Ne znam kad sam se i gdje upoznao sa samozvanim islamolog Darkom Tanaskovićem iz Beograda, ali znam da sam slušao od njegovih studenata iz Sarajeva o njegovoj tezi kako autsajderi islama bolje razumiju islamsku povijest i tradiciju nego insajderi islama zato što insajderi nisu slobodni da krivotvore islamsku povijest i tradiciju kao što su to autsajderi. Ovu tezu Tanasaković je preuzeo od francuskih orijentaliste, poimenice francuskog orijentaliste Maxima Rodinsona.

Ali, znam da sam imao prvi okršaj sa samozvanim islamologom autsajderom Darkom Tanaskovićem u Sarajevu krajem osamdesetih uoči agresije na Bosnu i genocida nad bošnjačkim/bosanskim narodom na simpoziju pod naslovom „Islamski fundamentalizam – šta je to“ u amfiteatru Gazi Husrevbegove medrese u Sarajevu.

Tom prilikom autsajder Tanasković je imao namjeru da disciplinira insajdere islama, tj., nas bosansku ulemu, kur'anskim imperativom da „prije nego što drugima čitamo moralne lekcije, treba da sâmi budemo moralni“, referirajući svoju opasku na kritički osvrt u „Preporodu“ na pogubnu politiku Beograda.

To je bila nečuvena drskost Tanaskovića u sred Sarajeva u vrijeme kada je u Beogradu bujao srpski agresivni nacionalizam i šovinizam pod pokroviteljstvom Slobodana Miloševića. Moja reakcija je, također, bila nečuvena, koja je primljena sa oduševljenjem prisutnih što je nemalo iznenadilo Tanaskovića, koji je bio navikao da ga se u Sarajevu dočekuje sa velikim uvažavanjem i velikodušnim veličanjem njegovih pokojih pozitivnih ocjena o islamskoj civilizaciji.

Naravno, Tanasković je poslije tražio da popije kahvu sa mnom kako bi ublažio svoju drskost jer to je manir svih kukavica, koji kad osjete da su poraženi traže da im se ukaže milost. No, Tanasković je brzo shvatio da kod mene nema milosti prema takvim dušmanima, kao što je on, već da kod mene ima samo istina i pravda, a istina je da je njegova retorika bila dušmanska, a pravda je da mu se adekvatno odgovori na način da to nikad ne zaboravi. Siguran sam da Tanasković to nije nikad zaboravio.

U međuvremenu, Srbija i Crna Gora su izvršile agresiju na nezavisnu, suverenu i međunarodno priznatu Republiku Bosnu i Hercegovinu s genocidnom namjerom i srbijansko-državnim planom udruženog zločinačkog poduhvata o čemu svjedoči jučerašnja (31.05. 2023) pravosnažna presuda Međunarodnog rezidualni mehanizam za krivične sudove sa sjedištem u Hagu od po 15 godina zatvora nekadašnjim čelnicima resora Državne bezbjednosti Srbije Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću. Oni su osuđeni za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu, koje je dovelo do zločina u Bijeljini, Zvorniku, Bosanskom Šamcu, Doboju, Sanskom Mostu, Trnovu…

Da, tako je. U međuvremenu je i Tanasković stavio svoj intelektualni kapacitet u službi srpskog udruženom zločinačkom poduhvatu protiv Bosne i Bošnjaka/Bosanaca tako što je metastazirao od samozvanog islamologa autsajdera, čiji rok je istekao, do falsifikatora autsajdera bosanske povijesti i bošnjačkog etničkog i bosansko-državnog identiteta.

Ne može se reći da je u svojstvu samozvanog islamologa autsajdera bio uvijek u krivu. Ponekad je bio i u pravu. Ali, može se reći da je kao falsifikator autsajder bosanske povijesti i bošnjačkog etničkog i bosansko-državnog identiteta Tanasković u krivu. Nikad nije bio u pravu ne samo zato što po vokaciji ni povjesničar ili istoričar, već zato što Tanasković ima nepopravljive predrasude o Bosni i Bošnjacima, koje se baziraju na „zabludama srpske istorije“ (Dejan Ristić) o Bosni i Bošnjacima/Bosancima.

Od pokušaja Dodikove komisijske revizije nepobitnih činjenica o 1425 dana opsade Sarajeva i dokazanom zločinu ubojstva nad 11.000 Sarajlija i 1601 sarajevskim dijetom, gdje je kao ideolog posredovao da se angažiraju ili zloupotrijebe takozvani židovski stručnjaci za „islamski terorizam“ iz Izraela, Tanasković je nastavio svoj udruženi zločinački antibossnitizam, poput anitisemitizma, na način da autohtonom narodu ili rasi negira pravo na zemlju, pravo na nacionalno ime i pravo nacionalnu državu.

