Volio bih znati, kao jedan od organizatora Srebrenica Genocide Commemoration Day, zašto bošnjačka zajednica, a evo i Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike, marginaliziraju spuštanje zastave Bosne i Hercegovine na pola koplja uz intonaciju državne himne BiH, u znaku sjećanja na žrtve srpskog genocida nad Bošnjacima, u centru Chicaga, jednog od najvećih gradova u SAD?!

Razumijem da ići ispred vremena u promovisanju ideje Proglašenje jula 11. nacionalnim Danom žalosti u Bosni i Hercegovini i svijetu-dijaspora, ne mora biti jasno običnom čovjeku zaokupljenom svakodnevicom-, ali ne mogu shvatiti da intelektualna elita okupljena u odboru Kongresa Bošnjaka ne uviđa važnost sjećanja na genocid na način; da narod preuzima ingerencije države BiH i čini ono što bi država trebala da čini; a to je da 11. jula u tnaku žalosti za žrtve genocida spusti državnu zastavu na pola koplja uz intonaciju državne himne. Na implementaciji ove ideje Bosniak Brotherhood of Genocide Survivors BBGS ustrajava od 2011. - uprkos opstrukciji, mlakoj podršci i ne razumijevanju zajednice. Umjesto podrške energija se troši na marginaliziranje i ignorisanje čina kulture sjećanja na žrtve genocida.

Čuđenje je tim veće što je sa Srebrenica Genocide Commemoration Day upoznat i g. Eldin Kajević - Generalni konzul BiH 2011. i istaknuti član Kongresa Bošnjaka, kome je 2011. uručeno pismo ispred zgrade konzulata (pogledajte gallery 2011 - klikom na link, genocidebosnia.org). Protokolom komemoracije je predviđeno da Generalni konzulat BiH pismo uputi predstavnicima Srba u Parlamentarnoj skupštini BiH sa zahtjevom da prestanu opstruirati usvajanje Rezolucije o Srebrenici, i proglašenja 11. jula - Danom nacionalne žalosti u BiH.

Istio je za čuđenje da g. Amir Ovčina, predsjednik Kongresa Bosnjaka nije prisustvovao historijskom činu spuštanja zastave BiH u Čikagu iako tu živi i radi.

Ako bošnjačka intelektualna elita dijaspore nastavi sa stvaranjem ugođaja kod naroda, da je šetnja vikendom periferijom Čikaga u znak sjećanja na žrtve genocida i nadletanje aviona, dovoljan patriotski čin, a pozivanje naroda da uz himnu Bosne i Hercegivine spusti zastavu na pola koplja u centru Čikaga gubljenje vremena i dnevnice - čini zajednici medveđu uslugu. Jer jednoga dana 11. juli će biti proglašen Danom nacionalne žalosti u BiH i svjetskim Danom sjećanja na žrtve genocida. Toga dana čuti će himna Bosne i Hercegovine u mnogim gradovima svijeta, a zastava BiH na pola koplja će se vihoriti u mnogim svjetskim metropolama.

Krenulo je nezaustavljivo od poziva Bosniak Brotherhood of Genocide Survivor’s iz Čikaga, sada vec daleke 2011. Udruženja Bošnjaka, kako vjerska tako i svjetovna mogu podržati BBGS, a mogu nastaviti nipodaštavati naše zalaganja za širenjem istine o srpskom genocidu nad Bošnjacima-; do njih je. Jasno nam je da u zajednici ima mnogo onih koji bi samo da šetaju u znak sjećanja na genocid i da se ne žele zamjerati dželatima. BBGS naprotiv, želi motivisati preživjele žrtve genocida da dignu svoj glas (i glavu) protiv “tekovina” genocida - postojanja “republike srpske”. Jasno nam je da zbog našeg programa koji je za neke “radikalan”, jer želimo implementirati “jus cogens” normu, po kojoj nista proizašlo iz genocida nema legalitet niti legitimitet na postojanje - samim time ni “republika srpska”.

Zato je podrška intelektualne elite koja dijeli vizije BBGS od velikoga značaja. Stoga izostanak predsjednika Congess of Bosniaks of Northern America, g. Amira Ovčine na komemoraciji, u najmanju ruku šalje negativnu poruku bošnjačkoj zajednici Čikaga, toplo prihvatite rezultat srpskog genocida nad Bočnjacima i nastvite šetati periferijom Čikaga da se ne bi zamjerili pociniocima, negatorima i glorifikatorima genocida.
Ako griješim oglasite se po ovom pitanju i pridružite nam se do godine na Daley Plaza 11. jula u 12:00, piše u pismu BBGS koje je potpisao Idhan Tahirović.