Ovih dana, svijet zaokupljen zbivanjima na Bliskom istoku preko noći zaboravi rat u Ukrajini, teroristički upad na Kosovo, pomalo marginalizira BiH konflikt i sav se koncentrisa oko Gaze i Izraela. Odjednom se pojaviše znani i samozvani analitičari međunarodnih odnosa koji kao nekakvi univerzalni znalci “znaju u bobu” štaje to bilo a mi običan puk to nismo znali, znaju šta se aktuelno dešava a mi to takođe neznamo iako to gledamo svojim očima, i ono najvažnije, znaju kakva nam je budućnost, po njima uglavnom crna i beznadežna, ali eto oni na to nemogu uticati. Generalno njihove ocjene idu u pravcu:
- da je ovo sukob Istoka i Zapada,
- rat Izraela za proširenje državne teritorije,
- sukob islamske i kršćanske civilizacije,
- početak Trećeg svjetskog rata,
- strateško prenošenje fokusa javnosti sa Ruskoukrainskog rata na Bliski istok,
- sukob SAD-a i Rusije na trećem teritoriju,
- nova faza u borbi za energetske resurse u arapskom svijetu, itd, itd….
Međutim ništa od svega nabrojenog nije ni u primisli svjetskih gospodara rata. A zašto to nije to hajdemo redom pokušati dati odgovore.

Ako je ovo sukob Istoka i Zapada, pa gdje su u tom sukobu direktno Amerika, Rusija, Turska, Velika Britanija, Francuska, Njemačka pa ako hoćete možda i Kina, koje su u dva svjtska rata činile osnovu sukoba. Ovdje ne pominjemo Indiju, Pakistan, Japan, Brazil, koji su sa stanovišta analize ovog sukoba manje nego bezznačajni? Zašto? Zato što ih u algoritmima ratova koje kontrolišu moćnici iz sjene još nama na mapi niti koristi niti štete, jer ratovi su veliki biznis i treba da rezultiraju sa što većim profitom a sa što manje onih koji taj profit dijele po njegovom završetku.

Dabismo razumjeli poruke ovog pisanja trebamo se vratiti najviše pedeset godina unazad kada po relevantnim ocjenama u indicijama kreće tzv. Četvrta industrijska revolucija, (skraćeno 4.0 i 5.0), punim intezitetom. Začetnik iste je nesporno Japan. Ali kao poluokupaciona zona SAD iz Drugog svjetskog rata kontrolisano se zadržao na unutrašnjem razvoju informacionih tehnologija a žezlo svjetske Revolucije 4.0 i 5.0 predaje svom političkom paternu-kontroloru SAD-u. Isti je slučaj i sa Njemačkom koja je za svoju lojalnost Zapadnim pobjednicima iz Drugog svjetskog rata nagrađena ujedinjenjem i mogućnosćuu da svoju vojnu industriju razvija do sljedećeg višeg tehničkog i tehnološkog stepena. A za svoju ulogu u rasturanju Istočnog bloka zemalja i vađenju istih ispod kontrole ruskog imperijalizma Njemačkoj je dozvoljeno uključenje u međunarodnu podjelu svjetskog, posebno energetskog bogatstva.

U svemu ovome Indije i Pakistana kao zemalja sa nuklearnim arsenalima nema iz prostog razloga zato što su to dojučerašnje kolonije i njihova državotvorna samosvjest je još indirektno kontrolisana od bivših kolonizatora a visoka stopa demografskog prirasta stanovništva takav problem da im drugih problema ne treba.

Brazil je beznačajan sa stanovišta svjetskih epohalnih promjena jer ima takav strateški i politički bacgraund da niti kome posebno treba niti kome smeta a niti kome od njega na globalnom nivou prijeti potencijalna imperijalna opasnost.

Sukob na Bliskom istoku tumačiti kao rat Izraela za proširenje državne teritorije je malo je reći besmislen, jer niti je taj sukob kreiran od strane Palestinaca i Izraela niti je Izrael prava država, nezavisna i suverena. Izrael je samo biznis filijala bivših kolonijalnih sila i kao takav će postojati dok je tim silama potreban. Nažalost palestinski narod u ovom prekrajanju svijeta koje traje od Bečkog kongresa do danas aktuelno služi kao mamac, pustinjsko stado za sitne lešinare i hijene. Historija ih je smjestila na pogrešno mjesto u pogrešno vrijeme. Trenutni rat Izraela i Palestine je takođe navlakuša velikih da Hamas napadne Izrael i dobrovoljno ponese krivicu za sigurnu okupaciju Gaze. Izginuli civili na obje strane, posebno djeca se ne mogu ničim opravdati, to je obostrano veliki zločin za koji će direktni naredbodavci uglavnom odgovarati na internacionalnim sudskim instancama.

Hamasu kao, po političkim ciljevima, Islamskom pokretu otpora, koji je u osnovi islamistička fundamentalistička organizacija je namjenjena uloga daljeg razbijača arapskog i muslimanskog jedinstva. Oni su partijska vojska bez državnog legitimiteta i legaliteta. Oni mogu šta hoće učiniti a nizašta nemogu odgovarati jer ako dođe do odgovornosti onda se oni rasprše kao balon od sapunice a obični narod plaća cijenu njihovih grešaka, jer kao partiska falanga se gase skupa sa gašenjem partije. Ovdje želim da povučem paralelu sa ratom u BiH 1992.-95. gdje je svaka pojava partiskih falangi na sve tri strane tumačena kao sukob interesnih grupa, a tek formiranjem i uvojničenjem snaga Armije Republike Bosne i Hercegovine u svijetu je okvalifikovan Bosanski rat kao agresija na R BiH. Da je to uradila dijelom nepriznata država Palestina i kod njih bi svijet ovaj rat tumačio drugačije. Očigledno gospodari rata su htjeli baš ovakav početak i tok rata. Dakle započinjanje rata u ovom vremenu sa Izraelom je bilo bez ikakvog smisla ali usuđujem se reći da je isti započet u službi ostvarenja interesa velikih.

