U Hanau (Njemačka) održan tradicionalni zimski, malonogometni turnir mlađih i starijih kategorija
ČUVAJU TRADICIJU BOSNE I ZAVIČAJA
Autor: Ferhat Korajac
Objavljeno: 11. Feb 2023. 14:02:44
Bosanskohercegovačko Kulturno-sportsko društvo KSV BiH u Hanau, gradiću blizu Frankfurta na Majni, kroz razne vidove djelovanja, čuvaju ljubav prema Bosni i zavičaju. Većina njih u ovu prijateljsku zemlju došla je, ne svojom voljom, s početka belaja u BiH. Razorenih duša i polomljenih srca pokušali su se organizirati i tako pomoći svome zavičaju i državi, ali i uklopiti se u novu sredinu. Krenulo je s humanitarnim akcijama za Bosnu i Bosance, a sada je to Društvo sa značajnim rezultatima na mnogim poljima djelovanja i rada. Smisao razboritosti, povezanosti i čuvanju tradicija osmislili su i kroz sportske aktivnosti. Već odavno imaju fubalski klub, a redovito, već više od 20 godina, održavaju malonogometne turnire, u ljetnom i zimskom razdoblju. Tako su upravo na završenom zimskom malonogometnom turniru pokazali svu raskoš fudbalske igre, ali i očuvanja tradicije u zavičaju. Najbrojniji, najaktivniji i najzapaženiji su Kostajničani. Čak tri generacije su uključene u sve procese djelovanja tog bosanskohercegovačkog Kulturno-sportskog društva.
Na turnirima nastupaju pod imenom Meraja. Doduše, u Bosanskoj Kostajnici nema više te njihove Meraje. Ali, ona j u njihovim mislima. Bila je to nekada velika ravna ploha, s modrozelenom gustom travom i romorom najslađe vode na svijetu... Kostajničani nikako je neće pokopati u zaborav. To je njima krupna rana u duši. Jer, ona je bila više od kultnoga mjesta. Bila je glavno okupljalište djece i mladih. Sjela, noćne svirke gitara, sjedenje na kladama ili banderama, koje su čekale na upotrebu, prve ljubavi... Na Meraji je bila i česma s koritom. Bistra i hladna voda za piće, pranje rublja, napajanje stoke... Za rashlađivanje i okrepljenje putnika -namjernika, utaljivanje žeđi... Ponajviše je služila za igranje nogometa. Tu su se učili prvi fudbalski koraci, driblinzi, proigravanja, startovi i bravurozne parade golmana. Po cijeli bogovetni dan su se igrale utakmice, kada bi završila jedna, odmah bi započinjala druga. A onda, početkom 90-tih, krenuo je belaj. Kostajničani su se, ne svojom voljom, razasuli širom dunjaluka. Kada su se uspostavio nepravedan mir i protjerani i izbjegli Kostajničani počeli se vraćati ili posjećivati svoj dom, grad i zavičaj bili su šokirani. Na Meraji nikle kuće. A, nisu trebale. Bez obzira na potrebu. Jer, prostora u tom gradiću ima na pretek. Da nikne naselje na zelenoj površini koja je imala sasvim drugu namjenu to je zlodjelo nečije. Samo da se naudi drugima. I drugačijima. Da se zatre sve što nije njihovo. I doista, ona nekadašnja Meraja nestala je u sljepoći i nečovječnosti zlih ljudi, ali je za mnoge Kostajničane u mislima ostala zauvijek. Njeno ime se uzima kao pseudonim, grupa, pišu se poeme, prostor zauzima i u monografijama, historijskim činjenicama...
I ovogodišnji tradicionalni malonogometni turnir potvrdio je to. Dvije ekipe, različiti uzrasta, nastupile su s imenom "Meraja". Činili su ih Kostajničani koji su se skrasili u tom dijelu Njemačke. Naime, oni su inače i glavni nosioci svih aktivnosti u kulturno-sportskom društvu KSV BiH u tom gradu. Iskazali su se nebrojeno puta u humanitarnim akcijama pomoći Bosni i Bosancima, kulturno-umjetničkim sadržajima tako čuvajući tradiciju, kulturu i historijske značajke naše domovine. Kao i dosad, u tom izuzetno dobro organiziranom sportsko-zabavnom spektaklu posebno su se istakli Kostajničani, Veterani i Omladinci. Njima su se pridružili i neki koji nisu Kostajničani, ali su zavoljeli te ljude. Tu su i dva kostajnička zeta, Alan, zet Sutke i Seada Agarevića, te Mirza, zet Hanumice Dautović. Na turnir dolaze, iako nisu iz Hanau-a Jasmin, sin Emira Novljakovića – Taje, te Arif Omerović iz Bielefelda. Kostajničanima se pridružio i Spaho iz Teočaka, koji kaže da ne vidje boljih ljudi nego su Kostajničani. Vjeruje da na dobrotu njihovu utječe i najljepša rijeka Una, na čijoj je smješten gradić na sjeverozapadu Bosne.
