Kada su 8. decembra 1991. šefovi Rusije, Bjelorusije i Ukrajine – Boris Jeljcin, Stanislav S. Šuškevič i Leonid Kravčuk – definitivno razmontirali Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika u mestu Viskuli u Bjeloveškoj šumi u Belorusiji, niko nije mogao ni slutiti da će tridesetak godina poslije krenuti nova drama upravo sa prostora bivših sovjetskih zemalja. Predsjednik Sovjetskog Saveza Mihail Sergejevič Gorbačov, koji je preživio državni udar 19.8.1991.,ali je iz njega izašao veoma oslabljen, pojavio se posljednji put na televiziji tokom Božića 25. decembra da bi saopćio kraj Sovjetskog Saveza. Sljedećeg dana spuštena je crvena komunistička zastava a zalepršala je današnja trobojka. U toj povijesnoj drami pratimo pokušaj stvaranja nove geopolitičke arhitekture svijeta koju provodi bez milosti „vladar“ ruske države Vladimir Putin. On je već tada imao jasan plan o obnovi stare slave koji je podrazumijevao gubitak nezavisnosti „povijesnih“ ruskih zemalja Ukrajine i Bjelurusije, a u planu su mu ostale Gruzija i Moldavije dok su centralnoazijske republike Kazahstan, Kirgistan, Turkemenistan, Tadžikistan, Uzbekistan – i tako već njegove marionete. Baltičke države – Litvanija, Latvija i Estonija – koje su sada ugrađene u zapadnoevropsku konstelaciju snaga, izazivaju kod Putinu osjećaj najveće nervoze i bijesa. U feljtonu Putinova geometrija – Obnova ili propast povijesne Rusije prof. dr. Adamir Jerković piše o agresiji Rusije na Ukrajinu. Autor govori o događajima bez presedana koji su potresli svijet i još uvijek nema naznaka o kraju ove postsovjetske drame. Feljton prati sve učesnice sukoba u Ukrajini, kako direktne tako i potencijalne. Ovo će, po svemu sudeći, biti dugotrajan rat. Ako je suditi prema Putinovom ludilu nije isključen ni nuklearni rat.

Struka kaže da posljednjih godina Putin pokazuje znakove paranoje. Kao da je sam sebi nametnuo socijalnu izolaciju. Svijet više ne može da ga prepozna. Gleda ga istim očima, ali sada pred sobom vidi tiranina

Vladimir Putin voli bogate koje je stvorio upravo on. Oligarsi su danas postali gotovo klasa ruskog društva. Elitni ruski korpus sastavljen Putinovom voljom od njegovih prijatelja ili članova porodice mora stoga da bude „pod ruku“ i da ispunjava sve hirove svog samoljubivog šefa. Oligarsi su zaduženi izvršioci poslova koje on smišlja. Oni ga moraju slušati i njegova je moć neupitna. Za velika bogatstva koja su oteli raspadom sovjetske države oligarsi duguju Vladimiru Putinu i u tom kontekstu treba posmatrati njihovu odanost. Ko se, međutim, pobuni vlast ga otruje provjerenim bordžijskim metodama. Ne može se nigdje skriti ili ga jednostavno otmu, kao Alekseja Navaljnog, i osude na dugogodišnje ropstva. Samo rijetki pojedinci, kao oligarh Mihail Hodorovski, su se spasili nakon dugog tamnovanja ali su ostali bez stečenog bogatstva. Agresija na Ukrajinu Putinov je veliki cilj. Biti ili ne biti. Rat se odvija poprilično traljavo za Moskvu. Ruski čvrstorukaš je nesumnjivo iznenađen otporom i podrškom ujedinjenog svijeta suverenoj Ukrajini, među kojima je i naša zemlja uz „otimanje“ Dodikovog lena (Republike Srpske), koja je navodno neutralna u rusko-ukrajinskom ratu. Ruska ekonomija je potonula pred sankcijama međunarodne zajednice. Bijes političkih inkvizitora vidi se jasno po njihovom sadističkom orgijanju po civilnim ciljevima Ukrajine. Samo zahvaljujući tomu što se održava još uvijek izvoz energenata (8. paket je već stupio na snagu u kojem je Srbija pretrpjela posljedice), Ruska Federacija opstaje. Trgovinski višak od 20 milijardi dolara mjesečno neće biti dovoljan za održavanje ekonomije koja je već izmrcvarena ratom u Ukrajini. Istraživanjima naučnika Deshe Girod, Megan Stewart i Meir Walters sa univerziteta Georgetown (Džordžtaun) u SAD pokazuju da autokrate poput Putina obično bivaju uklonjeni samo smrću ili državnim udarom. „Što je intenzivnija personalizacija vlade teže je izvršiti državni udar“ – ali je još prema autorima ove studije teže zamisliti mirnu tranziciju vlasti u Rusiji.

Uz Rusiju je danas njena saveznica NR Kina pod Xi Jinping-om i republikansko „porodično carstvo“ DNR Koreje predvođeno Kim Jong-unom i još neke zavisne zemlje od Moskve, kao npr. Sirija, Nikaragva i Venecuela. Neki kao Marko Papic iz „Clocktower Group“ predviđaju da će Putinov režim pasti za godinu dana pošto je „ignorirao materijalna ograničenja napada na Ukrajinu“. U ovom trenutku Rusija duguje blizu 500 mlrd dolara prema inostranstvu i praktično je država pred bankrotom. Postavlja se pitanje da li ovakvo ponašanje lidera korespondira sa zdravim razumom. Struka kaže da posljednjih godina Vladimir Putin pokazuje znakove paranoje. Kao da je sam sebi nametnuo socijalnu izolaciju. Jer, kako drugačije objasniti njegovo odmicanje po desetak metara od svojih sagovornika za dugačkim stolom u Kremlju? Da li kao paranoični strah od pandemije ili možda kao simbol umišljene nedodirljivosti. Da li ovo uticalo na njegovo zdravo poimanje svijeta, teško je reći, ali ostavilo je bez sumnje vidljivog traga. Svijet više ne može da ga prepozna. Gleda ga istim očima, ali sada pred sobom vidi tiranina koji razara ukrajinske gradove, čiji vojnici čine velike ratne zločine i stvara najveću izbjegličku krizu od II svjetskog rata. Vladimir Putin ima ozbiljan problem, jer je „psihopata i opasnost za cijeli svijet“. I ne treba potcijeniti njegovu prijetnju nuklearnim oružjem po ukrajinskim ciljevima. Svojim djelom podsjeća na njemačkog fürera Adolfa Hitlera koji je bez milosti zgazio Poljsku 1939. godine i raskomadao je zajedno sa ruskim dikatorom Josifom V. Staljinom, kojeg danas Putin slavi kao legendu. Zna se da diktatorima moć pomućuje razum pa često ne vide stvarnost okolo sebe. Stoga ne iznenađuju njihove nenormalne naredbe kao kada je Hitler naređivao uništenim njemačkim postrojbama pred kraj II svjetskog rata napade na saveznike, kao da je riječ o operativno zdravim jedinicama. Zna se kako je završio najveći tiranin tog vremena. Njegovo tijelo nađeno je spaljeno u vrtu parlamenta u Berlinu. Identificiran je po zubalu koje nije izgorjelo. Nasilnik se našao u blatu historije, čime je bio završen II svjetski rat. Treći svjetski rat treba izbjeći, ali i poraziti ovu Neman sadašnjosti.

(U sljedećem nastavku: Mesijanstvo Vladimira Putina)