ALIJA IZETBEGOVIĆ - ČOVJEK KOJI JE NADIŠAO EPOHU
ASHDOWN: DIVIO SAM SE ALIJI IZETBEGOVIĆU (3)
Autor: Akademik prof. dr. Adamir Jerković
Objavljeno: 16. Jun 2023. 17:06:47

Čudan smo mi neki svijet. Kada nekog volimo to činimo do iznemoglosti, a kada ga prestanemo voljeti iz nas počne izbijati vulkanska mržnja koju je teško opisati. Ovih dana na udaru se našao prvi predsjednik BiH r. Alija Izetbegović. Neki njegovi prijatelji, koji su do jučer isticali svoju privrženost Izetbegoviću, počeli su još prije nekoliko mjeseci otvorenu i vrlo prljavu kampanju protiv njega. Ovim su izgleda pravovremeno najavili dolazak novog doba u kojem će Alija Izetbegović biti označen kao poželjna meta za pljuvanje. Kampanja je nastavljena ovih dana, a među pljuvačima su se našli neki akademici i pisci. Među njima i jedan bivši pandur, policijski isljednik Alije Izetbegovića iz prethodnog sistema. To je onaj što mu Izetbegović nije vratio milo za drago dok je bio na vrhucu moći, već ga je unaprijedio i dao službu u policiji nove države. Neću se baviti imenima, oni znaju ko su, ali bih skrenuo pažnju čitaocima da ne padaju u vatru i histeriju, da ne budu žrtve kampanje koja će se ovih dana itekako zaoštriti uz pomoć domaćih slugana. Bošnjaci, koji vole Bosnu i Hercegovinu i poštuju pripadnike drugih naroda, danas moraju prepoznati namjere onih koji im ne žele dobro. Znam sigurno da se sa ovakvom situacijom u društvu ne bi složio nikako Alija Izetbegović niti bi prihvatio apartheidska pravila uspostavljena na izborni dan. Jer, to je nezabilježeno u historiji parlamentarizma. Ne bi ni aplaudirao oktroiranoj vlasti koja je uspostavljena matematičkom akrobatikom Christiana Schmidta.


Želio bih da čitalac zna i razumije da sve što sam pisao o Aliji Izetbegoviću to je bio moj pokušaj govorenja istine o ovome čovjeku, kojem sam korektno služio u interesu svoje domovine Bosne i Hercegovine. Pri tom nisam imao podršku bilo koje političke grupacije u bosanskohercegovačkom društvu, pa ni Stranke demokratske akcije, čiji je predsjednik bio Alija Izetbegović. To nikada nisam ni tražio ni dobio. Sada ću sa vama da podijelim dijelove iz teksta moje knjige Sjećanja na Aliju Izetbegovića. Ovdje ćete moći pročitati mišljenje trojice visokih predstavnika - Paddy Ashdowna, Wofganga Petritscha i Christiana Schwarza Schillinga. Cijelo štivo možete pročitati u mojoj knjizi, pa vas pozivan da budete njeni čitatelji.

ASHDOWN: DIVIO SAM SE ALIJI IZETBEGOVIĆU: - ASHDOWN: Gospodine Jerkoviću, hvala Vam što ste došli danas i dopustite da Vam se zahvalim na napisanim knjigama Alija izbliza, koje govore o Aliji Izetbegoviću. I ja pišem, vodim svoj dnevnik uključujući i ove dane provedene u Bosni i Hercegovini. Sve sam marljivo zabilježio. Svoj dnevnik, ovu svoju knjigu, ostavit ću Univerzitetskoj biblioteci Velike Britanije i nakon trideset godina ovaj zapis će se dostaviti univeritetima Bosne i Hercegovine i naravno materijal će se moći otvoriti. Siguran sam da će se tada saznati mnogo vrlo zanimljivih detalja o novijoj historiji Bosne i Hercegovine.“


Paddy Ashdown i Adamir Jerković (2006.) razgovaraju o Bosni i Aliji Izetbegoviću

JERKOVIĆ: Da li se sjećate kada i pod kojim okolnostima ste imali prvi sastanak sa Alijom Izetbegovićem?
ASHDOWN:
U julu 1992. došao sam u napadnuto Sarajevo. Dok smo bili tamo zgrada je prilično bila izložena snajperskoj vatri i granatama minobacača koje su padale nedaleko od nas. Ako se dobro sjećam, jedan od prozora je bio raznesen. Ali izgledalo je da Predsjednik sve to prihvaća sa potpunom ravnodušnošću. Dugo smo razgovarali. Bio sam veoma impresioniran i njegovim dostojanstvom i hrabrošću u isto vrijeme. Obećao sam sām sebi da ću, kad god dođem u Sarajevo, pokušati da se sretnem s njim. Tako se i dogodilo.