 ČUČE: Mirsad Agarević, Mehmed Bobija, Selmir Kulenović, Arnes Arnautović, Sanel Ajkić i Avdo Kulenović |
Na turnirima nastupaju pod imenom Meraja. Doduše, u Bosanskoj Kostajnici nema više te njihove Meraje. Ali, ona j u njihovim mislima. Bila je to nekada velika ravna ploha, s modrozelenom gustom travom i romorom najslađe vode na svijetu... Kostajničani nikako je neće pokopati u zaborav. To je njima krupna rana u duši. Jer, ona je bila više od kultnoga mjesta. Bila je glavno okupljalište djece i mladih. Sjela, noćne svirke gitara, sjedenje na kladama ili banderama, koje su čekale na upotrebu, prve ljubavi... Na Meraji je bila i česma s koritom. Bistra i hladna voda za piće, pranje rublja, napajanje stoke... Za rashlađivanje i okrepljenje putnika -namjernika, utaljivanje žeđi... Ponajviše je služila za igranje nogometa. Tu su se učili prvi fudbalski koraci, driblinzi, proigravanja, startovi i bravurozne parade golmana. Po cijeli bogovetni dan su se igrale utakmice, kada bi završila jedna, odmah bi započinjala druga. A onda, početkom 90-tih, krenuo je belaj. Kostajničani su se, ne svojom voljom, razasuli širom dunjaluka. Kada su se uspostavio nepravedan mir i protjerani i izbjegli Kostajničani počeli se vraćati ili posjećivati svoj dom, grad i zavičaj bili su šokirani. Na Meraji nikle kuće. A, nisu trebale. Bez obzira na potrebu. Jer, prostora u tom gradiću ima na pretek. Da nikne naselje na zelenoj površini koja je imala sasvim drugu namjenu to je zlodjelo nečije. Samo da se naudi drugima. I drugačijima. Da se zatre sve što nije njihovo. I doista, ona nekadašnja Meraja nestala je u sljepoći i nečovječnosti zlih ljudi, ali je za mnoge Kostajničane u mislima ostala zauvijek. Njeno ime se uzima kao pseudonim, grupa, pišu se poeme, prostor zauzima i u monografijama, historijskim činjenicama...
 ČUČE: Edin Spahić, Selmir Kulenović, Avdo Kulenović, Sanel Ajkić, Jasmin Novljaković, Arnes Arnautović i Vedad Agarević |
I ovogodišnji tradicionalni malonogometni turnir potvrdio je to. Dvije ekipe, različiti uzrasta, nastupile su s imenom "Meraja". Činili su ih Kostajničani koji su se skrasili u tom dijelu Njemačke. Naime, oni su inače i glavni nosioci svih aktivnosti u kulturno-sportskom društvu KSV BiH u tom gradu. Iskazali su se nebrojeno puta u humanitarnim akcijama pomoći Bosni i Bosancima, kulturno-umjetničkim sadržajima tako čuvajući tradiciju, kulturu i historijske značajke naše domovine. Kao i dosad, u tom izuzetno dobro organiziranom sportsko-zabavnom spektaklu posebno su se istakli Kostajničani, Veterani i Omladinci. Njima su se pridružili i neki koji nisu Kostajničani, ali su zavoljeli te ljude. Tu su i dva kostajnička zeta, Alan, zet Sutke i Seada Agarevića, te Mirza, zet Hanumice Dautović. Na turnir dolaze, iako nisu iz Hanau-a Jasmin, sin Emira Novljakovića – Taje, te Arif Omerović iz Bielefelda. Kostajničanima se pridružio i Spaho iz Teočaka, koji kaže da ne vidje boljih ljudi nego su Kostajničani. Vjeruje da na dobrotu njihovu utječe i najljepša rijeka Una, na čijoj je smješten gradić na sjeverozapadu Bosne.
 ČUČE: Abdulah Kulenović, Vedad Agarević, Jasmin Novljaković, Selmir Kulenović i Benjamin Golić |