Podrška pravednoj borbi palestinskog naroda nema alternative
Od Bosne i Bosnaca, od njenih građana, koji su prije 30 godina doživjeli, preživjeli i još uvijek preživljavaju teror kakvom je 75 godina izložen palestinski narod, ne može niko zahtjevat da stanu na stranu Izraela, koji se naselio na zemlju Palestinaca, potisnuo ih sa njihovih imanja i nastambi, uživa njihovo i traži još više, traži sve. Ne želimo da se bilo kome dogodi i ponovi ono što se nama u BiH dogodilo i što se još drastičnije, razornije i pogubnije događa Palestini i Palestincima, koji 75 godina trpe teror Izraela, traže svoje pravo i čekaju na svoju obećanu zemlju u kojoj će biti svoji na svome, slobodni i neprikosnoveni. Izdani su od MZ-e, od UN-a, kao i Bosna i Hercegovina prije 30 godina. Ne samo da im nije dato obećato, a obećana im je njihova država, već se dopušta Izraelu da ih tjera iz njihovih kuća, sa njihove zemlje, da ih tamani kao gamad. Ruši njihove kuće i naselja i gradi nova za svoje građane, a protjerane Palestince ograđuje zidovima i žicom.

Teror Izraela nad Palestincima
Brutalni progoni Palestinaca, etničko čišćenje sa tihim umiranjem zatvorima i ubistvima, su svakodnevnica koja traje i nema joj kraja. Odvija se po modelu po kojem je od 1992 do 1995. u Bosni i Hercegovini pokrenuto i provedeno etničko čišćenje Bošnjaka. Od tada polovina Bošnjaka, preko milion, ne živi više u svom zavičaju već luta svijetom, kao što se ovih dana događa u Gazi i na Zapadnoj obali. Palestinci umiru ne dočekavši starost, a palestinska djeca rađaju se, odrastaju i umiru u mraku terora i bezumlja. Svake godine u izraelske zatvore bude zatvoreno 800 maloljetnika. Umjesto da ih hrani ljubavlju, Izrael ih hrani mržnjom, a očekuje da mu vrate ljubav.

Do koje mjere je dosezao teror Izraela nad Palestincima uvjrerljivo pokazuje zabrana obavljanja molitve Palestincima mlađim od 65 godina u džamiji Al Aksa , koja je treće najvažnije svjetište Islama.

Duga je i zapetljana historija palestinsko-izraelskih odnosa, ali ne treba ponirati suviše duboko u prošlost, kad se sve i suviše dobro vidi na površini.

Iznevjerena ideja o dvije države
U vrijeme dok je Palestina još bila pod britanskom upravom (1937) nastala je ideja o formiranju dvije odvojene države za Izrael i Palestinu. Ideju je 1947. podržala i Generalna skupština UN-a, ali je ostala mrtvo slovo na papiru sve do 1980. kada je dobila i podršku Evropske zajednice. Vremenom se pokazalo da je ideja o dvije države utopija, jer je za Izrael to trebao biti gubitak teritorija koji je osvojio Šestodnevnim ratom 1967. i u kasnijim ratovima protiv arapskih zemalja. Zbog brojnosti Palestinaca i iz drugih razloga nije bila prihvatljiva ni ideja o jednoj državi, koja je ranije bila opcija. A prema sadašnjem stanju na terenu, između novih židovskih naselja, koja se šire i niču svakodnevno, nije moguće na miran i prihvatljiv način za sviju izgraditi drugu državu.

Podrška Izraelu od MZ-e nije izostala. Međunarodna zajednica, koju predvode SAD, UK-o i neke zapadne zemlje, dozvolila je i omogućila Izraelu da se naoružava i postane četvrta vojna sila u svijetu, a Palestinci su ostavljeni da se kamenicama brane i bore protiv vojne sile, kojoj se daje pravo i na atomsku bombu.

Nastavlja se stradanje Palestinaca
Nakon ratova 1946, 1947, 1967, 2005 i agresija 2008, 2009, 2011… Palestinci su zapljusnuti novim valom agresije Izraela, sa nesagledivim posljedicama za obe strane.

Od 7. oktobra, kada su počeli novi sukobi na Bliskom istoku između palestinskog Hamasa i Izraela, svaki dan gine na stotine nevinih palestinskih građana, stotine njih postaju invalidi, a na hiljade ostaje bez krova na glavom. Ne štede se bolnice ni škole, jer u njima su palestinska djeca.

Broj mrtvih raste. U poslj edna 24 sata ubijeno 436 Palestinaca, od čega 182 djece. Bilans šesnaestog dana od izbijanja sukoba je 5.087 ubijenih Palestinaca, od čega preko 2.000 djece, ranjeno je 15.273, a preko 600.000 je pomjereno iz njihovih domova. Do sada, u prividnom miru, ubijali su jednog po jednog, grupu po grupu, a sada ubijaju masovno. “I dok mi pokrivamo svoju djecu dekicama, Palestici svoju pokrivaju ćefinima”, poruka je saosjećanja jedne od očajnih majki.

Kopnena ofanziva na Gazu se i dalje odgađa. U smrtonosnoj noći 16-og dana od kad su počeli sukobi Izrael je izvršio 320 napada na pojas Gaze u kojima je ubijeno 436 Palestinaca. Izrael svjesno krši međunarodno pravo. Sve je izvjesnije da bi invazija na Gazu, ako se nastavi, mogla dovesti do genocida, koji se po mnogima već dogodio.

A racije i hapšenja Palestinaca su svakodnevni. Preko 6.000 je u izraelskim zatvorima, od čega preko 180 maloljetnika. Tokom posljednje racije uhapšeno je 1.200.

U prvim danima sukoba sa Hamasom život je izgubilo 1.400 Izraelaca.