Tvrdnja da je ovo sukob islamske i kršćanske civilizacije takođe nema osnova jer gdje su tu kršćani, autohtoni u Gazi skupa sa muslimanima su ugroženi kao i njihove bogomolje a ove velike kršćanske zapadne i istočne zemlje odbijaju svako direktno uključivanje u rat, baš kao što to rade i velike i nezavisne islamske zemlje, Iran i Turska čije se “uključenje u rat” završava na PR istupima i osudama, neznam ni koga, na konferencijama za štampu, njihovih glavara i nekih nižih velikodostojnika.

Izjave nekih “političkih analitičara” i bjelosvjetskih prodavača magle da je ovo početak Trećeg svjetskog rata su u najmanju ruku paušalne i neodgovorne, zato što Veliki ratovi uvijek počinju u velikim ekonomskim krizama a sadašnji svijet je na najvišoj civilizaciskoj i ekonomskoj tačci razvoja u povjesti i nema nikakvog stvarnog razloga za Veliki rat, izuzev u cilju tržišnih manipulacija i borbi za prodaju svojih roba izazivanjem i kontrolom lokalnih i regionalnih sukoba koji MORAJU rezultirati profitom koji ide gospodarima tih ratova, čitaj gospodarima svijeta iz sjene.

Procjene da je ovo strateško prenošenje fokusa javnosti sa Ruskoukrainskog rata na Bliski istok su najblaže rečeno besmislene jer ruske žive sile ili tehnike dole nema a sama ruska politika na kojoj se temelji ovaj rat je pokoravanje Ukrajine i u maksimalističkom rezultatu direktna prijetnja Njemačkoj, odnosno nastavak dvovjekovnog vojnog i političkog odmjeravanja snaga ruske i njemačke države. Rečeno podržavaju SDA-e jer im se u zadnjih dvadesetak godina Njemačka otima ispod kontrole a Francuska u tom smislu zbog historijske nepouzdanosti i napoleonovskih recidiva ne moze doprinjet disciplinovanju Njemačke. Brexit je samo bio korak u kome SAD-e, podrškom Velikoj Britaniji, vidi mogućnost da u osutnom trenutku pokuša disciplinovati Njemačku i pripomoći u discipliniranju Rusije, (čitaj demontaži ruske federacije). Dakle Ruskoukrainski rat je otvorio pitanje odnosa Rusije i SAD prema rastu snazne Njemačke države.

Ni tvrdnja da je ovo nova faza u borbi za energetske resurse u arapskom svijetu nije održiva jer SAD i djelimično Velika Britanija već imaju kompletnu kontrolu tih resursa preko marionetskih vladajućih elita Saudiske Arabije, Iraka, Bahreina, Emirata, Libije itd.

Slijedi logično pitanje šta su onda razlozi za izbijanje ovoga rata na Bliskom istoku? Odgovor bi bio da je u igri namjištanje klopke u koju treba da uđe u rat protiv Izraela Iran a po mogućnosti i Turska, kao regionalne sile susjedi Kini, koje u strateškim promišljanjima zapadnih sila jesu potencijalni saveznici Kini i Rusiji, ali i objektivna smetnja novim ekonomskim okupacijama svijeta u tzv Četvrtoj industriskojrevoluciji, 4.0 i 5.0 i konačnom obračunu sa Kinom kome bi rezultat bio agresivni ulazak zapadnih tehnologija na veliko kinesko tržište.

Zaključna razmišljanja
Ovaj rat na Bliskom istoku nema nikakve direktne veze sa Ruskoukrainskim ratom i balkanskim kriznim žaristima, (Kosovo i BiH).

Izraelska državna elita i njen predsjednik vlade Benjamin Netanyahu su nogama i tijelom u zavisnoj državi Izrael a glavom u Washinktonu DC i Bijeloj kući.

Kao nagradu zavisnoj državi Izraelu, dežurnom ratnom upaljaču na Bliskom istoku, SAD će dozvoliti da okupira Gazu ali ne i da uništi Hamas kao stranačku vojsku jer im isti treba za naredne kontrolne aktivnosti na tom području.

Konačno u rat se neće uopšte miješati Rusija a sada je definitivno jasno niti Turska ili Iran.
Izraelskoj eliti će biti fakturisana odgovornost za velike ratne zločine koji se graniče sa genocidom a Hamasu će ostati oreol stranačke vojne falange koja če produžiti gerilski rat protiv izraelskih okupacionih snaga u Gazi.

I konačno i ovaj rat će pokazati da su mali samo sitniš u trgovačkim transakcijama koje prave svjetski vladari i gospodari rata u realizaciji Nove epohe i ekonomske formacije koja će biti obezljuđena, robotizovana i tehnički kontrolisana od vještačke inteligencije. Nažalost to je stvarnost i što prije ljudi to svate biće bolje za njih i dolazeće generacije

Gračanica, novembra 06. 2023.