Rat u Ukrajini i eskalacija ratnih sukoba na Bliskom istoku skreniće pažnju MZ-e sa Bosne i Hercegovine, što omogućuje neprijateljima BiH da učvrste svoju vlast, nastave razaranje države i dijelenje njenog teritorija. To se mora zaustaviti!

Za stanje u Bosni i Hercegovini, pogoršanje stanja koje se iz dana u dan usložnjava, najodgovornija je Međunarodna zajednica, Ured visokog predstavnika(OHR), Visoki predstavnik Schmidt, Vijeće za implementaciju mira (PIC), ali i Vijeće sigurnosti UN-a koje samo sporadično, indolentno i nedovoljno odgovorno prate promjene koje sve dalje vode u negativnom smjeru. Na upozorenja koja su upućivana ovim institucijama zaduženim za provođenje i nadgledanje Dejtonskog mirovnog sporazuma do danas nije bilo adekvatnog odgovora. Posljednji istup predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića pred Vijećem sigurnosti UN-a prošao je bez podrške i odgovora, iako je bio konkretan, opravdan, očajnički i alarmantan.

Naravno, ovim se ne umanjuje a još manje amnestira odgovornost domaćih faktora, koji su dužni ukazivati na stanje, voditi proces promjena nabolje i insistirati na podršci.

Za dvije godine svoga djelovanja Visoki predstavnik Schmidt, uz podršku uticajnog dijela Međunarodne zajednice, uspio je da na okupiranom i etnički očišćenom teritoriju države Bosne i Hercegovine uspostavi potpunu vlast neprijatelja predvođenih Dodikom i Čovićom i sada radi na tome da im otimačinu ozakoni i gruntovno legalizuje.

Prema ocjeni Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) najveći neprijatelji BiH su Scmidt, Sattler, Dodik, Čović i Trojka. Visoki predstavnik Schmidt i Šef misije EU u BiH Johann Sattler su najodgovorniji za sistematsko pravno urušavanje BiH i potkopavanje krhkog mira u BiH.

Schmidt ne radi svoj posao
Od kada je stupio na svoju dužnost marta 2021.g. Međunarodni predstavnik Christian Schmidt umjesto da radi poslove koji su mu određeni Aneksom 10 . Dejtonskog sporazuma, on se svrstao na stranu Hrvatske a dijelom Srbije i vodi vodu na njihov mlin. Međunarodna zajednica, preko organa i institucija koje prate mirovni proces, vidi da On ne radi dobro svoj posao, ali ga ne poziva na odgovornost. Pod pritiskom javnosti saslušan je dva puta- tajno u Briselu i javno u Londonu, ali se time nije ništa promijenilo.

Christian Schmidt je u BiH od MZ-e postavljen kao vatrogasac, da sprečava požare i alarmira, a umjesto toga on ih podmeće.

Ne samo da Schmidt ne radi ono što je dužan, već nastavlja licemjernom politikom Međunarodne zajednice, zbog koje se u BiH ratovalo 4 godine i dopušteno agresorima da počine teške zločine, zločin genocida i etnički očiste skoro dvije trećine države. Presude koje su za počinjene zločine i kršenje ustavnih odredbi izrekli Međunarodni sudovi se ne provode, ali se Scmidt time ne bavi, već ih zanemaruje i drži po strani.

Licemjerju Međunarodne zajednice nikad kraja. Ni nakon 30 godina po okončanju agresije na BiH nije jasno ni glasno rekla da u BiH nije vođen građanski rat već je bio međudržavni sukob, agresija susjednih država. Nije rekla da su agresori bili Srbija i Hrvatska, da UN nisu priznale svoju odgovornost za uvedeni embargo na oružje, nije osudila genocid u Prijedoru, nije priznala odgovornost za genocid u Srebrenici, nije agresore osudila na plaćanje pričinjene štete, već ih nagradila stvaranjem genocidne Rs i dopustila da mnogi prepoznati zločinci izbjegnu odgovornost za počinjeno. I ne samo to. Sa licemjerjem se ide dalje i dopušta agresorima da u “bolesnom” miru dovrše ono što nisu uspjeli ostvariti ratom.

