U Bosni i Hercegovini se slavila Hanukkah, sutra se slavi katolički a uskoro i pravoslavni Božić. Na radost svima. Radujemo se Novoj godini, Uskrsu, Bajramu koji nam dolaze…

Dolaze nam i promiču praznici u kojima je narod i dalje zajedno i uprkos svemu sve bliže, a politika i političari sve dalje. Najdalje su jedni od drugih upravo onda kad moraju biti zajedno, kao sada u trouglu HDZ BiH- Osmorka - SNSD.

Prošla još jedna godišnjica Dejtona
Prošla je još jedna godišnjica Dejtona, a u Bosni i Hercegovini bez prestanka na uzbunu zvone zvona. Sa sve više bola i gorčine u duši i dalje se pitamo kuda sve to vodi Bosnu i Hercegovinu i sve u njoj?! Kako, kada i čime pokrenuti ovaj brod pod zastavom EU nasukan na Balkanskom sprudu, koji sve dublje tone?!

Umjesto očekivane podrške Dejtonskom invalidu
Međunarodna zajednica je 2. oktobra o.g. ponovo produžila i ovjerila novi mandat agresorima na BiH Srbiji i Hrvatskoj preko neprijateljskog dvojca Dodik - Čović i dala im novo vrijeme da završe secesiju započetu 90-ih.

Znamo - nepravedan mir bio je pravedniji nego nastavak rata i krvoprolića, ali je mirovni sporazum formiranjem entiteta produbio podjele, a oduzimanjem statusa “R” državi i davanjem entitetu Rs zasnovanom na genocidu nagradio agresore i stvorio im preduslove da u uslovima mira ostvare neostvarene ratne ciljeve. To se jasno vidi od stupanja na snagu Dejtonskog mirovnog sporazuma, a naročito zadnjih 15 godina. Da je Dejtonski sporazum izmijenjen i dopunjen nakon 10 godina primjene, kako se očekivalo, danas bi sve bilo drugačije i nebi Aneks 4 - u kome je Ustav osjećali i doživljavali kao luđačku košulju.

Zato se u Republici srpskoj 21. novembar, dan kada je Dejtonski sporazum postignut u Dejtonu, s razlogom obilježava i slavi kao praznik, jer im je dao sve što je narodima i građanima BiH oduzeto tokom agresije 1992 -1995.g. A Dan Rs - 9. Januar- slaviće se i ove godine na okupiranom teritoriju BiH uprkos svim zabranama, uključujući zabranu po presudi Ustavnog suda BiH i najnovijem upozorenju Međunarodnog predstavnika.

BiH u procjepu između Dejtona i Brisela
Međunarodna zajednica je srpskom agresoru za počinjeni genocid, pljačku, ubistva, silovanja, progon preko polovine bošnjačke populacije,...dala državu u državi na 49% bh teritorija i stvorila preduslove da onemoguće povratak prognanih na njihova ognjišta,

a preko modela legitimnog predstavljanja otvoren je novi širi prostor neprijateljima BiH - Srbiji i Hrvatskoj da u miru zadovolje svoje apetite, neostvarene tokom agresije.

Međunarodna zajednica, zastupljena u BiH preko OHR, Vijeća za implementaciju mira i Međunarodnog predstavnika bila je dužna preduzeti sve da se odmah po donošenju provedu sve presude iz Strazbura i domaćih sudova protiv diskriminacije. Ona to i dalje ne čini, već povlađuje agresorima i pušta ih da otvoreno i bez ikakvih posljedica ruše državu, ugrožavaju njen suverenitet i teritorijalni integritet.

Bosna i Hercegovina je u procjepu između Dejtona i Brisela, pod pritiskom iz susjedstva od Srbije i Hrvatske, nemoćna da se sama pokrene. Svi pokušaji su samo trzaji. Ruskom agresijom na Ukrajinu agonija BiH se produbljuje.

A Dejtonski sporazum je kao kada odrastao čovjek, star 27 godina, još uvijek živi i hoda u košulji koja mu je sašivena dok je još bio dijete…

Počinje borba za fotelje
Ovih dana novi stari vlastodršci, nakon Oktobarskih izbora, formiraju nove parlamentarne strukture po receptu MZ-e, popunjavaju organe vlasti i žure sjesti na fotelje koje im daju snagu i donose mjesečno više hiljada maraka, za koje rudari bh rudnika moraju raditi cijelu godinu. Od novih vlasti se očekuje ne samo pomak, već odlučan korak - iskorak…

Dogovor izdajničke “Osmorke” sa Čovićem i Dodikom, kojim su glasači još jednom dobili prst u oko, naročito najbrojniji Bošnjaci, počinje otkrivati do sada duboko skrivane ustupke date neprijateljima države, sa kojima su Nikšić, Konaković i Forto…kupili svoje nove fotelje. Svima je jasno da bi to mogao biti Izborni zakon po volji Dragana Čovića kao viza za Treći entitet, zamjena građanskog sa konstitutivnim i legitimnim, infuzija RS-oj kroz vraćanje nadležnosti, prisvajanje imovine i rasprodaja resursa, projekti Buk Bijela, Aerodrom, gasovod…suprotno interesu države, predstavništva, ministarske i druge pozicije, prikrivanje stanja, ključ od trezora, saradnja bez talasanja…ali i projekti koji Rusiju uvode direktno u dvoriše BiH.

