Selim sin Mustafe Jarkoća preselio je na Ahiret u subotu tri dana prije nove hidžretske 1445. godine, 15.07.2023. god. po Mīladu u sedamdeset drugoj godini života (1952-2023).

Vijest o Selimovoj smrti, koju sam dobio od goraždanskog muftije Hamed def. Efendića, zastužila me ne samo zato što je Selim bio moj generacijski vršnjak u Gazi Husrevbegovoj medresi u Sarajevu, već i zato što je Selim bio jedan od mojih pouzdanih stubova u vršenju časne dužnosti reisu-l-uleme u Bošnjaka u ratu i miru.

Visokog stasa i zvučnog glasa, Selim je bio viđen i primjetan gdje god je hodio i šta god je radio. A hodio je Selim cijelom Bosnom i cijelim Balkanom, noseći pune bisage al-kalemskih izdanja za medžlise Islamske zajednice i regionalne i svjetske izložbe knjiga o islamu, o Bosni i svemu drugom što bi moglo oplemeniti duh i dušu svakog čovjeka, posebno Bošnjaka muslimana.

I radio je Selim – efendija sve poslove u Islamskoj zajednici, koji su mu povjeravani na najbolji mogući način bez pogovora i bez umora.

Rodom iz istog sela Gaočići kod Rudog, gdje je rođi i veliki osmanski vezir Mehmed-paše Sokolovića, Selim Jarkoć je očito imao taj sokolov gen koji ga je nosio svijetom od Libije do Iraka, gdje je servisirao domaće firme prijevodom arapskog jezika i kulture na bosanski jezik.

Nakon završetka Gazi Husrevbegove medrese 1967-74, Selim je nastavio studije orjentalistike u Prištini, glavnom gradu Republike Kosovo, čime je već tada pokazao želju za širim pogledom na svijet od uskog pogleda od Baščaršije do Kozije ćuprije.

Ako se kaže da nema institucije bez ljudi, koji ih čine prepoznatljivim, onda je, bez sumnje, Selim Jarkoć bio i ostao jedno od prepoznatljivih lica Islamske zajednice kroz svoj vrijedni rad i djelovanje u izdavačkoj kući „Al-Kalemu“, jednom od najuspješnijih izdavačko-misionarskih projekata Islamske zajednice u prošlom dvadesetom stoljeću. Selim je bio dostupan svima u Islamskoj zajednici i otvoran za suradnju sa svim ljudima dobre volje na polju širenja islamskog i opće kulturnog prosvjetiteljstva kroz knjigu u našem bosanskom društvu i šire na Balkanu.

Ovaj moj omaž posvećujem Selimu Jarkoću u znak moje osobne zahvalnosti za njegovu lojalnost i požrtvovnost u obnovi i stabilizaciji Islamske zajednice u uvjetima opće srpske-crnogorske agresije na našu zemlju pod srpsko-crnogorskom opsadom Sarajeva, koja je trajala 1425 dana i noći.
Posvećujem moj omaž Selimu Jarkoću u znak priznanja za njegovu iskrenu odanost i islamu i muslimanima. Neka našeg Selima Allah nagradi Svojom najboljim nagradom! Amin!

Svi smo Allahovi i svi se Allahu vraćamo!

Selimovoj supruzi Fadila-hanumi želim reći da može biti ponosna na svog supruga Selima, a njegovom sinu Bekiru želim kazati da može biti ponosan na svog oca Selima, koji je svojom dobrotom i susretljivošću u radu zadužio svakog čovjeka, koji je s njim poslovao.

Neka Milostivi Allah oprosti grijehe mom bratu i prijatelju Selimu Jarkoću, njegovoj porodici neka Milostyivi Allah podari sabur, a njegovim prijateljima i poznanicima neka Selim bude uzor radinosti i lojalnosti našoj Islamskoj zajednici. Amin!

Al-Fatiha!