Obaveze Visokog predstavnika
Visoki predstavnik za BiH je predstavnik Organizacije ujedinjenih nacija zadužen za nadgledanje, koordiniranje i sprovođenje civilnih aspekata Dejtonskog mirovnog sporazuma. Imenuje ga Savjet bezbjednosti UN na prijedlog Savjeta za provođenje mira (PIC). On je konačan tumač Aneksa 10 Okvirnog sporazuma za mir u BiH, što mu daje ovlasti i obavezu da daje obavezujuće tumačenje i ostalih dijelova Dejtonskog sporazuma, prije svega Aneksa 4 - Ustava Bosne i Hercegovine. Od 1.8.2021.g. funkciju Visokog predstavnika u BiH obavlja Nijemac Christian Schmidt, od kojeg se očekivao napredak i progres u provođenju mirovnog sporazuma, a umjesto napretka doveo je državu u najdublju krizu od okončanja agresije.

Glavna obaveza Visokog predstavnika, po Aneksu 10 Dektonslkog sporazuma, je tumačenje civilnog dijela Sporazuma. To on ne radi, a to je kamen spoticanja i izvor skoro svih problema i nesporazuma.

Schmidt je odgovoran za kontrolu provođenja Dejtonskog sporazuma i dužan je dati pismena tumačenja njegovih odredbi, ali to ne čini ili ne čini blagovremeno, što srpski i hrvatski secesionisti zloupotrebljavaju i tumače onako kako njima odgovora. Kad nešto treba da radi, zaustavi i sankcioniše antidržavno djelovanje on se pritaji i šuti, a istupa samo onda kad treba dati pogodnosti onima kojima ne pripadaju.

Schmidtova iznevjerena očekivanja
Od Schmidta se očekuje da tumačiti, preduzima mjere iz svoje nadležnosti i daje jasne odgovore na pitanja koja dovode do zastoja, blokada i sukoba, a koja su kamen su spoticanja i glavni uzrok zbog kojeg Dejtonski sporazum ni nakon 28 godina ne daje rezultate koji se očekuju.

Neka od tih pitanja su:
-Da li je i kako je riješeno pitanje državne imovine Dejtonskim sporazumom i Sporazumom o sukcesiji SFRJ?

Da li je Sporazum o sukcesiji SFRJ proveden i da li se provodi u BiH na isti način kao u drugim državama bivše Jugoslavije? Ima li osnova da odredbe sporazuma o imovini budu u BiH drugačije provedene nego u drugim državama ex. Jugoslavije?

Schmidt ne može više da se ponaša kao posmatrač, već mora da kaže da je država BiH titular /sukcesor nepokretne državne imovine i da ta imovina po Dejtonskom sporazumu pripada državi, a ne entitetima?

Zašto Schmidt ne sankcioniše Dodikove prijetnje otcjepljenjem Rs ako Rs ne dobije u trajno gruntovno vlasništvo imovinu, za koju može dobiti samo pravo korištenja ali ne i pravo vlasništva?

Kako Visoki predstavnik može biti samo posmatrač i dopuštati da se državna imovina otima i krčmi, a zna da bez imovine nema ni države?

Kako Schmidt dopušta da se državna imovina knjiži na Rs, uprkos odluci Ustavnog suda BiH s kojom je Rs zabranjeno da raspolaže državnom nepokretnom imovinom, do donošenje državnog zakona o imovini?

Zašto se Schmidt ne izjašnjava o prijedlogu Zakona o državnoj imovini koji su dali u raspravu Predsjednik i član Predsjedništva BiH Komšić i Bećirović? Da li zato što preko radne grupe želi nametnuti svoj prijedlog, po kojem bi se zaobišala država kao titular i izvršila “pravedna raspodjela imovine” i “imovina davala u koncesiju”?

