U manjem bosanskohercegovačkom entitetu se ovih dana vodila velika politička bitka. Žestoko se raspravljalo o kriminalizaciji klevete! Na kraju, kleveta je proglašena krivičnim djelom sa novčanim kaznama. Znači da se zbog iznošenje vlastitog mišljenja može veoma lahko završiti u zatvoru, u istoj ćeliji sa ubicama! Fantastičan je to način za prikrivanje svakodnevnih lopovluka i prevara od strane vlastodržaca. Novinarima i opoziciji su začepljena usta!

Od 63 poslanika koja su prisustvovala zasjedanju entitetske Skupštine, izmjene Zakona je podržalo njih 47, dok ih je 16 bilo protiv! Zaista, to je totalni poraz osnovnog principa demokratije. Javno mnijenje tako više ne postoji jer je ukinuto pravo na poimanje, prosuđivanje i zaključivanje. Porazna je to činjenica, ali još su porazniji rezultati javnih i tajnih anketa provedenih po ovom pitanju. Osamdeset šest posto stanovništva je podržalo taj novi, diskriminirajući zakon!

Par ribolovaca iz Sarajeva se nedavno, prije pojave afričke svinjske kuge, uputilo na pecanje idući preko Tjentišta, prema rijeci Tari. Pričali su, po povratku, da nigdje u putu nisu mogli naći, da kupe, meso za roštilja. Svi frižideri u prodavnicama su zjapili prazni. Na njihovo pitanje, zašto nema mesa, jedan vlasnik povećeg marketa im je odgovorio da narod nema para ni za hljeba i da on meso nema kome prodati! Eto, taj narod koji meso može samo sanjati, listom pristaje da nastavi živiti na takav način u oskudici i neimaštini! Pristaje da ga kradu, lažu i varaju zadrigli političari koje, još malo fali, njihove kravate, zbog pretilosti, ne udave. Neka njihova djeca gladuju i idu na rad u inostranstvo, nema veze. Zato djeca zaslužnih imaju sve. I kuće i auta i imanja i preduzeća. Njihovo je samo da šute i trpe. Spremni su oni odavno, ako treba i korijenje jesti!

Zbog organizovanog kriminala i kršenja zakona u Kaknju je pritvoreno šesnaest policajaca. Prilikom njihovog sprovođenja na sud, okupila se velika grupa ljudi, žena i djece. Frenetično su aplaudirali uhapšenim policajcima, skandirali njihova imena, a oni im otpozdravljali podignutim rukama vezanim u lisice. Onaj ko nije znao o čemu je riječ, pomislio bi sigurno da je u pitanju doček sportista koji su osvojili zlatne medalje na nekom međunarodnom takmičenju. Nažalost, narod je aplaudirao dilerima droge, korumpiranim policajcima koji su zloupotrijebili uniformu koja im je službeno dodijeljena. Ti ljudi su izigrali ukazano im povjerenje i počinili mnoga krivična djela, a njihove komšije, familija i mještani su ih, po izlasku iz zatvorskih vozila, dočekale ovacijama. Tako su im dale do znanja da je kriminal koji su počinili za narod normalan i pohvalan i da će mnogi od prisutnih nastaviti, u skladu sa svojim mogućnostima, sa lopovlucima svih vrsta. Jer, danas važi poslovica da nije sramota ukrasti, nego je sramota nemati!

Višestruki ubica i monstrum iz Gradačca je mobitelom snimao i na svojoj Instagram nalogu direktno prenosio izvršenje stravičnog zločina, ubistvo bivše supruge i dvoje drugih sugrađana. Lajkalo mu je pet stotina fanova dok su više od deset hiljada pregledali video. Znači, pet stotina ljudi je odobrilo ubijanje bespomoćne žene koje je monstrum počinio! A, pitanje je koliko bi ih se još prijavilo da je bilo u mogućnosti da prati njegovu stranicu? Pa gdje se izgubila ona naša empatija? Tu razum prestaje da funkcioniše i svi principi pravde gube smisao. Zar je moguće da toliki broj ljudi nema saosjećanja sa nevinim žrtvama? Zar su ubistva postala normalan način rješavanja životnih problema? Nadležni najavljuju sankcije, ali one sigurno nisu lijek!?

Ulicama bosanskohercegovačkih gradova slobodno šetaju ubice, ratni zločinci iz protekle agresije! Politika štiti monstrume. Korumpirano tužilaštvo i sudstvo biraju slučajeve koje će procesuirati i oslobađa lopove! Porijeklo imovine u kriminilizovanom sistemu uopće nije bitno. Milioni maraka državnog novca se javno, bez grama stida, troše na sve luksuznije automobile, neopravdana putovanja i reprezentacije! Korupcija je jedini način poslovanja bilo koje vrste! Oni hrabri i rijetki pojedinci koji prijave nezakonite radnje završavaju na psihijatrijskim klinikama, otpušteni sa svojih radnih mjesta. Doslovno se masovno bježi na rad u inostranstvo. Sada odlaze i oni čiji želudac ne može prihvatiti ovakvu anarhiju. Pa šta da očekujemo od naroda koji živi u ovom nemoralnom haosu u kome sve postaje normalno!

Da bi ostao ovdje, u ovoj našoj, uprkos svemu, prelijepoj Bosni, čovjek mora biti i gluh i slijep, a poželjno je i bez pameti. Jedino na takav način može dočekati poštenije vrijeme, kome se uporno nada!