Sasatanak izdajničke trojke sa liderima srpskih i hrvatskih separatista u Konjicu, dugo neće biti zaboravljen, jer je pokazao ko su nadređeni a ko podanici i omogućio konjanicima iz Konjica da nastave putem apokalipse.

Stara poznata lica iz grada Konjica
Na sastanku održanom 30.6. 2023. u Konjicu, kojem su prisustvovali koalicioni partneri Dragan Čović (HDZ), Milorad Dodik (SNSD) i Trojka- Elmedin Konaković (NiP), Nermin Nikšić (SDP), Edin Forto (Naša stranka), svako sa svojim pratnjom, domaćin je bio Nermin Nikšić. Ovaj sastanak su mnogi već zaboravili, ali njegove posljedice neće dugo biti zaboravljene, jer je neprijateljskom tandemu Ćović - Dodik otvorio put do potpune dominacije nad državom. Bila je to burna ekscesna predstava za javnost (iz koje se moglo sve izroditi), koja je kulminirala oštrim sukobom između Ministra odbrane BiH Zukana Heleza i Milorada Dodika, koji je opsovo genocid u Srebrenici, što mu Helez nije mogao prećutati. Nije mogao Helez, ali jeste poslušnička Trojka, koja bez obzira na posljedice, sve čini da se to što prije zaboravi. Dodik im pljunuo u lice, zgazio nacionalni ponos, čast i dostojanstvo, a njegov saveznik Čović ih sa visine, kao nestašnu djecu blago ukorio. Uprkos udaru na ustavni poredak, ponižavanja, šikaniranja, vrijeđanja, iza kojih za većinu drugih ne bi bilo povratka, Trojka je progutala knedlu. U nastavku se malo isprsili, pa se presabrali i povili leđa, u uvjerenju da imaju s kim pregovarati, čak i kad im potresu sve mrtvo i živo i “najave spremnost za sve ponoviti”. Svjesni da ni u jednom strateškom pitanju nema i neće biti suglasnosti, žele nastaviti razgovarati, spremni na nove ustupke, samo da sačuvaju fotelje, za koje su se tako jeftino prodali.

A znaju da Dodik i Čović žele i da će tražiti sve više. Do sada su se složili samo u tome da treba raditi na 14 prioriteta, i to kad Trojka odradi sve što se od njih traži.

Umjesto da svaki novi razgovor uslove konkretnim zahtjevima ili odstupe, jer do sad su i Dodiku i Čoviću dali sve što je od njih bilo traženo, i dalje preferiraju nastavak dijaloga, daju nove ustupke i pomjeraju crvenu liniju, koja je već davno pređena.

Trojka se više ni zašto ne pita. Trese ih groznica. Srozali se ispod svakog nivoa dostojanstva. Ne smeta im što u delegaciji za Vijeće Evrope nema najbrojnijih Bošnjaka. Nisu njihovi. Moraju se suglasiti sa svim što hoće Čović sa “Da” ili šutnjom i ljutnjom. Dali su SNSD-a četvrtog delegata. Ne smeta podrška Bradare Dariju Kordiću, čak i kad bi sve opet ponovio. Već su najavili dobrodošlicu Vukoji u Ustavni sud, iako znaju ko ga i zašto dovodi. Dodiku dali Upravu za indirekno oporezivanje sa mirazom 70 miliona, a daće mu Ministarstvo finansija i zamjenika predsjedavajućeg Vijeća ministara…A šta tek donosi predstojeća ostavinska rasprava oko državne imovine u režiji Visokog predstavnika Schmidta?!

Ko su konji a ko konjanici?
Susret sa Dodikom i Čovićem u Konjicu bio je pun zapaljive retorike i jasno pokazao i Konakoviću, i Nikšiću, i Forti ko su konji a ko konjanici, ko drži uzde i upravlja…Čović se čvrsto i sigurno držao u sedlu, Dodik se zateturao, ali nastavlja da jaše, a podanička Trojka nastavila unezvereno da posrće i pada. Raspored figura kao na šahovskoj ploči.

Nakon napada na ustavni poredak i državu i neviđenog izliva mržnje protiv Bošnjaka- muslimana, prije, tokom i nakon sastanka u Konjicu, Trojka se nije suprostavila udruženim separatističkom pohodu Dodika i Čovića, već se povinovala svim njihovim zahtjevima. Umjesto da se kod svih relevantnih faktora energično založe za njihovu smjenu, pokušali su “prijedlogom za formiranje posebnog odjela za korupciju” preusmjeriti pažnju javnosti, svjesni da time amnestiraju ne samo koalicione partnere, već i neodgovorno Tužilaštvo, dajući mu dodatno vrijeme za nerad. Time se Dodiku otvara put u Ministarstvo finansija i omogućava da se domogne državne imovine, Čoviću da postavi Marina Vukoju u Ustavni sud, a njima dvojici da potpuno ovladaju Ustavnim sudom, koji je do sad bio posljednja barijera države i njenog suvereniteta. Ako im uspije da eliminišu strane a uvedu stranačke sudije, čemu Dodik i Čović teže, Ustavni sud će potpuno pasti pod upravu SNSD-a i HDZ-e, a Bosna i Hercegovina pod dominantan uticaj Beograda i Zagreba.