JERKOVIĆ: Došli ste u našu zemlju u ratu. Prisustvovali ste javnom iskazivanju teritorijalnih težnji ka Bosni i Hercegovini. Naravno, mislim na predsjednika Tuđmana koji vam je crtao na salveti kako će on i Milošević podijeliti BiH. Da li je taj događaj imao na vas neki uticaj u smislu da se više uključite po pitanju Bosne?
ASHDOWN:
Moj susret sa Franjom Tuđmanom na večeri u Guildhallu, koja je organizovana 16. maja 1995. povodom 50. godišnjice završetka rata u Evropi, je zaista ostavio veliki utisak na mene. Kako bilo, ja sam bio šokiran informacijama koje mi je dao g, Tuđman o planu (za koji sam poslije otkrio da je to Karađorđevo plan) skovanom između Tuđmana i Miloševića u lovačkoj kolibi, da podijele Bosnu na dva dijela između Hrvatske i Srbije. Također sam bio šokiran onim što sam smatrao da je veoma bešćutan stav Tuđmana prema patnjama izbjeglica i njihovom stradanju, što bi bio rezultat operacije pod nazivom „Operacija oluja“. Toliko sam bio uznemiren onim što mi je Tuđman otkrio da sam poslao zabilješke o večeri, zajedno sa dokumentima, u Britanski ured vanjskih poslova da se upoznaju s tim. Ali tada nisam rekao ništa javno. Kada je ipak pokrenuta operacija Oluja ja sam promišljeno pustio informaciju o mom razgovoru međunarodnoj štampi, nadajući se da će to upozoriti međunarodnu zajednicu na stvarne ciljeve ove operacije. Nadao sam se da ću uvjeriti međunarodnu zajednicu da interveniše, a osobito Sjedinjene Američke Države, kako bi se zaustavila operacija prije nego se ostvare njeni ciljevi. Nakon toga mi je rečeno da je to bio jedan od ključnih razloga zbog kojih je vlada Sjedinjenih Američkih Država intervenisala s ciljem da zaustavi operaciju Oluja. Alija Izetbegović je zagovarao nastavak postojanja Jugoslavije i zajedno sa makedonskim predsjednikom Kirom Gligorovim predložio opciju, takozvanu „asimetričnu federaciju“. Nažalost sile razuma i kompromisa su ostale na margini u ključaloj Jugoslaviji. Pod ovim novim okolnostima Izetbegović je pokušao izvući Bosnu i Hercegivinu iz ratnih previranja ali se pokazalo da je to nemoguća misija, s obzirom na dogovor Tuđmana i Miloševića da je podijele i na to da Evropa nije pokazala interes da to spriječi.

JERKOVIĆ: Kako vi vidite istorijsku i političku ulogu Alije Izetbegovića u tom kontekstu?
ASHDOWN:
Često sam kasnije razmišljao o ovom čovjeku koji je imao dobre namjere ali ih nije znao ili ih nije mogao sprovesti u djelo. Gotovo sam posve siguran da mu Evropa nije dala da učini više, a poznajući njegov rad, bio sam uvjeren da je spreman i da je htio učiniti više. Osjećao sam da ima dobrote u njemu, ali dobro nije presudna stvar u politici i političkom odlučivanju. Bez pomoći van Bosne i Hercegovine on je preuzeo zadatak da vodi i brani zemlju u ratu koji je prijetio uništenju. Vodio je Bošnjake na samom početku sa veoma malo pomoći i timeodbranio bošnjačku etničnost i kulturu od snaga koje su željele u potpunosti da je unište. Činjenica da je Alija Izetbegović uspio u tom zadatku je pokazala ogromnu hrabrost njega kao osobe, njegovo vojno umijeće i u mnogome umijeće u političkom vodstvu države. Ukratko, kao što sam rekao na njegovoj dženazi, poštujem Aliju Izetbegovića kao oca njegove nacije, bez koga sumnjam da bi Bosna i Hercegovina kao država preživjela. Također ni malo ne sumnjam da bi koncept bošnjačkog identiteta bez njega imao užasne posljedice. Mjesto Alije Izetbegovića u istoriji će se bez sumnje temeljito proučavati i bit će različiti pogledi na neke od njegovih djela. Sve u svemu, mislim da bi trebao biti posmatran kao jedan od krucijalnih ličnosti u istoriji druge polovine prošlog stoljeća na Balkanu.

(Nastavak: Petritsch i Schilling: Alija je bio veoma poštovan)