Umjesto osvrta pjesniku Jadranku Gizdiću-Jadri ZNAM, KOME PIŠEM
Autor: Said Šteta, književnik i novinar Objavljeno: 26. Jul 2023. 17:07:04
osim poezije jer smo je ostavili na mačevima dok smo kretali pješke ka nebu da šapućemo zvijezdama Vidio sam te rekoh Sačekat ću neka se pitaju Kome pišem? Dvije duše Znam da mogu U dva kruga ispisati Prolazi ljubav Ali ja isto kao i ti Život volim umirući hodamo Bijelim putem U svakodnevnoj trci još me utješi Nebo iznad krajolika Vinorel a mi čekamo da Zaspi pod zvijezdama Lila uvijena u lila snove Dotakni me govorim ti dok urezuješ pogled u zidu bolničke sobe Stazom žuta lista koračaju naša sjećanja Pula šezdeset i neke Dugo Naloži zvijezde moje! naređuješ mi šutnjom a tamo pored svjetionika Sunce moje malo stišćem zjenice muške i molim Prstima mi pričaj Ti i ja i poezija Muzo moja govorio si dok smo sjedili ispod Dioklecijanove palače tamo gdje stanu Prosjaci ljubavi Otvaram Tebe u mojim zapisima duše Judi moji pitam se Usput Zašto si drag? Škuribanda taj crni oblak u tvojim očima što uzeo ti glas Vjetar te donio a ti Odanik gospama što čekaju nepokretne da im doneseš mlijeko i kruh Dok čekam naslov U Slobodnoj Dalmaciji Odmori oči i Hvala ti Od kad sam pustio bradu nije drhtala kao danas ili ono tebi kada je umra Mehaničar Ante Jesmo li? Žedni blagoslova gledam u tvoj osmijeh kojeg nema Puško moja mala svjestan da svaka osušena travka iznad Klisa Voljela bih čuti tvoj smijeh Nikad dosta I noćas ću slušati Nocturno u duši čuti kako pjevaš lastavici Jedina moja i čupaš latice tratinčice Volin, ne volin Zaborav U beskraju kao poredane figure za Šah ti Noćni leptir premda živi samo jednu večer Tebi cvrkuće lastavica što pronašla jug pod tvojim kapcima navikava se na Šapat prstiju govori njen si Vojnik ljubavi Primi me... Odabir Tvoj odabir je nesretna Hvatačica buketa što sluša Karanje Kasno je i splitskom rivom šetaju Umorni ljubavnici prostiru Neka moja sjećanja Kap po kap, Rasprodaja sve je u pola cijene i život kojeg volimo isto zarad poezije pišem, znam kome i zašto ali ne znam da li ću stići pročitati evo ti mi reci... Said Šteta, tek mali hodač ispod zvijezda (Pjesma je svojevrstan osvrt na jedinu zbirku poezije “Kome pišem”, splitskog pjesnika, skulptora, humaniste i zaljubljenika u prirodu i ljude Jadranka Gizdića Jadre, džepova punih sjete. Pišem dok se on bori sa teškom bolešću, jer se opirao prestati biti dijete.) Jadranko Gizdić rođen je 1964. godine u Puli. Poeziju piše od rane mladosti do današnjih dana, koje provodi u Splitu. Piše ljubavnu, socijalnu, erotsku, haiku, misaonu i duhovnu poeziju na standardnom jeziku i čakavici. Dugogodišnji je član ULKU „Vlaho Bukovac“ i u predsjedništvu Unije. Objavio je zbirku pjesama „Kome pišem“ s pjesmama u kraćoj i dužoj formi. U svojim pjesmama najčešće je jezgrovit i kroz duhovitost prosipa nam svoju životnu mudrost. Nastupi, kojih je bilo nebrojeno, su mu vrlo interesantni i rado prihvaćeni zbog njegove neposrednosti i ležernosti u kontaktu s publikom. Nastupao je u Plavnici na Festivalu haiku poezije „Priroda u oku“, u Bihaću na 3.međunarodnom susretu autora na Uni, te brojnim gradovima u Hrvatskoj. Često je nastupao na TV-u i u radio emisijama. Pjesme su mu objavljene u zajedničkim zbirkama i međunarodnim zbornicima. Osim pisanja poezije, Jadranko se bavi i izradom metalnih umjetničkih skulptura i instalacija. Negove instalacije su izrađene od oruđa i alata te simboliziraju trud i muku običnih ljudi, te vjerske, zavičajne i motive iz prirode. Sudjelovao je na mnogim skupnim izložbama ULKU Vlaho Bukovac, kao i u likovnim kolonijama humanitarnog karaktera. |