narodu Palestine je ostao svega 12% njihove zemlje u Gazi na Zapadnoj obali. Tokom ovih sukoba od 2,3 miliona stanovnika Gaze više od 70% je raseljeno i najveći dio se nema gdje vratiti, jer su njihove kuće i nastambe pretvorene u ruševine.

Najčešće pominjanja riječ kojom se od početka sukoba opisuju događanja u Gazi i na Zapadnoj obali je genocid, istrebljenje palestinskog naroda iz Gaze, u kojoj će ako se ne zaustavi ostati Izrael.

I dok se širom svijeta održavaju mirni protesti podrške pravednoj borbi palestinskog naroda, koji ne samo da nije dobio obećanu državu, već mu je Izrael i dalje stopu po stopu otima, u centrima moći Zapadne Evrope i Washingtonu održavaju se protesti podrške nastavku terora, progonu, ubijanju i razaranju svega sto postoji i egzistira u Gazi i na Zapadnoj obali, gdje Palestinci od postanka žive. Nije to život dostojan čovjeka, već moderno ropstvo do istrebljenja u okruženju 450 miliona Arapa, pod nogama i pred očima cijeloga svijeta. Nekad i sam žrtva holokausta, Izrael je postao karcinom u srcu arapskog svijeta.

Podrška pravednoj borbi palestinskog naroda
Sukob između Izraela i Palestine doveo je do podjele svijeta. Zauzimaju se strane ko će s kim. I dok najveći dio svijeta daje podršku pravednoj borbi palestinskog naroda za slobodu i dostojanstvo, jedan dio pretežno zapadnih zemalja stoji uz Izrael, opravdavajući to pravom Izraela da se brani.

Protesti podrške Izraelu organizovani su u Washingtonu, Beču, Berlinu,...Učesnici protesta podrške izraelskom genocidnom zatiranju Palestinaca ne vide i ne prepoznaju nikog svog u preko 5.000 ubijene djece i 14.000 ubijenih Palestinaca, pa im je to manje važno. A progon, ubijanje i razaranje traje već 47 dana. Potpuno je uništeno 40.000, a teže oštećeno 220.000 objekata, od kojih 74 džamije. Da se spriječi širenje istine, do sada je ubijeno 48 novinara. Izrael ih je granatirao i na jugu Libana. Intenzitet bombardovanja iz zraka i sa zemlje se ne smanjuje. Sa samo jednom bombom uništi se cijeli gradski kvart. A dah smrti se sve više prenosi i na Zapadnu obalu, na kojoj su od početka sukoba vojska i doseljenici do sada ubili preko 250 Palestinaca. Napadi, racije i hapšenja su svakodnevnica.

Svuda su tijela, mrtvih i ranjenih. Kao što je u Bosni more bijelih nišana, u Gazi je more bijelih čaršafa, u koje je umotano sve više tek rođene djece. Do sada je ubijeno 14.000 Palestinaca, od kojih preko 5.000 djece. U svojim zatvorima Izrael drži preko 10.000 talaca. Stradanja i razaranja su ogromna. Sve veći je broj mrtvih i ranjenih. Sa opekotinama preko cijelog tijela, kakve su do sada rijetko viđene. Bolnice ne rade, ali su su pune ranjenih. Nastavlja se sa napadima na bolnice, škole i izbjegličke kampove.

Prisilno je iseljena bolnica El-Shifa, pod opužbom da sa ispod njen nalazi Glavni komandni centar Hamasa, a ponovo napadnuta škola UN-a, u kojoj se sklonilo više hiljada, prvenstveno žena i djece.

Istraga o događanjima 7.oktobra, kada je Hamas napao Izrael i počinio zločin na Festivalu omladine, u kojem je ubijeno preko 300 osoba, pokazuje da je jedan broj njih ubio Izrael iz helikoptera, koji se suprostavio napadu Hamasa. O tome već postoje svjedočenja koja daju nešto drugačiju sliku od one koje je prvobitno predstavljena. Istina mora izići na vidjelo.

Izraelski napadi na Gazu su sve bezobzirniji i pogubniji. Napadaju se bolnice, izbjeglički kampovi, škole, kolone izbjeglica koji se po nalogu Izraela kreću ka jugu. Najveća drama danima se odvijala u najvećoj bolnici Gaze Al-Shifa, koja je opkoljena izraeskim tenkovima i već nekoliko dana je pod izraelskom blokadom.