Agresija na Ustavni sud
Trojka je SNSD-a i HDZ-i dala sve što su tražili i spremna i dalje davati, a u Konjicu je pala toliko nisko da mora Dodiku podržati kaput a Čoviću čistiti cipele…

Ovo što se zadnjih dana dešavalo u režiji Dodika i Čovića je agresija na Ustavni sud, sa Dodikovim nastojanjem da se iz Ustavnog suda eliminišu strane sudije i Čovićevim da se njegov izabranik imenuje za sudiju. Ustavni sud mora, sada više nego ikad, zaštiti i odbraniti sebe i državu, ali mu u tome treba pomoć i podrška MZ-e i Međunarodnog predstavnika, koja je kao i do sada više nego upitna.

Ukidanje Dejtonskih podjela - put za odbranu države
Vrijeme je da se shvati da Bosnu i Hercegovinu ne treba braniti, kako se to sada čini. Njena postojanost je neupitna. Ona ima čvrste hiljadugodišnje temelje i stotinu generacija svojih sinova i kćeri koji su u njoj rođeni i gradili je. Bez obzira gdje žive, oni su uvijek tu. Pažnju treba usmjeriti na ukidanje nametnute Dejtonske entitetske podjele, na ukidanje entiteta, prevashodno entiteta Rs koji je zasnovan na stravičnim zločinima i genocidu i kao takav je uzrok svih nesporazuma i sukoba. To treba svakog dana sa više aspekata biti udarna tema slobodnih medija i TV dnevnika.

Prvo pitanje svih državnih i stranačkih pregovora i svih razgovora na bilo kom nivou, koji se vode unutar ili van zemlje, treba biti izmjena Dejtonskog sporazuma sa kojima će se ukinuti entiteti, državi BiH vratiti status Republike, troglavo predsjedništvo zamijeniti jednim predsjednikom, promijeniti obrazac parlamentarne demokratije sa naglaskom na građansko…Od UN, uticajnih država EU, SAD treba tražiti i dobiti podršku u tom smjeru i na njoj graditi reformske procese. Sa punim pravom od UN i SAD zahtjevati da isprave svoju fatalnu grešku, koju su načinili pri zaključenju Dejtonskog sporazuma kada su stvorili Rs i time nagradili srpskog agresora za stravične zločine, svirepa ubistva, progone, silovanja i genocid.

Država BiH ne može ostvariti svoje strateške ciljeve, ući u NATO i doći do vrata EU bez aktivne podrške prijateljskih zemalja, sa kojima treba sarađivati na dnevnoj bazi. U prilikama koje sada preovlađuju podrška domaćih i stranih pravnih eksperata je od posebnog značaja. U to nas je više puta uvjerio hrvatski pravnik bosanskog porijekla g. Sulejman Tabaković.

Uvaženi pravnik svjetskog renomea g. Sulejman Tabaković u svom komentaru od 15.7.2023. na FB naglašava da je “Genocid dokazan, rs je zločinački entitet nastao zločinačkim poduhvatom RS na čelu sa Slobodanom Miloševićem i rs sa sa svojim vojnim i civilnim sudionicima tog zločina u RBiH i mora nestati nakon ove presude milom ili silom! Zločinačka organizacija političkih stranaka mora biti procesuirana zbog ratnog zločina genocida i ratnog zločina pljačke države i građana BiH!!!”

BiH je strateški cilj Srbije i Hrvatske
Srbija i Hrvatska se ne odmiču od Bosne i Hercegovine. Sve više ovladavaju i zemljom i nebom. Dejtonski sporazum im je omogućio da jednom nogom stanu na bosansku zemlju, a dolaskom Christiana Schmidta čvrsto su stali sa obe noge. To se jasno vidi iz brojnih događaja, a više nego uvjerljivo potvrđuju posljednji- prelijetanje helikoptera Srbije sa Dodikom i njegovom posadom do Jadranskog otočja i provokativno obilježavanje stradanja Srba u “Oluji” na još crvenoj zemlji Prijedora, u kojem se Vučić osjetio kao na položajima iznad Sarajerva, pa vedri i oblači.