U posljednjem u nizu svojih nebuloznih i nesuvislih kolumni, koje, po narudžbi, objavljuje na portalu „Sve o Srpskoj“, Tanasković postavlja sljedeću antibossnitsku tezu:

„Duboki problem leži u razumijevanju Bošnjaka da Bosna i Hercegovina pripada njima više nego Srbima i Hrvatima i da na nju u cjelini imaju posebno pravo, s jedne strane jer su navodno potomci njenog jedinog autohtonog srednjovjekovnog, većinskog bogumilskog stanovništva („dobri Bošnjaci“), a s druge strane, jer, za razliku od Srba i Hrvata, nemaju „rezervne države“. Oba ova argumenta su, razumljivo, neprihvatljiva za Srbe i Hrvate. Formula za rješavanje tog suštinskog neslaganja unutar zajedničke države za sada se ne nazire.“

Otvori link OVDJE
Antiteza: Naprotiv, Tanaskoviću, rješenje leži baš u snažnom razumijevanju Bošnjaka/Bosanaca da Bosna (i njena Hercegovina), kao povijesna bosanska kraljevina i bosanska republika i geografski i povijesno pripada njima i svima drugima koji Bosnu vole i doživljavaju kao svoju domovinu, naciju i državu. Onima koji se odriču Bosne kao domovine, nacije i države, Bosna definitivno ne pripada. To je njihov izbor. Niko im ne oduzima pravo da Bosnu drže kao svoju domovinu, naciju i državu, ali ih, očito, niko ne može ni spriječiti da se odreknu Bosne u korist neke druge domovine, nacije i države, koju oni smatraju svojom. I to je njihov izbor.

Antiteza: Naprotiv, postoji formula za rješenje bosanske zagonetke za vas u Beogradu i Zagrebu, a to je da se intelektualna i politička elita Srbije i Hrvatske oslobodi svojih konstruiranih zabluda o srpskom i hrvatskom pravu na Bosnu bez pomena na pravo autohtonih Dobrih Bošnjana, koji nisu bili ni Srbi ni Hrvati, već Bossniti, poput imena Semiti, a po drevnom imenu Bossantes.

Antiteza: Naprotiv, Bosna je suigeneriska postojbina, a to znači da Bosna nije niotkoga postala, ni od Srbije ni od Hrvatske, već je Bosna samobitni povijesni fenomen, koji je stariji i od fenomena Srbije i od fenomena Hrvatske pa tako je i bosanski autohtoni narod/nacija neupitno ostao nacionalno i kulturno samosvjestan unatoč stoljetnom nastojanju da ga se prevaspita u korist srpskog i hrvatskog nacionalizma.

Antiteza: Naprotiv, Tanaskoviću, nemoj se brinuti - Bosna i Bošnjaci/Bosanci nisu nikad bili svjesniji prava na svoju istorijsku ili povijesnu bosansku zemlju, domovinu, hižu, kulturu, naciju i državu kao što su toga svjesni danas umnogome zahvaljujući i vama, koji neumorno i bezobrazno negirate njihovo prava na nacionalno ime i na nacionalnu državu.

Antiteza: Naprotiv, Tanaskoviću, vi morate shvatiti da su Bošnjaci/Bosanci platili visoku cijenu za svoju bosansku nacionalnu slobodu i bosansku državnu suverenost da bi se sada tih blagodati odrekli na vaš ili na bilo koga drugoga nagovor. O toj cijeni, koju su platili Bošnjaci/Bosanci za svoju slobodu u svojoj drevnoj Bosni, postoje milijunski zapisi u Haagu, koji su dostupni cijelome intelektualnom svijetu i svim ljudima zdrave pameti, koji mogu shvatiti zlo srpskog nacionalizma i blagodat istine i pravde za Bosnu i Bošnjake/Bosance.

Antiteza: Prošla su, Tanaskoviću, ta vremena kada ste vi u Beogradu raspravljali i odlučivali o našem pravu na nacionalno i državno ime. Sada o tome mi odlučujemo bez straha od vas i vaših otrovnih antibossnitskih analiza, kolumni i poruka. Vaše vrijem o pitanju Bosne i Bošnjaka/Bosanaca je isteklo.

Što prije to shvatite, bolje za vas!

A za nas vi ne brinite!

Mi imamo Allaha svog, koji brine o nama iz svoje neizmjerne milosti. Amin!