Zbog napada Hamasa Izrael, podržan od dijela MZ-e, rigorozno kažnjava sav palestinski narod, a najviše djecu. 40% ubijenih i ranjenih su djeca. Sa događajima u Gazi sve se relativizuje, u nastojanju da se Hamas okrivi za svaku žrtvu koju počini Izrael.

Očajnički se traži i očekuje pomoć UN-a, koje djeluju tromo i neefikasno. Pojam moći i jedinstva Međunarodne zajednice kao barijera zlu i nepravdi nekad su bile UN-i, a danas je to moćni Kolektivni zapad koji čine SAD i nekoliko vodećih evropskih zemalja, koje o svemu odlučuju. Nastojanja UN-a da se zaustavi rat i omogući dostava humanitarne pomoći nisu dala željene rezultate. Nakon neobavezujuće Rezolucije koju je predložio Jordan, sa kojom je pozivano na “momentalno, trajno i održivo humanitarno primirje”, tek u petom pokušaju Vijeće sigurnosti UN-a uspjelo je 27.10. uz neutralne glasove SAD i Kine usvojiti Rezoluciju predloženu od Malte kojom se produžuju humanitarne pauze, a Hamas uslovljava da pusti taoce koje drži od 7. Oktobra kada je izvršen napad na Izrael. Obzirom da ovom Rezolucijom nije osuđen Hamas, SAD i Kina nisu stavile veto, ali su ostale neutralne.

Kuda vodi i dokle doseže pravo Izraela da se brani?
Kada je 7.10. Hamas napao Izrael, odmah su mnogi sa Zapada rekli da Izrael ima pravo da se brani, pa to ponavljaju i danima kasnije kada Izrael neviđenom razornom silom ubija i genocidno zatire nedužni palestinski narod. I u toj foskuli Zapada nema ništa novo. Svako dijete zna da napadnuti ima pravo na odbranu, ali se to pravo po duplim aršinima nekom daje a nekom uskraćuje. Kada je BiH napadnuta od srpskog a po tom hrvatskog agresora, a u njoj ciljano napadnuti Bošnjaci, Bosni i Hercegovini je uveden embargo i zadržan za cijelo vrijeme rata, jer je trebalo da trećina Bošnjaka ode pod zemlju, trećina da se iseli a trećina da klekne, pogne glavu i pokori se. I ne samo to. Širom Bosne i u zaštićenim zonama UN-a nad bh Bošnjacima su počinjeni teški zločini i zločini genocida, a ograničena odgovornost za počinjeno svedena je na individualne krivice, umjesto da budu osuđeni i kažnjeni režimi koji su to planski učinili.

U napadu Hamasa i teškom zločinu koji je počinjen 7.10., koji se ne može ničim opravdati ako se potvrdi ono što je o tome izneseno, ne govori se o individualnoj krivici onih koji su to počinili, već se ide na potpuno uništenje Hamasa i sveti cijelom palestinskim narodu. Pri tome se zanemajuje činjenica da palestinski narod 75 godina podnosi i trpi sve teži teror Izraela, čeka da vrati u posjed svoju državu i opet bude svoj na svome. Od nastanka Izraela Palestina je izgubila atribut države, bez jasno priznatih granica.

I kao što se izgovorene ili pisane riječi moraju tumačiti u kontestu, tako se moraju tretirati i događaji. Ne može se o problemu Palestine i Palestinaca razgovarati od 7. Oktobra kada je Izrael napadnut, već od 1947. kada su na palestinsku zemlju naseljeni Jevreji i na palestinskoj zemlji formirana država Izael, a Palestincima oduzeto pravo na njihovu državu i nije im vraćeno ni nakon 75 godina, uprkos odlukama UN-a. Pri tom ne treba zaboraviti da je već 1948.godine spaljeno 500 palestinskih sela.

Protesti podrške narodu Palestine
Širom svijeta održavaju se masovni protesti na kojima se osuđuje ono što Izrarel radi u Gazi i Zapadnoj obali i daje podrška palestinskom narodu.

Različiti su izrazi podrške pravednoj borbi palestinskog naroda- protestni skupovi na ulicama gradova, parole na stadionima, grafiti i murali na zidovima, izrazi solidarnosti na društvenim mrežama, bojkot izraelskih proizvoda, nošenje palestinske marame, isticanje palestinske zastave na priredbama i koncertima, do prekida diplomatskih odnosa. Diplomatske odnose sa Izraelom do sada su prekinule Bolivia, Belize,... a povlačenje ambasadora najavili Turska, Bahrain, Jordan, Chad, Chile, Columbia, Honduras, South Africa,…

Protesti podrške započeti u oktobru nastavljeni su tokom novembra sa zahtjevima za trenutni prekid rata, prestanak ubijanja i protok humanitarne pomoći.