Zašto Schmidt ne preduzima ništa da popravi greške počinjene u izbornoj noći 2.oktobra, kojima je Bošnjake ponizio i gurnuo pod noge Čoviću i Dodiku?

Svi koji ne poštuju odluke Visokog predstavnika trebaju biti sankcionisani, a od kada je Schmidt na toj funkciji niko nije sankcionisan. Zašto?

Zašto se ne sankcionišu svi koji krše Inzkov Zakon o zabrani negiranja genocida? Do sada niko nije sankcionisan, iako se genocid konstantno negira, a počinioci zločina genocida nagrađuju i proglašavaju herojima.

Zašto Schmidt ne sankcioniše Dodika, Čovića i druge koji već 15 godina krše odredbe Dejtonskog sporazuma i ruše ustavni poredak BiH? Njegov tolerantan odnos daje im vjetar u leđa i potstiče ih da nastave otimati, preuzimati državne institucije i rušiti državu.

Zašto Visoki predstavnik ne pošalje pismeno upozorenje Srbiji i Hrvatskoj da se ne miješaju u unutarnje stvari BiH i stavi im do znanja da oni nisu garanti Dejtonskog sporazuma, već zaraćene strane dužne da kao i BiH poštuju i provode njegove odredbe?

Zašto odredbe Dejtonskog sporazuma Schmidt (često na pogrešan način) provodi samo u FBiH a zaobilazi Rs, koja konstantno krši odredbe sporazuma i ruši ustavni poredak BiH?

Iako je Dodik zabranom ulaska na područje Rs do kraja ponizio Schmidta i funkciju koju obavlja i zaprijetio mu hapšenjem ako dođe (pa to zamijenio zabranom sastajanja u institucijama Rs), umjesto adekvatnog službenog odgovora Schmidt mu poručio “znaš za jadac”.

Zašto Schmidt nije adekvatnije odgovorio na zaključke NS Rs o ocjeni rada i ukidanju visokog predstavnika, kojima se ne samo kompromituje On kao visoki predstavnik već i devalvira uloga Visokog predstavnika?

Iako je transparentnost bh pravosuđa više nego upitna a politička korupcija na vrhuncu, Schmid šuti i čeka, umjesto da daje potsticaj i traži objašnjenja, efikasniji i odgovorniji rad, naročito za slučajeve koji eskaliraju.

Zašto Schmidt ne zaustavi i sankcioniše Dodika koji ruši Ustavni sud BiH, traži progon stranih sudija i prisiljava sudije Rs (sudiju Zlatka Kneževića) da napuste Ustavni sud BiH?

Zašto Schmidt nije sankcionisao autore i donosioce Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH na teritoriji Rs, već ih amnestirao saopštenjem da je odluka poništena i neće stupiti na snagu?

Zašto Schmidt ne preduzima ništa da osigura sigurnost Bošnjacima i Hrvatima na području Rs, koji su sve više izloženi torturi, napadima?

Zašto nekažnjeno prolaze sve brojiniji napadi na Bošnjačke povratnike u Rs?

Zašto ni nakon 20 godina nije rasvijetljeno ni procesirano nijedno od 13 ubistava bošnjačkih povratnika?

Zašto se Schmidt nije više angažovao u EU prilikom rasprave o uvođenju sankcija Rs, Dodiku, niti je sankcionisao lidere pod sankcijama SAD i UK, već ih podržao na vlasti?

Osnažen podrškom iz Rusije Predsjednik Rs Dodik sve više prijeti miru u BiH, a MZ-a i njeni organi ga ne zaustavljaju niti sankcionišu?

Zašto Schmidt ne odgovora na Dodikove ucjene i prijetnje povlačenjem srpskih predstavnika i bh organa i institucija i prijetnje otcjepljenjem, ako se ne ispune njegovi neosnovani zahtjevi?

Nekažnjeno prolaze Dodikove izjave da ne priznaje Sud BiH, Tužilaštvo BiH, ni SIPA (Državnu Agenciju za istrage i zaštitu) i najavljuje mogućnost referenduma za otcjepljenje do kraja 2023.g., a Schmidt to prećutkuje, kako da je time suglasan.