Po riječima Predsjednika Palestinske uprave Mahmouda Abbasa Palestinska oslobadilačka organizacija je jedini legitimni predstavnik palestinskog naroda, a da politika grupe Hamas ne predstavlja palestinski narod.

Progon Palestinaca sa sjevera na jug
Palestincima je naređeno da napuste sjeverni dio Gaze i presele na jug, ali ih i tamo napadaju, ni na jugu nisu zaštićeni…Pod prijetnjom Izraela svoje domove do sada je napustilo oko 700.000 Palestinaca.

Humanitarna kriza je na vrhuncu. Nema struje ni vode. U bolnicama nema mjesta ni za ranjene, a u mrtvačnicama za mrtve. Tek 14-ti dan, 21.10. u Gazu je preko Egipta stigao prvi konvoj sa 20 kamiona humanitarne pomoći…a do danas su stigla još dva konvoja, što je samo kap u moru.

I Palestinci, koje ovaj put vodi Hamas, prepušteni su sami sebi, kao što su 90-tih ostavljeni od svih bili Bošnjaci u Bosni i Hercegovini. I Palestice sprečavaju da se vrate u svoje i na svoje, kao što su oslobodioci BiH nakon četiri godine odbrane zaustavljeni u pobjedonosnom pohodu pred Banja Lukom.

A šta očekuje prognane i kakva je sudbina prognanih pokazuje slučaj prognanih Bošnjaka iz njihovih kuća i gradova. Sa područja koje je etnički potpuno očišćeno i koje se sad zove Rs protjerano je polovina Bošnjaka, od kojih se za 30 godina vratilo samo nekoliko hiljada, jer im se pravo na povratak i dalje uskraćuje. Povratnici žive pod prijetnjom i u strahu kao građani trećeg reda, a za desetine ubijenih niko nije odgovarao. NIšta se bolje ne mogu nadati ni Palestinci, od kojih je za 15 dana svoje domove moralo napustiti oko 700.000, a vrši se pritisak i na preostalih 400.000 da se isele na jug, kako bi Izrael mogao cijelo područje Geze i šire potpuno očistiti od njih i kasnije po isprobanom receptu naseliti svojim građanima.

Protesti podrške Palestini i Palestincima
Protesti podrške pravednoj borbi palestinskog naroda za slobodu održavaju se širom svijeta. Ovih dana održani su u SAD ispred zgrade UN-a, u New Yorku, Dalasu, Las Vegasu, Los Angelesu, Bostonu…Londonu, gdje se okupilo preko 100.000 građana, Barceloni, Lisabonu, Beču, Dablinu, Amsterdamu, Kairu, Daki, Kašmiru, Atini, Braziliji…Francuska je zabranila skupove podrške, a bili su zabranjeni u Berlinu i Frankfurtu, ali su održani u Dizeldorfu…

Protesti su održani i u BiH u Sarajevu, gdje se okupilo više hiljada, Tuzli…a palestinska zastava zalepršala se i na Starom Mostu u Mostaru. Protestovalo se i u Novom Sadu, Beogradu, Podgorici, Novom Pazaru…

Protestanti u Beogradu su dijelili letke u kojima je pisalo da je “Izrael fašistička država koja 75 godina vrši teror nad palestinskim narodom, uz svesrdnu pomoć SAD i EU” i zatražili kaznu za Netanyahua…

Protesti su najavljeni ili već održani u Karachiu (Pakistan), Kuala Lumpuru (Malezija), Rotterdamu (Nizozemska), Parizu (Francuska), Mexico Cityju (Mexico), Otawi i Victoriji (Kanada), Tunisu…

Palestinske zastave lepršaju širom svijeta. Protestanati pozivaju na mir, traže obustavu granatiranja, osudu apartheida nad Palestincima, podižu glas protiv ubijanja djece, žena, staraca, traže kraj Izraelskoj okupaciji, Stop ratu u Palestini.

Ni Izrael nije bez podrške. Punu podrška Izraelu, uprkos svemu što čini, daju SAD, V. Britanija i Evropska unija, posebno Francuska, Njemačka… ali je sve veći broj građana u tim zemljama koji ne stoji iza takvog stava. Čelnici EU podržavaju pravo Izraela da se brani, ali u skladu sa međunarodnim pravom. Najveća podrška Izraelu dolazi iz zemalja koje su najveće zlo nanijeli židovskom narodu.

Više je nego izvjesno da se kroz sukobe na Bliskom istoku nastavlja preraspodjela interesnih sfera, začeta u Afganistanu.

Iako su (ako dođe do proširenja sukoba) mogući frontovi u Libanonu, Jemenu, Siriji, Iraku…ali i cijelom Bliskom istoku, arapske zemlje još uvijek šute u nadi da će tako sačuvati svoje pozicije. To je na neki način pokazao i Samit o Gazi održan 21.10. u Kairu.

Izrael ide do kraja?
Prema iizjavama Izraelskog premijera Netanjahua Gaza više neće biti slobodna teritorija, a Hamas će biti potpuno uništen. Umjesto da teži pomirenju, Izrael radi na istrebljenju. Primjenjuje isti model etničkog čišćenja kakav je primjenjen u BiH, pa zato i danas imamo smrtnu ranu na Balkanu. Izrael vjeruje da može ostvariti sve što želi, a da time neće izazvati svijet protiv sebe. Na način kako to sada radi ne samo da to neće postići, već će značajno umanjiti kredibilitet stečen kroz holokaust.

Građani BiH, prije svega Bošnjaci, više nego iko razumiju tragediju palestinskog naroda, sa Palestincima dijele bol i patnju i duboko saosjećaju. Sve to su Bošnjaci BiH osjetili na sebi, doživjeli, preživjeli i sada preživljavaju.