Svijet se digao na noge za Palestinu sa pitanjem “Hoćemo li biti svjedoci genocida!?”

Na proteste u Istambulu izašlo je 2 miliona građana, među njima i mnogi Jevreji koji ne podržavaju cioniste.

Poruka je svetog oca pape Franje: “Sukob se pretvorio u terorizam obe strane. Otišlo se dalje od rata, ovo je terorizam”. “Molimo se za mir! Teror ne može i ne bi trebao opravdavati teror”.

Hiljade demonstranata 4.11. marširalo je ulicama Washingtona mašući palestinskim zastavama, uz poruke “Zaustavite masakr”, “Bajdene ne možeš da se sakriješ, pristao si na genocid”.

Protestovalo se i na Fridom Palazi nedaleko od Bijele kuće, sa porukom “Svi smo Palestinc!”

Protestovalo se u Istambulu, Ankari..sa porukama “Izrael bombarduje bolnice, Bajden to plaća!”

Protestovalo se i širom SAD, u Memphisu, Milvoki, Bostonu, Minneapolisu, Omahi, New Havenu, Dalasu, Las Vegasu, Burlingtonu .. sa podrškom Palestini i globalnom osudom izraelskih akcija u Gazi. Uprkos zabrani, protestovalo se u Parizu, Berlinu…

Protestovalo se u Jemenu, Kanadi, Čileu, Venecueli…Bagdadu, Novom Pazaru, Karačiju, Berlinu, Edinburgu, Seulu, Briselu, Podgorici…Kuala Lumpuru, Rotterdamu, Meksiko Sitiju…

Protesti su održani u Sarajevu, Zenici i mnogim gradovima BiH, sa porukama “Jučer Srebrenica, danas Gaza!”, ali i Beogradu, na kojem je zatražena kazna za Netanyahua…

Nekoliko stotina Sarajlija ponovo je protestovalo na platou kazališta i sa bijelim vrećama koje simboliziraju ubijene zahtijevalo da se zaustavi genocid nad Palestincima.

U BiH je bilo i oprečnih stavova sa izrazom solidarnosti sa Izraelom od strane Srba i Hrvata…Mostar- istočni dio sa Bošnjacima sa Palestinu, a zapadni dio sa Hrvatima Izraelu…


Odgovor većine arapskih zemalja nije zadovoljio. Stav svih arapskih zemalja je trenutni prekid ratnih dejstava.
Sa Arapskog samita koji je održan u Rijadu, kojem je prisustvovao i predsjednik Irana, uglavnom su bile blage reakcije sa zahtjevom za prekid sukoba i humanitarna pomoć.

Protesti podrške Izraelu
Sa prvim danima sukoba punu podršku Izraelu dale su zapadne zemlje, predsjednici SAD Joe Biden, francuske Emmanuel Macron, Njemačke Olaf Scholz, Britanije ministar Rishi Sunak…Time Zapad zanemaruje činjenicu da 2,3 miliona Palestinaca već 75 godina živi u otvorenom logoru- Gazi…i daje podsticaj i gorivo cionističkom režimu za širenje granica na palestinski teritorij.

Sumnja za sve se i dalje pokušava baciti na Iran. Optužuju ga da stoji i iza otmice izraelskog broda, koju su ovih dana izvršili Huti.

Nezadovoljni strategijom oslobađanja oslobađanja taoca vojnom akcijom, članovi porodica građana Izraela, koje Hamas drži kao taoce, peti dan protestnog marša stigli su iz Tel Aviva u Zapadni Jerusalem sa zahtjevom o bezuslovnom oslobađanju i vraćanju njihovih najmilijih.

Zapad asistira genocidu u Palestini?
Zapad pomaže genocid u Palestini, kao što ga je 90-tih podržao i bio mu saučesnik u Bosni i Hercegovini. Sa početkom sukoba u Palestini brzo se zaboravilo na razoran zemljotres u Turskoj, brojna druga stradanja, rat u Ukrajini, etničko čišćenje u Azerbedžanu,... Spominje se agresija na Bosnu i stradanja u Sarajevu, ali se ne govori o “Sarajevskom safariju”, kada su Bošnjaci bili divljač za ostrel, kao sada Palestinci.

Gaza je u potpunom okruženju
Širenje izraelskih naselja ne vrši se samo ratnim osvajanjem, već i uz pomoć arhitekture, izgradnjom židovskih naselja okruženim zidovima.