Brzinom zvuka formiranju se vlasti na federalnom i državnom nivou i širi koruptivna mreža po opštinama i kantonima…Umjesto da sjede u zatvoru i pišu memoare, Čović i Dodik, raspoređuju ljude kao figure na šahovskoj ploči, a prijave protiv njih grickaju miši u sudskim ahrihvama. Sve što je trebalo biti odbačeno sada je dozvoljeno. A dok se dođe do raskrsnice koja vodi u EU i NATO sve što vrijedi u BiH biće razgrabito, privatizirano i rasprodato.

SDP na vjetrometini realnosti
Socijslistička demokratska partija BiH je bila nada i uzdanica naroda BiH…Ulaskom u “Trojku” a iz nje u “Osmorku” našla se na vjetrometini. Nikšić je sada podređuje, rasprodaje i ruši njen strpljivo stican historijski ugled…Gurnuo je pod noge neprijateljskom dvojcu Dodik- Čović…Dopusto karijeristi Konakoviću da ga vodi i iskorištava, zanemarujući to da SDP-a ne smije nikom i nikad biti prišpetlja, a najmanje nacionalnim strankama, koje su otvoreni neprijatelji jedinstvene BiH…U težnji da opravda svoje poltronstvo, Nikšić uporno ponavlja jeftinu foskulu - “to je naša realnost, koju moramo prihvatiti”, što je notorna laž i podvala, kojoj su primarno i subjekat i predikat pohlepa za vlašću, borba za fotelje…SDP- a ništa ne mora! Svaka realnost koja je nepovoljna, mora se i može mijenjati…ali ne sluganstvom…

Schmidt duboko zagazio u vode Herceg Bosne
Nakon do sada preduzetih mjera, od Međunarodnog predstavnika Schmidta multietnička BiH nema ništa dobro očekivati. Njegov dogovor sa vladom Hrvatske već proizvodi teške i posljedične rezultate…U jednom svom nedavnom obraćanju on kaže “hajde da vidimo rezultat da li funkckioniše i ako ne da korigujemo”. Ali sa riječi ne ide na djela. Kad treba da govori, on šuti, a kad treba da šuti on govori. Sa mjerama kojima je nagradio HDZ BiH i Čovića zalutao je u vrletima Bosne i zagazio duboko u mutne vode Herceg Bosne. Dobro bi bilo da se što prije vrati, jer će to morati skupo da plati.

Dragan Čović sada ima veću političku moć u BiH nego Scmidt. Sva vlast je u njegovim rukama, fale mu još samo Bonske ovlasti… Ali može i bez njih. Ima on jake poluge u Hrvatskoj, a preko nje i u EU-i. Tako se na sramotu, neodgovornost i dušu MZ-e u BiH nastavlja vladavina njenih otvorenih neprijatelja uz nepopustljivu dominaciju agresora Srbije i Hrvatske. Šta će u tome moći postići moj rođak Bećirović, pitanje je koje mnogi već postavljaju. Sa prvim korakom - davanjem mandata oronuloj Borjani Krišto (bolje reći prefriganom Čoviću) nije se proslavio. Ja mi preporučujem da dva puta mjeri a jednom reže, jer kraj njega mnogi laju i reže.

Srbija preko Vučića i Dodika i dalje nastoji uvjeriti MZ-u da je BiH nestabilna i neodrživa, a istu matricu koristi i za Kosovo. Nažalost, to im u dobroj mjeri i uspijeva.

Još uvijek bez konkretne pomoći SAD
Očekivala se konkretnija pomoć SAD, ali je do sad nije bilo. Čak su nam posjete nekih američkih izaslanika izazivale razočarenje i nevjericu. Mada je Predstavnički dom SAD-a donio Zakon o odvraćanju destabilizirajućih akcija u BiH, koji određuje sankcije stranim osobama koje podrivaju Dejtonski mir i sporazum ili na drugi način prijete stabilnosti BiH, stanje se nije promijenilo. Nikom do sada nije ni dlaka na glavi falila. Umjesto da padnu dole sa ljestvice vlasti, na kojoj kotiraju desetljećima, “Sankcionisani” i Oni sa “Crnih lista” popeli su se i penju još više. Među prvima su sjeli na još vruću fotelju Borjana Krišto, kojoj je izborni poraz čak pogodovao, Milorad Dodik, Željka Cvijanović…

Kud plovi ovaj brod i Bosnu odnosi?
Iz dana u dan u Bosni i Hercegovini je sve gore i gore. Ni obećani kakndidatski status EU nije ulio potrebnu dozu optimizma. Strah od toga da se požar iz Ukrajine ne prenese na Kosovo, a sa Kosova na BiH je sve veći. Trebaju nam zajednički život, stabilnost i mir, a njih nema bez jedinstva probosanskih snaga i dobrodošlice sa našeg kućnog praga.

Od EU smo očekivali moderna europska rješenja, a dobili podjele, rastući nacionalizam i razorni rasizam.

Naš put je tako težak i dug, a povratka nema.

I danas, nakon 27 sumornih Dejtonskih godina, kada se pripremamo za doček Nove godine a katolici slave Božić, i dalje se pitamo se - Kud plovi ovaj brod i našu Bosnu odnosi?

Pružimo ruke jedni drugima, potražimo odgovor jedni u drugima. Praznici koji su prošli i koji dolaze vrijeme je u kom se shvaća i prihvaća da su svi ljudi sestre i braća!