Operarivci Srbije Dodik i Čović ne mijenjanju ni cilj, ni smjer, ni pravac, koji im je određen u centralama Beograd i Zagreb. Rade što hoće. Može im se. Dodik ide korak po korak. Posljednjih 15 godina Dodik i Čović idu zajedno. Dodik je čak ubrzao, pravi više koraka, i ide dalje sa istim ciljem u poznatom smjeru. Dok je Čović mijenjao Izborni zakon i osvajao vlast u FBiH, Dodik mu je čuvao leđa. Sad, kada Dodik udara državu u glavu i preuzima njene institucije, Čović mu nije kao do sad s desna ili s lijeva, sad se krije iza njegovih leđa. Malo se i odmakao, iz opreza ili po inerciji. Pošto je postao apsolutni gospodar u FBiH, Čović je nezamjenjiv i na državnom nivou, a sa dogradnjom Izbornog zakona i inaugaracijom podobnih sudija s Dodikom će uspostaviti i podijeliti dominaciju nad Ustavnim sudom BiH.

Iako Dodik i Čović (čitaj - Srbija i Hrvatska) već preko 15 godina rade zajedno, najčešće se prst upire u Dodika, kao da je on sam. A tu je uvijek Čović, tu su Noćni vukovi, nije daleko ni Putin… A tu je i opozicija, često ekstremnija od samog Dodika…

Neko je izbrojao da je Dodik već izvršio 38 državnih udara. Istina, sa njima nije srušio državu, ali je ozbiljno narušio i protresao, ojačao svoje pozicije u vlasti i u 80% stvari pridobio i opoziciju za svoje ciljeve i interese, tako da se sada slaže s opozicijom u svemu što je protiv države a u interesu genocidne. Ojačao Dodik, i niko se ne usuđuje da ga pipne. Neki vele, ako ga smijene, doći će gori. Da ima vlasti to bi se davno dogodilo i njemu i onom koji bi došao iza njega, ali nema vlasti, ili je ima ali u rukama neprijetelja države.

Umjesto da smijene Dodika i prve uz uz njega, SAD su uvele nove sankcije čelnim ljudima Rs, sankcije u koje više skoro niko ne vjeruje, pa se čak sumnja u dobre namjere američke administracije, jer su sankcionisani postali još popularniji i jači.

Bez obzira šta govore, koje mjere preduzimaju, Čović i Dodik su zajedno na istim pozicijama, u istom pravcu, sa istim ciljem, samo zavisi od okolnosti koji će od njih dvojice sebe isturiti napred, a koji će mu čuvati leđa.

Ozbiljan problem BiH, i onih koji za nju i u njoj žive, je što se hvataju na mamac i na dnevnoj bazi bave Dodikom, Čovićem, grickaju koske koje im oni bace, umjesto traže odgovore a ne da odgovaraju i bave podvalama MZ-e, neradom VSTV-a, bh Tužilaštva, Suda, Pravobranilaštva, a uskoro i problematikom Ustavnog suda BiH, ako iz njega izbace strance i dopune ga stranačkim sudijama po zamisli HDZ-e i SNSD-a.

Izdajnička trojka sve dublje tone i vuče državu
Izdajnička trojka sve dublje tone u glib u koji se uglibila i vuče za sobom državu BiH. Sve što su obećali tokom izbornog procesa, su iznevjerili i slagali. Njihova programska osnova je lista zahtjeva koje su pred njih postavili Dodik i Čović i oni ih slijepo ispunjavaju. Konaković, Nikšić, Forto su koliko za osudu, toliko i za žaliti, jer neće da vide koliko su mali i jadni između Čovićeve prepotencije i Dodikovog primitivizma. Sitni ko gnjide, koje će Dodik i Čović da gnječe kad god im zasmetaju.

Podsjećamo da je 30.6. 2023.g. u Konjicu održan sastanak izdajničke Trojke, koju čine Nermin Nikšić (SDP), Elmedin Konaković (Narod i Pravda) i Edin Forto (Naša stranka), sa otvorenim neprijateljima države Miloradom Dodikom (SNSD) i Draganom Čović (HDZ), koji dugo ili možda nikad neće biti zaboravljen. Bilo je to novo slugansko ponižavanje Bosne i Bosanstva pred srpskim i hrvatskim separatistima. A sastanak se desio samo dan dva nakon Dodikovog državnog udara, koji Trojku nije omeo, a prošao nekažnjeno i kod državnih vlasti, MZ-e, Međunarodnog predstavnika...

U rušilačkom stampedu, koji sve više potresa zemlju, nastavljaju stara- nova lica, koje dobro pamtimo iz Konjica.

Srpski i hrvatski separatisti opet dobili, a na gubitku još jednom država BiH i njeni građani. Dokle tako- vrijeme je da se upita svako?!