Tenkovi kruže razorenim ulicama Gaze, opkolili su bolinicu al - Shifa, koja je iseljena. U njoj je ostalo samo 290 teških bolesnika i 25 doktora. Zdravstveni sistem je u kolapsu. Više se i ne govori o 10.000 onkoloških pacijenata, koji su ostavljeni bez terapije, da umru. Meta su ponovo bili izbjeglički kamp Nusairat, Indonezijska bolnica u Gazi i škola UN-a u Jabaliji, pod lažnom optužbom da ih Hamas koristi kao zaštini štit…Tijela žrtava su svuda ispred bolnica. Razaraju se mlinovi, pekare, trgovine...Uništena je najstarija crkva u Gazi. Epidemija je na pomolu. Ciljano je granatirana kuća glavnog kirurga bolnice, u kojoj je stradalo više osoba. Sve je do sada bačeno na Gazu što se moglo baciti, osim atomske bombe.

Nakon 47 dana terora, od 2,3 miliona stanovnika u Gazi je ostalo samo 600.000, a 1,7 milion se nema gdje vratiti, jer su im domovi sravnjeni sa zemljom. Vjeruje se da je namjera Izraela preseliti ih u Egipat, u pustinju. Cilj je ovladati sa područjem Gaze i učiniti ga neuslovnim za život u narednih desetinu godina.

Pohlepi, otimačini i pljački nikad kraja. Arapi su optuženi i proglašeni krivim jer imaju naftu, plin i geografski položaj, koji im žele uzeti. Ovo što se sad dogodilo i dalje događa nije genocid u nastajanju, već nešto što je viđeno, što se pred očima cijelog svijeta dogodilo, za koje skoro svi kažu ovo je genocid, a u Izraelu kažu “borimo se protiv ljudskih životinja”.

Nedovoljna podrška Arapskih zemalja
Arapske zemlje još uvijek se drže povučeno.Veliki dio svijeta upućuje im zamjerke, jer ne čine dovoljno da se zaustavi stradanje palestinskog naroda. Ipak, ne može se zanemariti značajna podrška koju pruža Kuvajt na diplomatskom, a Egipat na humanitarnom planu.

Cilj Izraela je jasan. Želi ovladati pojasom Gaze. Arapske zemlje još uvijek nemaju pravi odgovor. A ukoliko Hamas bude poražen, jer je vojno višestruko slabiji od Izraela, ko će se tada moći suprostaviti nastavku terora i okupaciji, koju Izrael vrši od nastanka države Izrael. Agonija paletinskog naroda nastaviće se najmanje 10 do 15 narednih godina, dok ne prekipi i ojačla neki novi vid narodnog otpora.

Susjedne i druge arapske zemlje, po mišljenju mnogih, treble su odmah početi sa bojkotom izraelskih proizvoda, obustavom isporuke nafte, prekinuti diplomatske odnose, protjerati izraelske ambasadore i stati na granice. Bio bi to ne samo odgovor i upozorenje Izraelu, već i međunarodnoj zajednici da mora ispuniti svoje obaveze na koje Palestinci čekaju 75 godina.

Rješenje o dvije države, na koje se čeka preko pola stoljeća, je ponovo opcija o kojoj se najviše govori.

Velika odgovornost je na Izraelu
Država Izrael je jedina država u svijetu koja je opasana sa 450 km žičanih ograda i zidova, u koju se ulazi kroz strogo kontrolisane željezne kapije pod kontrolom do zuba naoružanih straža, koje danonoćno bdiju na granicama.

Prvi uslov za uspostavu trajnog mira u Palestini i na Bliskom Istoku nakon uspostave četvorodnevnog primirja je prestanak ratnih dejstava, pružanje pomoći postradalim, odlaganje oružja i povratak životu.

Ako Izrael želi opstati na području na kojem egzistira mora učiniti sve da sa svojim arapskim susjedima uspostavi trajan mir. A to može samo ako vrati oteto, prestane se ograđivati zidovima, poruši zidove podjela, otvori srce, pruži obe ruke i približi se svojim arapskim susjedima. Oni ga čekaju.

Rat nikad i nikom nije opcija. Izrael i Palestina mogu u jednoj zajedničkoj ili dvije odvojene države u miru obnoviti život i opstati ili u ratu obe nestati.

Danas se u Americi i dijelom svijeta obilježava i slavi Dan darivanja Thanksgiving Day. Poželimo narodu Palestine i Izraela, narodima Ukrajine i Rusije ali i svima u svijetu, da im za izvor sreće i životno blagostanje bude darovan MIR.

Burlington 23.11.2023. Zijad Bećirević