Kada su 8. decembra 1991. šefovi Rusije, Bjelorusije i Ukrajine – Boris Jeljcin, Stanislav S. Šuškevič i Leonid Kravčuk – definitivno razmontirali Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika u mestu Viskuli u Bjeloveškoj šumi u Belorusiji, niko nije mogao ni slutiti da će tridesetak godina poslije krenuti nova drama upravo sa prostora bivših sovjetskih zemalja. Predsjednik Sovjetskog Saveza Mihail Sergejevič Gorbačov, koji je preživio državni udar 19.8.1991.,ali je iz njega izašao veoma oslabljen, pojavio se posljednji put na televiziji tokom Božića 25. decembra da bi saopćio kraj Sovjetskog Saveza. Sljedećeg dana spuštena je crvena komunistička zastava a zalepršala je današnja trobojka. U toj povijesnoj drami pratimo pokušaj stvaranja nove geopolitičke arhitekture svijeta koju provodi bez milosti „vladar“ ruske države Vladimir Putin. On je već tada imao jasan plan o obnovi stare slave koji je podrazumijevao gubitak nezavisnosti „povijesnih“ ruskih zemalja Ukrajine i Bjelurusije, a u planu su mu ostale Gruzija i Moldavije dok su centralnoazijske republike Kazahstan, Kirgistan, Turkemenistan, Tadžikistan, Uzbekistan – i tako već njegove marionete. Baltičke države – Litvanija, Latvija i Estonija – koje su sada ugrađene u zapadnoevropsku konstelaciju snaga, izazivaju kod Putinu osjećaj najveće nervoze i bijesa. U feljtonu Putinova geometrija – Obnova ili propast povijesne Rusije prof. dr. Adamir Jerković piše o agresiji Rusije na Ukrajinu. Autor govori o događajima bez presedana koji su potresli svijet i još uvijek nema naznaka o kraju ove postsovjetske drame. Feljton prati sve učesnice sukoba u Ukrajini, kako direktne tako i potencijalne. Ovo će, po svemu sudeći, biti dugotrajan rat. Ako je suditi prema Putinovom ludilu nije isključen ni nuklearni rat.

Prilikom proslave Dana nezavisnosti Aleksandar Lukašeko se osvrnuo na rat u Ukrajini rekavši da je to sukob dva bratska naroda, ali nije ostavio dilemu na čijoj je strani Bjelorusija
Prilikom susreta dva diktatora Aleksandra Lukašenka i Vladimira Putina dogovoreno je da Rusija modernizuje bjeloruske borbene avione za nošenje nuklearnog oružja. Vojska ove zemlje je potpuno na strani Ruske Federacije u ratu protiv Ukrajine, a Lukašenko je početkom maja 2022. godine započeo velike nenajavljene vojne vježbe kako bi se provjerila borbena gotovost bjeloruske armije. Vježba je započela odmah nakon susreta Putina i Lukašenka kojom prilikom je ruski diktator upoznao bjeloruskog kolegu sa položajem na frontu u Donbasu. Svoju teritoriju Bjelorusi su dali ruskoj vojsci za izvođenje raketnih napada na Ukrajinu. Ipak, još nije upotrijebljena bjeloruska vojska. Ako se uključe jedinice Bjelorusije bilo bi to u cilju razvlačenje Ukrajinaca čime bi slabila njihova snaga na istočnom teritoriju Ukrajine. Čuje se već da bjeloruskim snagama komanduju oficiri iz Ruske Federacije i ima već mnogo operativaca iz ruskog FSB-a (bivši KGB) u bjeloruskoj tajnoj obavještanoj službi. Također, mnogo je već prokušanih novinara iz Moskve i drugih dijelova susjedne zemlje u bjeloruskim redakcijama ili specijalista za djelovanje u vanrednim prilikama. S druge strane ukrajinska vojska je dobro opremljena zapadnom tehnikom što Bjelorusi dobro znaju. Zasad se čini da neće biti upotrijebljene bjeloruske snage, jer je stanje u vojsci izuzetno teško, a dezerterstvo veoma prisutno. Moral u jedinicama je jako narušen. Ruski predsjednik Vladimir Putin se našao u ozbiljnoj situaciji, jer mu trebaju dodatne jedinice a ne smije upotrijebiti bjeloruske snage, jer je to veoma rizična potez. Što se tiče njihove upotrebe on bi to mogao učiniti, jer se Aleksandar Lukašenko već predao autoritetu ruskog kolege. Putin se ponaša kao glava „kuće“, jer je zaslužan što se Lukašenko još nalazi na vlasti. Poslao mu je prije dvije godine direktnu pomoć u vidu represivnog aparata. Pobuna je ugušena, ali nije u potpunosti skršen otpor, posebno na željeznici u vidu sabotaža. Drugo, postavlja se pitanje kako bi narod reagirao na vojno angažiranje Bjelorusije u rusko-ukrajinskom sukobu. Neke ankete upućuju da svega 3% stanovnika podržava uključivanje bjeloruske vojske u ukrajinski sukob. Zbog toga Vladimir Putin dosada nije insistirao na uključivanje Bjelorusa u direktne borbe u Ukrajini.

U čvrstom zagrljaju Putin i Lukašenko

Nedavno prilikom proslave Dana nezavisnosti Aleksandar Lukašenko se osvrnuo na rat u Ukrajini rekavši da je to sukob dva bratska naroda, ali nije ostavio dilema na čijoj je strani Bjelorusija. Rekao je da se Bjelorusiji zamjera što podržava Rusiju u njenoj borbi, ali da će nastaviti podržavati Rusku Federaciju. Naznačio je da će njegova država nastaviti da gradi uniju sa Rusijom, jer „bili smo i bićemo sa Rusijom“ i da neće dozvoliti nikome da puca u leđa Rusima“. Lukašenko je objasnio da su rasporedili svoje snage duž južne granice kako bi spriječili mogući NATO napad na Ruse. Vidjet ćemo kakav će biti ishod ovog razbuktalog bratstva između Rusa i Bjelorusa. Hoće li Lukašenko ostati vjeran svojoj riječi? Zna se da je sklon mijenjanju stavova. Promijenio je ustav i oblikovao ga prema svojim potrebama. U vrhovni zakon je ugradio da Rusija može razmjestiti svoje nuklearno oružje na teritoriji Bjelorusije. Lukašenko se zaštitio ustavom i sada može ubaciti svoju vojsku u izravnu borbu u operacijama u inostranstvu. Aleksandar Lukašenko je u ustavu napisao da Bjelorusija ne smije učestvovati u „agresiji na druge zemlje“, ali to ustavno načelo je povrijeđeno jer je dozvoljeno ruskoj vojsci da napada Ukrajinu sa bjeloruskog teritorija, a da ne govorimo o bjeloruskom angažiranju na zbrinjavanja ranjenih ruskih vojnika.

(Sutra: Šuškevičev uspon i pad u Bjelorusiji)