Nije li krajnje vrijeme da se NS Rs onemogući da derogira odluke europskih sudova i Ustavnog suda BiH?

Zašto se ne provode presude Ustavnog suda BiH i Međunarodnih sudova, neke ni nakon 12 godina, a Schmid ne preduzima ništa da se provedu niti sankcioniše one koji ih opstruraju i ne provode ? Zašto i Schmidta zbog toga ne pozvati na odgovornost?

Zašto Visoki predstavnik ne razjasni razliku termina “constituent people” od “constitutive people”, koji se namjerno pogrešno tumače, što izaziva ozbiljne nesporazume i dovodi do podjela? Zašto ne kaže Čoviću i hrvaskim ekstremistima da u Dejtonskom sporazumu, kao ni u svijetu, ne postoje konstitutivni narodi niti legitimno predstavljanje naroda?

Zašto im ne stavi na znanje da konstitutivnost podrazumjeva moć ili autoritet da se uspostavi, konstituiše ili donese nešto, a da je konstituent samo dio ili komponenta cjeline?

Zašto se Sejdić i Finci, koji nisu iz “konstitutivnih naroda”, ni nakon 12 godina ne mogu kandidirati za Predsjedništvo BiH, a Schmidt ništa ne preduzima da im se to omogući?

Da li je bila obaveza Visokog predstavnika da spriječi bivše agentice Vijeća ministara (Monika Minić i Jelena Cvijetić) da lažno i neovlašteno pristupe Evropskom sudu za ljudska prava u predmetu “Kovačević protiv BiH”?

Zašto se, suprotno Dejtonu, umjesto ravnopravnosti građana odlukama Schmidta nameće “legitimno predstavljanje”?

Zašto nije osporen ako već nije sankcionisan Čovićev ultimatum da neće biti BiH ako ne bude “legitimnog predstavljanja”?

Zašto Čović od strane OHR- Schmidta ili bh pravosuđa nikad nije pozvan da odgovori na pitanje šta znači “teritorijalni preustroj” države, sa kojim prijeti ako mu se ne dadne Ustavni zakon koji traži?

Zašto Schmidt i dalje instalira Izborni zakon po Čovićevom zahtjevu i predstavlja ga u formi hrvatskog pitanja, iako se sa tim produbljuju etničke podjele i onemogućava provođenje presuda Sejdić i Finci i drugih? Nije li to zato što je već odlučio hrvatskskoj strani dati Izborni zakon po Čovićevom zahtjevu, a po njegovom i Dodikovom zahtjevu promijeniti sastav Ustavnog suda i Centralne izborne komisije (CIK)?

Nije li neprihvatljivo diskriminatorski zahtjev hrvatske strane po kojem bi se jedan član Predsjedništva BiH birao većinom glasova Hrvata, obzirom da podrazumjeva odvojene glasačke kutije za Hrvate, Srbe, Bošnjake, Ostale?

Schmidt mora spriječiti i zaustaviti sve blokade državnih organa i institucija, koje zemlju već godinama drže u smrtnom zagrljaju separatista i etno nacionalista. Umjesto da ih spriječi omogućio je onima koji su pune 4 godine držali FBiH u blokadi da potpuno ovladaju federalnim i državnim nivoima vlasti. Uprkos Dodikovom savezništvu sa Putinom, Ured visokog predstavnika sa Scmidtom na čelu i neke države članice Vijeća za implementaciju mira pomogle su Dodika i Čovića da osvoje vlast na entitetskom i državnom nivou.

Zašto se ne koriste Bonske ovlasti da se sa političke scene maknu oni koji vrše blokade državnih institucija i rade protiv države? Da li zato što Schmidt ne želi ili nema podršku Vijeća za implementaciju mira?

Iako su greške i propusti u Dejtonskom sporazumu više nego očiti i sprečavaju napredak države, zašto ni Schmidt (kao i njegovi prethodnici) ne podrži zahtjeve partija i građana i zatraži reviziju Dejtonskog sporazuma?

Obaveza Schmidta je da Dodiku i vlastima Rs da do znanja da Rs nije država i da entitetske linije nisu državne granice (iako ih je on lično morao preći tajno) i da takvu retoriku ubuduće neće tolerisati.


Schmidt je u obavezi da ispravno tumači odredbe Dejtonskog sporazuma i ustava države i entiteta, ali i da ih dosljedno provodi.

Naravno, na mnoga od ovih pitanja odgovor su trebali dati i preduzeti potrebne mjere i raniji Visoki predstavnici, ali ako ih nisu dali ili su ostali nedorečeni, obaveza je to aktuelnog Visokog predstavnika g. Christiana Schmidta.

Dolaskom Shmidta mirovni proces u BiH nazadovao
Schmidtovi propusti i greške, od kojih su neke nedopustive i svjesne, nisu isključivo njegove, već su rezultat apstinencije i nerada nekih njegovih prethodnika. Pa ipak ni jedan njegov prethodnik nije državu toliko gurnuo u ruke separatista i doveo do nazadovanja u implementaciji mira, kao što se desilo u ove dvije godine njegova mandata.

Umjesto da djeluje preventivno, nepristrasno interveniše i sankcioniše kada treba, Schmidt daje izjave i piše pisma upozorenja koja neprijatelji BiH odbacuju prije nego ih i pročitaju, a on ih samo arhivira. Tako je za Cvijanovićkinu “generalnu probu” rekao da je jako opasno to što radi i pozvao je da korigira svoj stav, a ona se ni po z… nije počešala.

Neshvatljivo je da organizacije, partije kojih je toliko i građani nisu organizovano ili individualno preko Ureda za visokog predstavnika, Vijeća za implementaciju mira ili na drugi način zatražili intervenciju Vijeća sigurnosti UN-a, pa ni sada kada je situacija u zemlji više nego uzavrela. Trebalo je čekati i trpiti skoro 30 godina pa da se neko kao Željko Komšić usudi utvoreno i argumentovano iznijeti istinu pred Vijećem sigurnosti UN-a.

Od Schmidta se očekivalo i dalje očekuje da smijeni Dodika i Čovića ili u paketu s njima Izetbegovića i neke druge. To nije uradio i to mu se razbija o glavu. Poznato mu je koliko je opasan i štetan savez Dodika i Čovića i ništa nije učinio da ga ograniči, već dozvolio pa čak i pomogao da se ojača i proširi. Umjesto da on smjeni njih, oni smjenjuju njega. Dodik ga sa sve većim brojem podrške iz opozicije negira, a Čović pošto je dobio skoro sve što je htio spreman je u znak zahvalnosti donijeti mu vijenac na grob, kada bude politički sahranjen.

Schmidt treba da radi ili da ode
U situaciji kada se BiH otima najvećoj krizi nakon Dejtona, kada ponovo gori na Bliskom istoku a prijeti ukrajinski plamen, MZ-a treba preko OHR i Vijeća za implementaciju mira pomoći Schmidta i usmjeriti ga na pravi put koji BiH zaista vodi u NATO i EU ili mu pod hitno dovesti zamjenu, makar to bio v.d. Visoki predstavnik.

Međunarodnoj zajednici je dobro poznato da bošnjački nacionalizam koji se reflektira preko SDA i drugih probosanskih partija nikad nije osporavao pravo Srba, Hrvata i Ostalih na njihovu BiH i omogućavao im je uvijek veće učešće u vlasti nego što im po učešću u strukturi stanovništva i drugim elementima pripada. Umjesto da sagleda strukturu vlasti na državnom i nižim nivoima i argumentovano je predoči svima, Schmid je podržao neosnovanu priču HDZ BiH i Čovića o bošnjačkoj majorizaciji. Umjesto da podrži i nagradi Bošnjake što umjesto svojih biraju dokazane rodoljube iz drugih naroda, kakav je nesumnjivo Željko Komšić, on ih je nezakonitim izmjenama zakona kaznio i obezglavio.

Mnogo veću pažnju Schnmidt je trebao usmjeriti prema pravosuđu, jer zna da u bh pravosuđu vlada korupcija. Tužilaštvo i Sudovi (uz časne izuzetke) pokazali su da su pristrasni, da povijaju glavu pred kriminalom i korupcijom ili im čak pomažu. Griješili su i bili pristrasni, griješe i danas, jer otvoreno pogoduju Dodiku i Čoviću, što je najuvjerljivije pokazao silazak sa trona Predsjednika VSTV- a Milana Tegeltije. Pravosuđu BiH treba popravni.

Mora se zaustaviti secesionističko antiustavno i antidejtonsko djelovanje
Schmid mora zaustaviti Dodikove udare na ustavni poredak zemlje i Čovićeve pokušaje za izmjenu Ustavnog zakona, izmjenu sastava Ustavnog suda i Izborne komisije, kao i imenovanje Vukoje za sudiju Ustavnog suda, jer se tom i takvom imenovanju protivi većina građana. Schmid mora spriječiti eliminaciju stranih sudija iz Ustavnog suda, dok za to ne dođe vrijeme, a to je kad se odsele PIC, OHR, On, pa onda i sudije. Istina je da da OHR, Schmidt, Vijeće za implementaciju moraju sići sa scene i otići, ali kada državu BiH naprave samoodrživom, a ona to još uvijek zaista nije. BiH će postati samoodrživa kad Ustavni sud ojača, kad pravosuđe počne raditi svoj posao, kad se državne i entitetske parlamentarne strukture, organi i institucije oslobode neprijatelja države i sankcionisanih lidera, a MZ-a preko svojih organa zaustavi secesionističko djelovanje SNSD-a i Dodika, HDZ-e i Čovića…

Praveći ustupke Čoviću i dopuštanjem Dodiku da ruši ustavni poredak BiH, Schmidt je izgubio povjerenje i podršku dvije trećine građana BiH i trebat će mu mnogo truda i napora da to povjerenje povrati, u protivnom nailaziće na sve veći otpor i morati da ode.

Zato Schmidt treba biti pozvan na odgovornost zbog ustupaka koje je dao i daje HDZ-i i Čoviću. Vijeće sigurnosti UN-a treba mu dati dodatno vrijeme da ispravi počinjene greške i krene ispravnim putem, ili ga zamjeniti s drugim.

Schmid mora stati na stranu države BiH
Schmidt nastavlja igru mačke i miša, u kojoj je trebao da bude mačka, a postao je miš. Poslan je da lovi i tamani štetočine, a sam se izložio riziku da i sam postane štetočina. Umjesto da smijeni Dodika i sankcioniše Čovića, nakon 20 godina njihova udruženog djelovanja protiv bh države, daje im novo vrijeme da pritišću žrtve agresije i genocida, a od njih traži dogovor uz nove ustupke. Schmidt je poništio Zakon NS Rs o ne-priznavanju odluka Visokog predstavnika i ne provođenju odluka Ustavnog suda BiH na području Rs, izmijenio Krivični zakon BiH, a po tom se povukao u jazbinu, u uvjerenju da će to zaustaviti Dodika i da će ga srpski i hrvatski separatisti ostaviti na miru. A to im je dalo dodatni vjetar u leđa.

Schmidt mora stabilnije stati na stranu države Bosne i Hercegovine, zastupati i braniti njene interese, a ne interese separatnih strana. Dužan dati do znanja našim susjedima, Srbiji i Hrvatskoj, da budu svoji na svome, da nemaju šta tražiti u BiH i da prestanu gledati u tuđu avliju. Ako g. Schmidt nije spreman da radi ono što je dužan treba da ode prije nego što bude natjeran. I on treba da pošteno zaradi svoju visoku platu, koju drugi ne samo da ne mogu imati, već je ne mogu ni sanjati.

U Bosni i Hercegovini i dalje sve ide niz vodu, ni Ustavni sud nije u stanju da vodu zaustavi, da nas ne poplavi!